Dvorac Golubovec i Vilinske poljane
Siniša Reberski
100. godina splitske Škole likovnih umjetnosti
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
.
Digitalizacija ptičjeg pera
/Od 15. do 24. travnja 2008. godine/
Piše
Višnja Slavica GABOUT
Naizgled enigmatičan naziv „Digitalizacija ptičjeg pera“, ustvari je poetizirana metaforična sintagma, kojom Siniša Reberski, jedan od naših vrsnih znalaca na području kaligrafije, tipografije i grafičkog oblikovanja pisma, ukazuje na stalnu prisutnost (koja je različita tek u formi) jedne od najstarijih čovjekovih aktivnosti i jedne od najvažnijih civilizacijskih tekovina: pisanja i pisma. Sintagma je to koja aktivira prisjećanja na priče o vremenima kad su pisati znali samo rijetki i odabrani, čineći to oštrim alatom po pločici, ili nježnim ptičjim perom, umočenim u tintu, po papiru. Neizbježno se povlače paralele na suprotnost: na današnju opće digitalizaciju i kompjutorizaciju, kad su u civiliziranome svijetu rijetki oni koji ne znaju pisati. 
Ispisivanje slova (i brojeva) čak je danas u većini slučajeva prešlo u domenu strojeva, koji to čine za nas pritiskom na tastaturu - računala, mobitela, satova, raznih aparata i monitora. Nekad brižljivo ispisivana na posvećenim mjestima – u srednjovjekovnim samostanskim skriptorijima, uglavljena i čuvana među svetim tekstovima, u današnje vrijeme slova su, čini se, „porazbacana“ posvuda i dio su naše svakodnevice. O njima više svjesno ne razmišljamo, već ih jednostavno automatski čitamo: poruke na mobitelu, reklame uz cestu, uputstva na perilici posuđa, naslove u novinama, grafite na kućama, mailove na kompjutoru. Tek oni rijetki - kultivirani znalci, pismoslikarski esteti, vrsni tipografi staroga kova, ili grafički dizajneri naglašeno artističkoga usmjerenja, zamijetit će i komentirati izgled, oblik i njihovu veličinu; njihovu vizualnu ljepotu i eleganciju – ili sirovost i nespretnost. Zamijetit će u riječi razmake između slova, a u rečenici razmake između riječi. U cijelome tekstu, pak, uočit će svekoliku prostornu organizaciju (dužinu redova i razmake između njih, te arhitektoniku i konfiguraciju tekstualnih blokova). A najposlije će zamijetiti proporcionalne odnose punina i praznina, što, uz istodobnu prostornu štedljivost, omogućuje ne samo čitkost, nego pruža i vizualno-estetsku ugodu pri čitanju teksta.
Siniša Reberski upravo je jedan od takvih profinjenih „umjetnika pisma“, koji sve ovo zapaža i kojemu ništa od rečenoga ne promiče. Koji kad o ovoj temi priča, onda to radi na svoj karakterističan, istodobno i beskrajno miran i beskrajno izražajan način. A kad slova autorski oblikuje, pred nama otvara vrata nekoga novog, čini se u prvi trenutak, već zaboravljenoga svijeta. Svijeta gdje je, na jednome polu, vrijeme stalo; ili se vratilo u prošlost. I tad pred sobom gledamo Reberskog-kaligrafa: vještoga i profinjenoga, koji izuzetno mirnom i sigurnom rukom ispisuje slova ptičjim perima, kistovima, tintama i čudesnim „starinskim“ pisaljkama, usput svakoga očaravajući sposobnošću procjene koliko snažno treba kist (ili drugi alat) pritisnuti o podlogu i u kojemu trenutku ga treba s nje podignuti. A onda, u jednom drugom trenutku, na drugome polu, pred nama je odjednom Reberski-kompjutorski programer, koji j svoja kaligrafska i tipografska znanja pretače u digitalnu formu, kreirajući kompjutorske fontove. Kreirajući „Libersinu“ - originalan hrvatski kompjutorski font od preko 1400 znakova, koji je „projektirao“ više od dvije godine i koji je sad dostupan, u formi Normal, Bold, Italic i Bold Italic, na Hrvatskom jezičnom portalu.
Priča o nastanku „Libersine“ puna je zanimljivosti i sukus je stalnoga puta Siniše Reberskog od kaligrafske do digitalne forme oblikovanja slova; od „ptičjega pera do kompjutora“. „Libersinu“ je počeo oblikovati za zajednički projekt Novog Libera i SRCA, koji su na internet zajednički postavili prvi internetom distribuirani rječnik hrvatskoga jezika - Hrvatski jezični portal, s rječničkom bazom (rječnička i leksikografska izdanja Novog Libera u proteklih 15 godina) od preko 100.000 riječi. Potreba za novim fontom pojavila se kod postavljanja rječnika na web, jer niti jedan od do tada postojećih fontova nije u potpunosti odgovarao potrebama hrvatskoga jezika, a etimologija je još dodatno zahtijevala mnoštvo slovnih i specijalnih znakova koji se standardno inače u...
