Dvorac Golubovec i Vilinske poljane
Goran Vranić
100. godina splitske Škole likovnih umjetnosti
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
Dubrovnik kroz godinu
/U Institutu za sredjoeuropsku kulturu u Budimpešti Od 19. ožujka do 12. travnja 2008. godine/
Piše Marija TONKOVIĆ
Duboke su veze Dubrovnika i Mađarske. U Dominikanskom samostanu čuva se srebreni moćnik s komadićem lubanje sv. Stjepana – kralja i sveca, utemeljitelja mađarske države i kršćanskog misionara. Njezin dio poklonjen je 1988. mađarskim hodočasnicima u Dubrovnik prigodom 950. obljetnici njegove smrti. Što više, tu se do sredine 18. stoljeća čuvala “Desnica“: moćnik s njegovom rukom, koji su Dominikanci poklonili Mariji Tereziji (na njeno traženje za svoje političko pokroviteljstvo), danas se čuva u Kapeli Sv. Desnice u bazilici Sv. Stjepana u Budimpešti. U kapitulu Dominikanskog samostana podignut je početkom 16. stoljeća oltar tri mađarska sveca: Stjepana, Emerika i Ladislava. U dubrovačkoj Katedrali se čuva moćnik s čeljusti sv. Stjepana. Pa moćnik ruke sv. Ladislava, u Samostanu Male braće. Kako su te relikvije dospjele, najvjerojatnije u 16. stoljeću, u Dubrovnik spašavane pred Turcima poslije Mohačke bitke iz srednjevjekovne mađarske prijestolnice Szakesfehervara u jedinu slobodnu enklavu u ovom dijelu svijeta, dostojno je zapleta „Da Vincijevog koda“ ili „Imena Ruže“. Ulazi tako Dubrovnik u mađarsku političku i duhovnu topografiju, sudjelujući na poseban način u tisućljetnoj zajedničkoj sudbini Hrvatske i Mađarske.
Ovaj jedinstveni Grad kao jedan od najsadržajnijih simbola hrvatske samobitnosti, hrvatsku ikonu u ulozi pars pro toto - želimo ovom izložbom pokazati mađarskoj publici.
Kao tema likovne umjetnosti Dubrovnik nije imao previše sreće. Od svih onih koji su ga slikali jedva ih je nekoliko naslikalo dobre slike: savladalo motiv i prebacilo ga u autentičan likovni i poetski doživljaj. Kao da se njegova ljepota opirala reinterpretaciji, kao da je njegovo vizualno savršenstvo blokiralo umjetničku imaginaciju.
Dubrovnik se zato kao motiv iskupio u fotografiji. Od Josipa Betondića i njegove „Feste sv. Vlaha“ iz 1848., prve dubrovačke fotografije, do ovog ciklusa Gorana Vranića – Dubrovnik je kroz više od stoljeća i pol sigurno najsnimaniji grad istočne obale Jadrana. Nadahnjivao je bezbrojne goste, nema profesionalnog fotografa koji ga je zaobišao.
Po fotografskoj popularnosti i atraktivnosti Dubrovnik je u fotografskom rivalstvu s jedino Venecijom na drugom kraju Jadrana. Oni su sjajna mediteranska antinomijska tema: muškog i ženskog načela (u hrvatskom jeziku Dubrovnik je muškog roda a Venecija ženskog), apolonijskog i dionizijskog duha, jedinstveni u bogatstvu asocijacija koje pobuđuje, metaforistički rečeno, pravac Straduna i uterična krivulja Canal Grande. U tom smislu Dubrovnik čeka svoje mjesto u „Mediteranskom brevijaru“.
I poslije svih tih silnih fotografija: izlaganih, reproduciranih - kada izgleda da je tema „Raguzine“ potpuno iscrpljena, opet dolaze nove generacije kojima je ona inspiracija i izazov, koje imaju svoj problem i rješenje.
Goran Vranić, hrvatski profesionalni i umjetnički fotograf srednje generacije, najnoviji je izdanak u ovom fotografskom rodoslovlju od Betondića koji snimanjem očuđava ovu materijaliziranu povijest.. Poznat po izražavanju u tematskim ciklusima, posebno uspjelih onih vezanih uz obalu (doslovno: ciklus „prova“, 2000.), već je nekoliko godina na dubrovačkoj je motivici. Ovim izborom Vranić je zaključuje, na dosegnutoj razini svog ljudskog i umjetničkog iskustva.Novost dubrovačkog ciklusa u Vranićevom opusu nije samo tematski sadržaj nego i korištenje isključivo digitalne fotografije.
Nova tehnologija digitalne fotografije revolucija je prema klasičnoj: onoj na emulziji - slično kao što je to bila klasična fotografija prema slikarstvu. Svako zapažanje može se trenutačno registrirati, a ni broj snimaka nije ograničavajući faktor. Omogućena je trenutačna kontrola rezultata, i korekcije u „realnom vremenu“ fotografiranja. Željeni rezultat je pod apsolutnom kontrolom. Pa ipak perfekcijonistima poput Vranića to može postati i otegotna okolnost. U stalnoj želji za ponovnom provjerom nastale su tisuće slika...
