epoha 82/83


Početna stranica Uvodnik Otto Reisinger Mirko Ilić Edvin Jurin Epica Boris Ljubičić TRIDVAJEDAN Grey Worldwide Zagreb Mario Beusan Globalno usijanje Vatroslav Kuliš Davorin Radić Croatia records Metamorfoze krhkosti Ivo Pervan Josip Klarica Ivan Cobra Balić Stanko Abadžić Hrvati u Bosni Vladimir Kos Milorad Bibić Mosor -->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon /ukoliko želite naruČiti knjigu kliknite na kuverticu/		. Nova knjiga; GLOBALNO USIJANJE /Elia Patricia Pekica Pagon / Osvrti na knjgu; Prof. dr. sc. Slavko Kulić Moja u nekoliko navrata draga sugovornica Elia Patricia u svojim uvodnicima gotovo rendgenski vidi da je opstanak života za mnoge ljude u pitanju, pa i za nas same. To se odnosi na pojedince, ali i na narode koji žive još uvijek u polju neobazrivosti, kao i na sve one koji su prihvatili podložnost, postojanje na sve nižoj razini životnosti. Rijetki su moji sugovornici na temu suštine globalizacijskih procesa, toga vrlo mutnog pojma, čija etimologija ukazuje na lažnu zoru za neosviještene, koji poput Elije tako objektivno prosuđuju probleme koji su nas zatekli. To što Elia objavljuje u Epohi, najbolje govori o mudrosti i inteligibilnosti te o ljudskom nastojanju glavne urednice časopisa Epoha u želji za izgradnjom humanijeg i pravednijeg svijeta. Tu razinu spontanog govora o bitnom može voditi osoba koja ima potpunu predodžbu o svijetu u svojoj svijesti sa smislom razvoja samosvijesti za potrebe ove naše stvarnosti. Istina je, Elijini uvodnici govore o bitnom na duboko humanističkoj orijentaciji i etičkom samoodređenju radi razobličavanja globalizacije nasilja i njezinog uporišta u geobiopolitičkom razumijevanju opstanka manjeg broja ljudi i naroda na našem planetu. Ideja globalizacije kao procesa kodifikacije prava jačega sve se više i brže ostvaruje. Eliju to normalno smeta, jer pravo na nasilje ili nasilje kao pravo moćnih zadobiva vrijednost pomoću poretka sile kao prava. No, moramo znati, a Elia to dobro zna, da s naslova geobiosocijalnog razumijevanja opstanka i razvoja života na Zemlji, bioetičkog pristupa razvoju života, pravo na nasilje nema nitko, jer nasilje ne može biti ničije pravo. U posljednjih pet stotina godina ideja maksimizacije bogaćenja na račun većine, nasilnom preraspodjelom prostora, izvora i dobara, izvorno je europska ideja. U zadnjih pedeset godina 20. stoljeća ta ideja europeizacije na maksimizaciji je mutirala u radikalizaciju maksimizacije bogaćenja silom u Americi. Kraj 20. i početak 21. stoljeća najbolje potvrđuju proces anglosaksonizacije Europe i svijeta, europskom pacifikacijom, širenjem na okruženje po strogim direktivama i kriterijima moćnih. To nije slučajno. Spoznaja da se Europa iz sebe ne može obnavljati u smislu stvaranja novih i dodanih vrijednosti te održavanja socijalne države, traži spoznaju o širenju Europe na bliže okruženje preraspodjeljivanja radi i prostora i izvora i dobara i svih oblika energije u korist tih istih moćnika. Širenje Europe ostvaruje se strogo kontroliranim širenjem po njihovim direktivama. To što se osvoji i prisvoju ulazi u EU, a EU je oblik obrane od drugih još moćnijih. Onaj što ili onaj tko ne želi prihvatiti direktive moćnih kreatora novog svijeta, taj ostaje s druge strane Schengenskog zida. Dakle, Hrvatska za sad ostaje i ne znamo koliko će još dugo ostati izvan Schengenskog zida gdje će biti sve dotle dok ne ispuni sve političke, ekonomske, pravne, socijalne i vojne kriterije. Sve dotle dok ne postupi kako je već do sada zadano i potpisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, u