
Početna stranica
Uvodnik
Otto Reisinger
Mirko Ilić
Edvin Jurin
16. Festo
Kongres IAA
Izložba Mirka Ilića
Ruralni turizam Istre
James Clancy
Josip Diminić
Mirta Diminić
Sudamja 2008
GREY
Vladimir Kos
Milorad Bibić Mosor
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
/ukoliko želite naruČiti knjigu kliknite na kuverticu/ |
|
.
SEVERINA U MOSORIJADI
Piše Milorad BIBIĆ MOSOR
Moran se pofalit da već dvi godine na splitskoj Televiziji K5, koja se priko kabela more gledat i u Zagrebu, uređujen i vodin emisiju kojoj su, po mon nadimku, dali ime – Mosorijada! Svaka emisija dura uru vrimena, more se u njoj i zabeštimat, zapravo, u njoj gosti i ja moremo činit šta nan padne na pamet. Je, baš tako! Sad, zadnjih dana petog miseca, ima san jubilarnu, okruglu, stotu Mosorijadu. Kroz ovih 99 emisija prodefilirala su skoro sve najvažnije hrvatske face, od Stipe Mesića i Ive Sanadera, do Žuži Jelinek i don Anđelka Kaćunka, a ja san puca na to da mi u stotu emisiju dođe – šinjorina Severina Vučković!
ZADRĆALA KOLINA
Zafrkavali su me da neman šanse dovuć Severinu u ovakvu vrstu TV emisije, jedna od gošći Mosorijada, mlada spliska pjesnikinja erotske poezije Nela Jadrijević Erotikita mi je izrecitirala stih: „Mosore, prije ćeš dobit veliku lovu na lotu, nego dovest Severinu u Mosorijadu stotu!“ Pizdite vi šta oćete, mislija san ja u sebi, vidićete da će Seve nacionale doć meni u stotu emisiju. I svitu moj, virovali ili ne, čin san Sevu nazva i zamolija je da mi bude gošća, rekla je – da! E, ali mi to niko nije virova. A kad se prva dama hrvatske estrade pojavila u TV studiju Televizije K5, svi jebivjetri koji su me dva miseca zajebavali, ostali su inkantani. Radi toga šta je Seve došla, a najviše radi njenoga izgleda. Slinili su moji mladi prijatelji s Televizije K5 gledajući Sevu u šarenoj litnjoj veštici, a kad bi u emisiji prikrižila nogu priko noge, ka ona Sharon Stone u filmu Sirove strasti, kamermanima Slavenu i Teu počela bi klecat kolina... A Seve je onda, ka da je to priko oka vidila, svako malo pribacivala nogu priko noge, pa mi se parilo da su kamermanima počele drćat i ruke i more bit da je svit, koji je gleda tu Mosorijadu, promisija kako je, nedaj Bože, u TV studiju tad bija niki mali potres. A tek kad je na kraju emisije navukla na sebe jednu usku crvenu majicu, dar moje Slobodne Dalmacije, kad joj se ta majica pripila uz tilo... Svitu moj, onda san se pripa da će dva mlada kamermana svršit na Prvu pomoć. Pocrvenili su, počeli se znojit, drću in ruke, drću kolina... Spasilo ih je to šta je emisija malo poslin oblačenja te uske majice završila...
SEVINO PRVO PIJANSTVO
Ja bi van najrađe ispriča sve o čemu smo Severina i ja govorili uru i kvarat vrimena, ali more me ko optužit za sukob interesa, za samoreklamiranje, šta ja znan zašto se danas čovik sve more optužit, pa ću onda napisat samo par stvarčica koje, baren ja, nikad nisan čuja iz Severininih usta. A i napisa san ih već na Portalu Slobodne Dalmacije pa niko ne more tužit Epohu da objavljuje ništo šta ne smi, jer je već ništo od ovoga i objavljeno...
- Ja vi š e nisam gospo đ ica Severina Vu č kovi ć, nego gospo đ a Severina Vu č kovi ć, jer sam se pro š log tjedna udala . Za koga? Nizakoga! Al sam se udala...
- Svadba je trajala u ponedjeljak od 19 sati, do utorka u 7 sati ujutro. Priznajem: ne sjećam se puno toga što se događalo u utorak ujutro, za sve je kriv Petar Grašo. On je, naime, glumio barmena. I odlično ga je odglumio! A najviše je uživao Enes Bešlagić. S pravom! Čovik ima fotku na kojoj se vidi kako on pjeva, Petar Grašo i ja smo mu prateći vokali, a instrumentalna pratnja mu je respektabilan dvojac: Goran Bregović i Tonči Huljić! Ima Enes pravo: ko se može pofalit da su mu prateći vokali Grašo i Seve, a da mu sviraju Brega i Huljić!
- Moje prvo pijanstvo dogodilo se u Beogradu. Bila sam curica, doputovali smo u Beograd da bismo sudjelovali na jednoj priredbi. Bilo je strašno vruće, došla sam u hotel, vidjela boce coca-cole... Ispila sam ih, nakon nekoliko minuta počelo mi se vrtiti u glavi, bila sam skroz zamantana.. Tad su mi rekli da je u Coca-Coli bio rum... Pijana sam kao curica nastupila na priredbi, umjesto u prvom redu, nalazila sam se u desetom redu, jer je dirigent primijetio da nešto sa mnom nije bilo u redu...
- Da Petar Grašo nije napisao ništa drugo nego stihove „... Čudni ljudi žive tu, sve što vole razapnu...“ bio bi velik.
- Uživala sam u trijumfima velike Jugoplastike s kraja osamdesetih i početka devedesetih godina prošlog stoljeća, splitskih „žutih“ koji su bili trostruki prvaci Europe zaredom. Nisam imala ništa žuto čime bi ih pozdravila pa sam mahala – žutim kutijama s keksima „Domaćica!“
UMRA JE PAJDO
Spliton se učas proširila vjest: umra je Pajdo! I niko, ni mladi ni stari, nisu pitali – a koji Pajdo!? Zato jer je svak u Splitu zna za Mirka Perića, koji je bija poznat po nadimku Pajdo. On je bija faca koji se desetljećima tako lipo zajebava, da je svojon zajebancijon uveseljava Splićanke i Splićane, činija u Splitu oni dobri lipi stari tetar na ulicama. Evo, napisaću samo par Pajdinih zajebancija, da svi oni koji ga nisu znali, vide o kakvon se zanimljivon liku radi...
- Vidi Pajdo milicionera s pason i reče mu: “Di vodiš to tele?“
Milicioner mu odgovori: “Budalo, ovo nije tele nego pas!“... |
        
|