Vladimir Kos
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
A kaj da ti velim...
Piše
Vladimir KOS
Ovih dana pitaju me neki znanci – « kaj se to dešava «? Na to bi trebalo nešto «utješno» reći, ali ostajem bez riječi , bumo rekli praf – zapraf. Zato, jer se ne događa ništa neočekivano , sve je kako zapad hoće. To da su široke hrvatske mase time uvijek znuva zaskočene, zatečene, to je pak čisto nekaj druzgega. Čudite se, kaj zagorski puran svom kakaču, a kaj je rečeno, rečeno je... idemo dalje u Europu, veliju iduće godine – u jesen, po nekima morti 2010. Ne treba se brinuti za svoju budućnost - izvikuju na brzaka nervozni tipovi, jer se za nju brinu nadležni, to jest političari. Osim toga tu su, kad zatreba, i naši prijatelji Irci koji vole pubove, glazbu i pivo. Ne treba zaboraviti niti francuskog predsjednika Sarkozyja – «on je tako jedan fini gospon« veli umirovljena profesorica glasovira svojoj frendici dok su skupljale sitniš za kavicu ispred kafića na trgaču... Angela Merkel spominje ugovor iz Nice koji predviđa samo 27 članica EU i naglašava da se ugovor neće mijenjati. Nakon te izjave ne bi trebalo biti nekih suvišnih komentara...
Za one vječno nezadovoljne, konačno i jedna dobra vijest – «kišama je napokon odzvonilo, polako nam stižu paklene vrućine». To će razveseliti turiste i novinare, turističku struku i zabavnjake.
Onih 16 % preživljatora koji teško žive, troše ušteđeno ili se zadužuju i ne misle na dane odmora negdje pod maslinom ili u sjeni borova. Njima preostaje godišnji odmor uz televizijski program, koji će im vrtiti stare, « provjerene« serije i filmove i nove užase u raznoraznim vijestima. Horror je naša furka - rekla bi nova otuđena «mobajl» pokoljenja. Egzemplarni uzorci ideologije «nedosanjanog zapada» - «aj kil ju for nating,» na mostu umlaćuju svog vršnjaka za tri kune, jer je nasilje « cool i ono - u principu «... « Bit će toga još « – veli mi susjed, «mene su trojica klipana potjerala iz tramvaja, jer sam vele star i nemrem se z njima voziti «.
Proljeće je završilo s raznim blagdanskim potrošnjama, produženim vikendima, sjećanjima na «lijeve» i «desne», obljetnicama, nekim «eventima», importiranim društvenim događajima... One «srednje» nitko nije spomenuo niti jednom riječcom, njih nitko «ne doživljava» oni su nevidljivi - a najviše pamte. Zgodna kombinacija, zar ne? Došlo je ljeto. Proslavili su ga u Švedskoj, Engleskoj , pa onako usput spomenimo, da su i prosječni troškovi ljetovanja za Britance, od prošle godine porasli za 200 funti, što baš i nije neki osobiti razlog za veselje u krugu porodice.
Naši pivopije nisu pitali koliko će ih kockasto veselje koštati na kraju balade. U produžecima nogometne utakmice igra se 15 minuta - to znamo, a ne 14.00, neki su to smetnuli s uma.
«Smo se razmeli » ?
Iztoljaginizirani novinar je u bolnici, specijalisti za prijenos poruka baseball palicom nisu u zatvoru, još . Šef policije nije više tamo gdje je bio, a šefovi one dvojice batinaša su negdje , gdje stoluju šefovi, šefova... U kolporternicama Tiska osvanula je kolekcija Gangster, toliko da se zna... Filmovi i serije na televiziji , zapravo program - maheri ionako već godinama stvaraju prihvatljivu sliku negativca, nasilnika, pljačkaša , kao da gledatelji neznaju, da su se u međuvremenu mnogi namrli - dok su drugi umrli. U stvarnosti, koja sve više sliči davno već odgledanim, ofucanim, hollywoodskim filmovima i dalje žive u otrovnoj, prisilnoj simbiozi predatori i njihove žrtve. Netko kuha otrovnu juhicu «a la Belzebub« u Papenovom loncu balkanskog besmisla. Mora mu se priznati da to što radi , dobro radi - točno po uputama gorih, od sebe samog.
Black image je in - fura se sve crno, glasovi moraju biti potmuli, prigušeni, hrapavi... kao u mafijaškom ozračju znamo već koje reklame... glavno je da su «dečki« simpatični.
Uostalom i gospođa Rezika s četvrtog kata je na klupici ispred zgrade rekla gosponu bilježniku u mirovini « Je, kaj hoćete gospon Ivek, i oni moraju jesti... «
Ivek je samozatajno, više za se, komentirao – «je, je u zatvoru «.
Prije nekoliko dana gđa Rezika je imala bliski susret sa stafordom nabrijanog ćelavca. Na njen vapaj «maknite tog pesa« , crne očale su samo britko odgovorile «je, pa kaj hoćete, niste njegov broj!«...