kojem je sve precizno određeno, bit će upravo tako kako sam rekao, odnosno tako kako Elia Patricia piše u svojim uvodnicima o globalizaciji koja je jedno od glavnih područja njezina znanstvenog, spisateljskog i novinarskog zanimanja. No, Eliju jednako tako zanimaju i tište i naši lokalni problemi. Prof. dr. sc. Fedor Rocco profesor emeritus i znanstveni savjetnik Epoha - časopis za kulturu komuniciranja, u izdanju izdavačke kuće Elpeluba d.o.o. iz Zagreba, uspio je ostvariti osmogodišnji kontinuitet izlaženja i time pružiti hrvatskoj javnosti čvrstu intelektualnu osnovicu za održanje i razvoj marketinško-promocijske struke te praćenje svih značajnijih događaja iz svih područja kulture. Međutim, na ovom mjestu i ovom prigodom moram se suzdržati od opisa, analize i sugestija uredništvu časopisa Epoha kojeg u načelu podržavam i ocjenjujem kao nešto dobro koje nam se dogodilo, već se ograničiti na uvodnike koji se objavljuju u zasebnoj knjizi kao svojevrsni aktualni komentari našeg gospodarskog, kulturnog i društveno-političkog života ili događanja koja na taj život značajnije utječu, a pisala ih je glavna urednica, gospođa Elia Patricia Pekica Pagon. Moram odmah naglasiti da je riječ o visoko kvalitenim člancima koji prije svega znalački odabiru teme, izražavaju hrabru i objektivnu kritiku, ne ustručavajući se izraziti čak i oštro, ali u biti dobronamjerno s gledišta javnog interesa. Ipak, moramo priznati da smo jedna mala i pomalo konzervativna sredina, koja u svojim razmišljanjima i postupcima često puta koči sama sebe, pa se ustručavamo glasno reći ono što osjećamo i mislimo. A to nije dobro! Zato treba podržati, naročito kada su u pitanju mlađi ljudi, otvoreni pristup problemima i javnu kritiku ponašanja i malih i velikih, i opasnih kao i samo neugodnih. Ali isto tako isticanja kvalitetnih postupaka i rješenja koja nam ulijevaju nadu i ukazuju na pravi put, što nas sve skupa jača i nadahnjuje novim motivima. Vidite ova „zbirna“ ocjena Elijinih uvodnika koji se objavljuju u Epohi možda vam se čini suviše pozitivnom. Ali, pokušajte sa svog stajališta čitati te članke i vidjet ćete da je to doista tako. Da se poslužimo primjerom iz ne tako davnog broja časopisa 70/71 iz siječnja 2007. godine, strana 5 i 6, u kojem autorica na jedan lijep ljudski način ukazuje na razvoj automatizacije radnih procesa, dakle na robotizaciju, na prednosti u proizvodnji i opasnosti u društvu koje ona donosi. Takve i druge argumente moguće je naći u svakom broju Epohe. Evo, recimo u broju 77 iz kolovoza 2007. godine, Elia se posebno bavi pitanjem utjecaja medija na široke mase, posebno na mlade, budući da ti „mladi ljudi dobivaju jasnu medijsku poruku da je slava na ovaj ili onaj način najbolji put za sređivanje njihovih životnih ciljeva i dosizanje dugotrajne bezbrižnosti.“ A taj članak počiva na medijskoj pretjeranoj interpretaciji raznih „sapunica“ na domaćoj sceni, poput one Pokos-Radeljak ili Goran Višnjić ili, da se poslužimo novijim primjerom iz naših života, uvodnikom koji tretira također svojevrsnu sapunicu, naše izbore i političku scenu nakon izbora (broj 81, prosinac 2007. godine, strana 5-6). Tu vidimo nepoštednu kritiku političkog ponašanja koje je još uvijek izvan pravih demokratskih uzusa i civilizacijskih stremljenja. Uvodnik ocjenjuje to stanje, između ostalog, ovim riječima: „Život naših građana morao bi se već sada poboljšati u svakom pogledu, a političari bi trebali prestati služiti se političkim PR-om koji iskrivljuje ili prikriva našu pravu istinu.“ ...

