Ivo Pervan
-->!NOVA KNJIGA!<-- Globalno usijanje, Elia Patricia Pekica Pagon
/ukoliko želite naruČiti knjigu kliknite na kuverticu/
.
Boje Hrvatske
Ivo Pervan, velemajstor fotografskog umijeća i dobitnik brojnih domaćih i svjetskih priznanja ovih je dana izdao svoju devetnaestu fotomonografiju posvećenu Hrvatskoj i njezinim ljepotama. Knjigu je uredio, koncipirao i dizajnirao naš priznati dizajner Boris Ljubičić i njegov Studio International. Tisak ovog vrijednog monografskog izdanja omogućila je Croatia osiguranje, a tisak je izvršen u tiskari Slobodna Dalmacija. Recenziju knjige napisao je Pavao Pavličić. Iz njegovog osvrta izdvajamo:
Cesta kroz vrijeme
U drugoj polovici XX. stoljeća najveća privredna i politička tema u Hrvatskoj bila je gradnja ceste između Zagreba i Splita., između sjevera i juga. Ta je tema privredna zbog toga što cesta otvara neslućene ekonomske mogućnosti, pa su zato njezinu gradnju nastojali onemogućiti svi oni kojima nije odgovaralo da Hrvatska napreduje. Ta je tema politička prije svega zbog svojega simboličnog potencijala: takva cesta otkriva da su sjever i jug zapravo 
jedno i da to mogu biti još i mnogo više. Cesta je bila san XX. stoljeća, ali je ostvarena istom u XXI. Stoljeću. Danas je to jedna od najmodernijih prometnica u Europi. Njome se za tri sata stiže od Zagreba do Splita i obratno. Kratka vožnja automobilom spaja različite europske regije i ujedno pokazuje kakva je zemlja Hrvatska u kojoj se te regije dodiruju.
Tom je cestom mnogo putovao i Ivo Pervan, autor ove knjige. I, to se na knjizi i vidi, jer fotografije u njoj najviše i govore o dodiru Mediterana i Srednje Europe, o sjeveru i jugu, što znači o hrvatskom identitetu. Zato će čitatelj, gdje god da rasklopi ovu knjigu, uvijek susresti po dvije fotografije, koje donose ili neku sličnost ili nekakav kontrast. Ta sličnost i taj kontrast, to su sjever i jug, Mediteran i Srednja Europa. Zato će se na slikama povezati motiv iz Zagreba i motiv s Hvara, motiv s izrazitim obilježjima suvremenosti i motiv s izrazitim obilježjima prošlosti. Ali, na tim se slikama ide još i dalje; tu se fotografskim sredstvima pokazuje koliko su sjever i jug nalik jedan drugome. Zato će autor - koji je morao dugo i strpljivo čekati da mu zbilja ponudi ono što mu treba- prikazati sredozemni otok, inače prepun svjetla, u času kad je maglovit, tmuran i sumračan. Zato će on- komponirajući kadar umom, a ne okom – neki sjeverni grad prikazati u punom sunčanom sjaju, koji je posve nalik svjetlu juga. A budući da su fotografije u knjizi grupirane po bojama, autor svojim slikama otkriva da se ista nijansa, isti temeljni koloristički ugođaj, može naći i na sjeveru i na jugu, i u davnini i u današnjici...
