Dvorac Golubovec i Vilinske poljane
100. godina splitske Škole likovnih umjetnosti
Vladimir Kos
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
I KAJ SAD?
Piše
Vladimir KOS
Trebalo bi napisati novi tekst - a sve je po starom, dosadno je, sve je znano i predvidljivo... ništa nova pod suncem nebeskim, močvara.
Htjedoh reći / ispravak krivog navoda/, papica je sve skuplja, naravno i nafta - vjerojatno su zato «neki» iz inata pokupovali na netom održanim izložbama najskuplje automobile i još skuplja plovila – ali, i to već znamo. Na cestama ima sve više mrtvih, otimačine, oružane pljačke i ubojstva gotovo su svakodnevna pojava. Stari agrameri bi rekli - «koga Bog hoće uništiti, oduzme mu pamet«. Luđačkog ponašanja ima sve više - ne samo na cesti, frikovi su uvjereni da su ukras u globalnom selu, «eto ludila« je opće poznata izreka, na djelu je zeka-peka, pa na koncu i vrijeme je potpuno poremećeno. Dojam, da ludilo i strah, neizvjestnost i nepredvidljivost vladaju, nije daleko od istine. Nasilje kao smisao postojanja i način vladanja su u realnom životu i medijima zaživjeli kao tekovina zapadnog načina života i demokratskih sloboda. Svatko po toj logici može - biti ubijen ili može ubiti .
«Pa, to već znamo» rekli bi ljubitelji poezije - i Cyrano de Bergerac je rekao, «probost ću te na kraju balade». Naravno, zakrabuljeni lopovi i Cyrano nisu iz «istog špila karata», jer su oni prvi - realitet, a onaj drugi prozvani tip je pjesnik s mačem, pa nek' se onda konačno vrati u knjižnicu svojim stihovima. Velemajstor aikida i pozamašnog broja ostalih istočnjačkih borilačkih vještina, Steven Seagal mami uzdahe zadihane tv publike uz komentare « – to je prava poezija kako on lomi kosti...», a da o Bondu, James Bondu ubojici s «dozvolom za ubijanje» i ne govorimo. Nema smisla dalje nabrajati sve te sileđije s pozitivnim predznakom, niti mega filmske starove koji ih oživotvoruju. Činjenica je, da filmsko-televizijski snagatori pozitivci imaju pravo ubijati, i da su najbolje plaćeni virtualni ubojice na svijetu. Gubičari s negativnim predznakom tamane , otimaju, kamatare, kradu, reketiraju i siluju po scenariju, krv lipti, a prava zabava tek slijedi kad «dojezdi američka konjica« u liku Bronsona ili Clinta Eastwooda, šake sijevaju, Coltovi i Magnumi bljuju vatru. Divota, samo da je tako - svaki dan...
Obitelji su na okupu pred televizorima. Klinci gledaju, imaju što i vidjeti, pravda pobjeđuje... Tatice zadovoljno trljaju šake, znaju oni kome su ih danas, sutra namijenili. Prištavci istrčavaju na ulicu, naliju se najšportskijeg pića, šakama, cipelama, bokserom i nožem «mam oslobode svoje emocije» i riješe se unutarnjih napetosti. Sutradan dnevne tiskovine pišu o frustracijama mladih i pripadnicima tzv. «subkulture»...
Pepek iz Klanjca zna, da se «praf za praf» radi o nekulturi, ali njega ionako nitko «niš' ne pita«. Mediji nagvaždaju / prekrasni izraz/ , zapravo trabunjaju o raznoraznim odgovornostima - krivi su roditelji, školski sustav, društvo u cjelini ... sebe samozatajno zaboravljaju u toj priči.
«Je, je svi su znoreli» - veli Pepač - roditelji od računa koje plaćaju svaki mjesec, nesigurnosti i straha od proklamirane svijetle budućnosti u zagrljaju voljene nam Europe...