Globalno usijanje

-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon

/ukoliko želite naruČiti knjigu kliknite na kuverticu/

Nova knjiga; GLOBALNO USIJANJE
/Elia Patricia Pekica Pagon /

Osvrti na knjgu;

Prof. dr. sc. Slavko Kulić
Moja u nekoliko navrata draga sugovornica Elia Patricia u svojim uvodnicima gotovo rendgenski vidi da je opstanak života za mnoge ljude u pitanju, pa i za nas same. To se odnosi na pojedince, ali i na narode koji žive još uvijek u polju neobazrivosti, kao i na sve one koji su prihvatili podložnost, postojanje na sve nižoj razini životnosti. Rijetki su moji sugovornici na temu suštine globalizacijskih procesa, toga vrlo mutnog pojma, čija etimologija ukazuje na lažnu zoru za neosviještene, koji poput Elije tako objektivno prosuđuju probleme koji su nas zatekli.

To što Elia objavljuje u Epohi, najbolje govori o mudrosti i inteligibilnosti te o ljudskom nastojanju glavne urednice časopisa Epoha u želji za izgradnjom humanijeg i pravednijeg svijeta. Tu razinu spontanog govora o bitnom može voditi osoba koja ima potpunu predodžbu o svijetu u svojoj svijesti sa smislom razvoja samosvijesti za potrebe ove naše stvarnosti.

Istina je, Elijini uvodnici govore o bitnom na duboko humanističkoj orijentaciji i etičkom samoodređenju radi razobličavanja globalizacije nasilja i njezinog uporišta u geobiopolitičkom razumijevanju opstanka manjeg broja ljudi i naroda na našem planetu. Ideja globalizacije kao procesa kodifikacije prava jačega sve se više i brže ostvaruje. Eliju to normalno smeta, jer pravo na nasilje ili nasilje kao pravo moćnih zadobiva vrijednost pomoću poretka sile kao prava. No, moramo znati, a Elia to dobro zna, da s naslova geobiosocijalnog razumijevanja opstanka i razvoja života na Zemlji, bioetičkog pristupa razvoju života, pravo na nasilje nema nitko, jer nasilje ne može biti ničije pravo.

U posljednjih pet stotina godina ideja maksimizacije bogaćenja na račun većine, nasilnom preraspodjelom prostora, izvora i dobara, izvorno je europska ideja.

U zadnjih pedeset godina 20. stoljeća ta ideja europeizacije na maksimizaciji je mutirala u radikalizaciju maksimizacije bogaćenja silom u Americi. Kraj 20. i početak 21. stoljeća najbolje potvrđuju proces anglosaksonizacije Europe i svijeta, europskom pacifikacijom, širenjem na okruženje po strogim direktivama i kriterijima moćnih. To nije slučajno.

Spoznaja da se Europa iz sebe ne može obnavljati u smislu stvaranja novih i dodanih vrijednosti te održavanja socijalne države, traži spoznaju o širenju Europe na bliže okruženje preraspodjeljivanja radi i prostora i izvora i dobara i svih oblika energije u korist tih istih moćnika. Širenje Europe ostvaruje se strogo kontroliranim širenjem po njihovim direktivama.

To što se osvoji i prisvoju ulazi u EU, a EU je oblik obrane od drugih još moćnijih. Onaj što ili onaj tko ne želi prihvatiti direktive moćnih kreatora novog svijeta, taj ostaje s druge strane Schengenskog zida. Dakle, Hrvatska za sad ostaje i ne znamo koliko će još dugo ostati izvan Schengenskog zida gdje će biti sve dotle dok ne ispuni sve političke, ekonomske, pravne, socijalne i vojne kriterije. Sve dotle dok ne postupi kako je već do sada zadano i potpisano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, u kojem je sve precizno određeno, bit će upravo tako kako sam rekao, odnosno tako kako Elia Patricia piše u svojim uvodnicima o globalizaciji koja je jedno od glavnih područja njezina znanstvenog, spisateljskog i novinarskog zanimanja. No, Eliju jednako tako zanimaju i tište i naši lokalni problemi.

