Vatroslav Kuliš
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
Novi ciklus slika Herbarium Pictorium Vatroslava Kuliša
/
Od 11.prosinca 2007. godine do 17. veljače 2008. godine
/
Piše Petra SENJANOVIĆ
Ono što me neprijeporno vuče pisanju o novom ciklusu slika ovog iznimno plodnog suvremenog autora srednje slikarske generacije je naslov izložbe «Herbarium Pictorum». Prva riječ ove naslovne sintagme dolazi od latinskog korijena riječi Herba – trava, označavajući prirodopisnu zbirku osušenih i prešanih biljaka. Druga riječ ovaj nekoć tako iznimno čest postupak sušenja i spremanja biljaka između stranica knjiga smješta u kontekst slikarstva. Prešanje oblika ovdje dolazi umjesto prešanja biljaka i to, u slučaju ove izložbe, često florealnih oblika, odmičući se od apstrakcije do prepoznatljivosti cvjetastih i biljnih motiva na platno slike.
Osim što naziv izložbe ukazuje na povezanost slikarskih motiva i umjetnikove inspiracije sa svijetom biljaka, sadržajno slijedi asocijacije na neku slikarsku zbirku u sjećanju sačuvanih, ili ako hoćete utisnutih oblika, koji su se nataložili dugogodišnjim bavljenjem i promišljanjem slikarske apstrakcije. Upravo kao da je slikar na platno prenio sve svoje sprešane oblike, određeni fundus apstraktnih fondova.
Već pri samom ulazu u izložbeni prostor Muzeja za umjetnost i obrt susrećemo se s dva platna koja svojim naslovom «Cvjetna gotika», kao i velikim dimenzijama i oblikom koji podsjeća na prozore kakve gotičke katedrale, ukazuju na osnovni motiv prisutan na većini slika - cvijeće i sve njegove forme, u raznim načinima komponiranja; od ornamentirajućeg gotičkog principa, preko diskretne naznake kontroliranog gotovo realističkog komponiranja, pa sve do potpuno dinamiziranog nekontroliranog i prštećeg osvajanja platna.
Ova gradacija, koja je s moje strane pojednostavljena, zapravo ukazuje na dugu tradiciju podražavanja florealnih oblika iz prirode, pri čemu je ovaj Kulišev ciklus kao neki cresendo, ustvari finale u kojem priroda pršti svojom energijom, svjetlošću, a posebice bojom koja je oduvijek bila najafirmiraniji element izraza ovoga slikara. Kromatska je skala na nekim slikama suženoga registra u nijansama smeđe, okera, narančastih tonova do komplemenata ljubičate, dok je na većini slika kolorit iznimno raznolik i bogat u suglasju različitih nijansi široke game. Ono što je novo na platnima ovog slikara boje jest bijela podloga, koja me i dalje nastavljajući niz prethodnih asocijacija podsjeća na stranice kakve bilježnice između kojih se čuvaju biljke za herbarij. Ta bijela pozadina čini dijalog umjetnika i platna transparentnijim, ali i pročišćava platno čineći vidljivijim sam duktus, dodir ili otisak kista...
