Edvin Jurin
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
.
BILIĆEV POUČAK
Piše Edvin JURIN
Nakon 23 dana spušten je zastor na pozornici Europskog prvenstva u nogometu 2008. održanog u Austriji i Švicarskoj. U bečkom finalu španjolska je Furija lepršavo i zasluženo nadmašila njemački Elf. S televizijskih ekrana i naslovnica novinskih formata poput turista poslije Velike Gospe u kolovozu nestaju sada jedan po jedan nogometni legionari svih fela ustupajući mjesto ovoljetnim radostima u vidu bjesomučnih domaćih partijanera i partijanerica te mističnih jahti ruskih tajkuna od Rovinja do Dubrovnika. Uz poslovično i već godinama tradicionalno televizijsko prebrojavanje svakog putnika namjernika na našim vremenski relativno kratko zakrčenim graničnim prijelazima te nadahnuto propitkivanje umornih obitelji što misle o gužvi na cestama.
Nogomet kao monopoly
Ovaj se put nećemo baviti izračunima raznoraznih institucija i poslovnih grupacija tko je i koliko od nogometa zaradio i koliko se pri tom smanjio ili povećao nacionalni bruto proizvod u pojedinim zemljama. Nogomet je zahvaljujući globalnim medijima postao ''više od igre'' zamjenjujući poput mega političkog i ratnog monopoly-a direktne ratove nacija. Sve baš sve podređeno je tom ozračju. Ratničke navijačke boje na licima i ukrasni povezi na glavama, razvijeni stjegovi na ulicama i stadionima i automobilima, nacionalni dresovi kao jasan identifikacijski sustav pripadnosti na djeci, učiteljicama, poslovnim ljudima i političarima, euforična pjevanja himni i zaglušni navijački bubnjevi ispred i na samim bojnim poljima – stadionima, premijeri, predsjednici i kraljevi na tribinama sa šalovima nacionalnih momčadi poput nekadašnjih vojskovođa, koji promatraju tijek bitaka sa šatora na uzvisinama.
Ostaje samo pitanje – što se to događa s nama osobno da prva, ali ipak i nadalje sporedna stvar na svijetu ovladava barem za tri tjedna našom sviješću odnosno percepcijom. Jer, poznato je primjerice da u dane prije i poslije odigravanja nogometnih dvoboja Hrvatske sa svojim sportskim suparnicima u Hrvatskoj nije bilo moguće ''naći'' nikog relevantnog u političkom životu i biznisu Lijepe naše. Svi su bili na neodloživim zadacima u Klagenfurtu ili Beču.
Zaboravljeni komunikacijski postulati
Nakon duže vremena domaća nogometna vrsta poslije '' neprolaska u polufinale i očekivanog zasjedanja na europski tron'' nije pretrpjela salve kritika i izljeva frustrirajuće čemeri tako svojstvenih u slučajevima neuspjeha (tko je ikad postavio i verificirao kriterije) kod tzv.malih naroda na ovim prostorima. A da se pri tom nitko ne zapita otkuda to pravo da to bespogovorno zahtijevamo i tome se euforično nadamo u zemlji u kojoj nema pravog nogometnog stadiona i u kojoj egzistiraju sa dužnim uvažavanjem svih ostalih jedan polu – i jedna četvrtina nogometnog kluba.
Po prvi put izljevi frustracija zamijenjeni su osjećajem poštovanja i digniteta. Bilićev poučak ( bez analize tko je i koliko u svemu zaslužan) u ovom slučaju glasi: ''Pošteno, vjerodostojno, transparentno.''
Čuli ste to negdje ?! Pa da, tako glase temeljni postulati našeg biznisa – komuniciranja. Principi od kojih gotovo kao u pravilu bježimo kada se okrećemo sami sebi ili klijentima i poslovnim partnerima s kojima radimo nepotrebno se želeći umiliti svakom i pod svaku cijenu.
No, Slaven Bilić kao trenutačno najoptimalnija personifikacija tako priželjkivanog novog vala hrvatskog optimizma pokazao je u nizu situacija i svoju iskrenost i čestitost i srčanost i to bez trunka malicioznosti. U internom svakodnevnom komuniciranju jedan-na jedan iskreno je uvjeravao svoje izabranike da se mogu uzdići u zonu objektivno gotovo nemogućeg nikad ne zaboravljajući potom odati protivniku prije i poslije dvoboja svoje iskreno poštovanje.
Možda vam je u euforiji i sudbinskoj sportskoj tragediji 120. minute promaklo kako je onako ''vruć'' u mixed zoni bečkog stadiona iskomunicirao u kamere HRT-a turski poguban izjednačujući zgoditak. Dječački se iskreno na tren nasmijao i rekao : ''Ala nam je momak opalio pod prečku!'' Ostavljajući time malo prostora bilo kome da mu u konačnici ugrozi naslov Komunikatora godine za 2008. u godišnjem izboru Hrvatske udruge za odnose s javnošću naredne odnosno 2009. godine...