Prof. dr. sc. Fedor Rocco profesor emeritus i znanstveni savjetnik
Epoha - časopis za kulturu komuniciranja, u izdanju izdavačke kuće Elpeluba d.o.o. iz Zagreba, uspio je ostvariti osmogodišnji kontinuitet izlaženja i time pružiti hrvatskoj javnosti čvrstu intelektualnu osnovicu za održanje i razvoj marketinško-promocijske struke te praćenje svih značajnijih događaja iz svih područja kulture.

Međutim, na ovom mjestu i ovom prigodom moram se suzdržati od opisa, analize i sugestija uredništvu časopisa Epoha kojeg u načelu podržavam i ocjenjujem kao nešto dobro koje nam se dogodilo, već se ograničiti na uvodnike koji se objavljuju u zasebnoj knjizi kao svojevrsni aktualni komentari našeg gospodarskog, kulturnog i društveno-političkog života ili događanja koja na taj život značajnije utječu, a pisala ih je glavna urednica, gospođa Elia Patricia Pekica Pagon.

Moram odmah naglasiti da je riječ o visoko kvalitenim člancima koji prije svega znalački odabiru teme, izražavaju hrabru i objektivnu kritiku, ne ustručavajući se izraziti čak i oštro, ali u biti dobronamjerno s gledišta javnog interesa. Ipak, moramo priznati da smo jedna mala i pomalo konzervativna sredina, koja u svojim razmišljanjima i postupcima često puta koči sama sebe, pa se ustručavamo glasno reći ono što osjećamo i mislimo.

A to nije dobro! Zato treba podržati, naročito kada su u pitanju mlađi ljudi, otvoreni pristup problemima i javnu kritiku ponašanja i malih i velikih, i opasnih kao i samo neugodnih.

Ali isto tako isticanja kvalitetnih postupaka i rješenja koja nam ulijevaju nadu i ukazuju na pravi put, što nas sve skupa jača i nadahnjuje novim motivima. Vidite ova „zbirna“ ocjena Elijinih uvodnika koji se objavljuju u Epohi možda vam se čini suviše pozitivnom. Ali, pokušajte sa svog stajališta čitati te članke i vidjet ćete da je to doista tako. Da se poslužimo primjerom iz ne tako davnog broja časopisa 70/71 iz siječnja 2007. godine, strana 5 i 6, u kojem autorica na jedan lijep ljudski način ukazuje na razvoj automatizacije radnih procesa, dakle na robotizaciju, na prednosti u proizvodnji i opasnosti u društvu koje ona donosi. Takve i druge argumente moguće je naći u svakom broju Epohe.

Evo, recimo u broju 77 iz kolovoza 2007. godine, Elia se posebno bavi pitanjem utjecaja medija na široke mase, posebno na mlade, budući da ti „mladi ljudi dobivaju jasnu medijsku poruku da je slava na ovaj ili onaj način najbolji put za sređivanje njihovih životnih ciljeva i dosizanje dugotrajne bezbrižnosti.“ A taj članak počiva na medijskoj pretjeranoj interpretaciji raznih „sapunica“ na domaćoj sceni, poput one Pokos-Radeljak ili Goran Višnjić ili, da se poslužimo novijim primjerom iz naših života, uvodnikom koji tretira također svojevrsnu sapunicu, naše izbore i političku scenu nakon izbora (broj 81, prosinac 2007. godine, strana 5-6). Tu vidimo nepoštednu kritiku političkog ponašanja koje je još uvijek izvan pravih demokratskih uzusa i civilizacijskih stremljenja. Uvodnik ocjenjuje to stanje, između ostalog, ovim riječima: „Život naših građana morao bi se već sada poboljšati u svakom pogledu, a političari bi trebali prestati služiti se političkim PR-om koji iskrivljuje ili prikriva našu pravu istinu.“ ...