Izložba Mirka Ilića
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
.
Dizajner na službenom putu
/Retrospektivna izložba “Mirko Ilić – strip / ilustracija / dizajn / multimedija 1975-2008 ”/
Piše Željko SERDAREVIĆ
/povodom retrospektivne izložbe i knjige o Mirku Iliću od Dejana Kršića/
Govoreći o svom uspjehu u američkoj filmskoj industriji, austrijski redatelj Billy Wilder jednom je izjavio kako se u domaćoj sredini uporno sretao s opaskama poput “njemu se zalomilo” i “taj je imao sreće”. “U tome možda doista ima malo istine,” kazao je tom prigodom Wilder, “ipak, zanimljivo je primijetiti da daroviti pojedinci obično imaju više sreće od nedarovitih”. Sa sličnim pogledom na karijeru u SAD-u susreo se nedavno i Mirko Ilić u tv-interviewu povodom izložbe “Greatest Hits”, pregleda njegovog dizajna za diskografsku industriju koji je u travnju 2008. godine postavljen u Beogradu. Upitan duguje li “sreći” brzinu kojom je ostvario istaknutu međunarodnu poziciju, Ilić je odgovorio da za to nije zaslužna ni sreća ni silna darovitost, nego deset godina intenzivnog rada obuhvaćenog portfoliom koji je 1986. godine ponio iz Zagreba u New York.
U slučaju retrospektive koja je pred nama, može se slobodno kazati da je sreće čak i nedostajalo. Premda je zamisao artikulirana kratko nakon što je u općem zamahu post-tuđmanovskog optimizma Ilić početkom desetljeća opet počeo djelovati (i) u Hrvatskoj, na realizaciju izložbe bilo je potrebno čekati osam godina. U međuvremenu smo imali priliku u Zagrebu i Splitu 2002. godine vidjeti izložbu “Seks i laži” — ciklus 3D grafika nadrealnih erotičkih motiva koji su u široj javnosti popularizirani pojavljivanjem na ovitku knjige “Uho, grlo, nož” Vedrane Rudan (uz koju je objavljen i istovjetni goblen, preimenovan u “interaktivnu grafiku”). Uslijedio je niz najava većeg i sustavnijeg pregleda, redovito praćenih odgodama i polemičkim novinskim tekstovima, da bi u prosincu 2007. u Zagrebu bila postavljena izložba “Mirko Ilić — 30 godina kasnije”, kojom je prvo razdoblje njegovog djelovanja smješteno u kontekst pojave punka u SFRJ.
Unatoč nepobitnoj vezi između Ilića i novovalnog pokreta u Jugoslaviji, izložba “30 godina kasnije”, postavljena u galeriji Matice Hrvatske prigodom obljetničke turneje Pankrta, ponudila je tek jedan ograničeni pogled na njegov rad. U okviru epohe koju su obilježile autorske osobnosti poput Branimira Štulića, Petera Lovšina ili Milana Mladenovića, čiji opus u najboljem slučaju obuhvaća desetak važnih godina diskografskog stvaralaštva, Mirko Ilić ipak predstavlja sasvim izdvojen slučaj. Više od tri decenije njegovog rada, raspolovljenog na razdoblje stvaranja u SFRJ te jednako uspješan nastavak karijere na drugom kontinentu i u potpuno drukčijem socijalnom i kulturnom kontekstu, značajno nadilazi domete njegovih pandana iz redova novovalnih glazbenika s kojima je na prijelazu sedamdesetih na osamdesete godine prošlog stoljeća dijelio prostor na potezu od Kavkaza do Zvečke. U tom smislu, pregled kojem upravo svjedočimo puno je više od zakašnjele kompilacije najvećih hitova.
Obuhvaćajući raznorodna područja djelovanja, u rasponu od stripa, ilustracije i dizajna do autorstva nekoliko važnih knjiga, ova izložba predstavlja svojevrsno oprostorenje teza Dejana Kršića iznesenih u monografiji “Mirko Ilić”, koja je upravo objavljena u suizdanju zagrebačkih naklada AGM i Profil. Premda u međunarodnim razmjerima nije riječ o prvoj knjizi o Ilićevom radu, prvo domaće ukoričenje njegovog opusa nosi specifičan biljeg “službene biografije” za što je zaslužna dugogodišnja suradnja Ilića i Kršića, koji se od asistenta na pojedinim ranim Ilićevim projektima s godinama prometnuo u njegovog vjerodostojnog biografa. Važnost koja je u monografiji dana kronološkom tekstualnom rasvjetljavanju Ilićevih profesionalnih i životnih postaja daje nam razloga vjerovati da paket-aranžman izložbe i knjige treba ponajprije čitati kao ekspoziciju jedne sasvim iznimne biografije.
Na početku tog životopisa dočekuju nas prizori u kojima će pripadnici generacija odgojenih na pričama o Brozovoj svinjskoj glavi i Teslinom djetinjstvu u ličkoj zabiti odmah prepoznati elemente autentične jugoslavenske mitologije. Mirko Ilić rođen je 1956. godine u Bijeljini, gdje će njegov talent biti otkriven crtežem što ga je na podu izradio kredom koju je njegova majka slučajno ispustila dok je šivala. Rane godine njegovog života obilježene su čestim selidbama, pa osnovnu školu započinje u Mariboru a nastavlja u Zagrebu, gdje će novac za svoj prvi likovni pribor zaraditi ispisujući 6000 brojeva na sjedištima Dinamovog...
