Aleksandra Mindoljević Drakulić
Nerudine kuće igračaka
.
Nerudine kuće igračaka
Piše Alen BARBIĆ
Gotovo sam siguran da vrlo mali broj ljudi zna tko je Neftali Ricardo Reyes Basualdo. Ovaj Čileanac osebujnog imena i prezimena rođen je 1904. godine u gradu Temucu, u kontinentalnom dijelu južnog Čilea.
Svoju prvu zbirku pjesama objavio je 1921. godine u sedamnaestoj godini života. No, tek druga zbirka pjesama Crepusculario, objavljena 1923. godine proslavila je ovog pjesnika.
Još kao mladić nadjenuo si je pseudonim po češkom pjesniku Janu Nerudi i postao Pablo Neruda. Vjerojatno je ipak najpoznatiji postao po Sveopćem spjevu (Canto general) objavljenom 1950. godine u Meksiku kamo bježi pred policijom diktatora Gonzaleza Videle. U toj knjizi Neruda pjeva o krvi i patnjama rodne zemlje.
To je spjev od bola i gnjeva , od mržnje i ljubavi, sazdan od riječi kao od kamena, glas koji želi probuditi iz letargije da kaže vijest o vlastitoj vrijednosti, evokacija historije stvorena od borbe, patnje, pobjede i poraza u kojima treba naći snage za konačno oslobođenje.
To je povijest, etnografija, etnologija i geografija koju je pisala ruka velikog pjesnika, knjiga o ljudskom dostojanstvu, angažirana poezija, društveni zadatak i veličanstveno umjetničko ostvarenje istovremeno. Neruda iz Čilea proširuje svoju viziju na čitavu Latinsku Ameriku, zatim na sve narode svijeta.
Literarno – pjesnički uspjeh doživio je već u mladoj dobi. Država ga je "nagradila" diplomatskom karijerom koja mu je omogućila da puno putuje i postane poznat i izvan svoje zemlje i kontinenta, te kroz svoju poeziju otvori prozor u Čile i latinsku Ameriku uopće.
Vulkanski temperament, izrazito lijeva politička uvjerenja, angažiran poetski stil, te vječna spremnost da na nešto reagira i da se za nešto bori često su ga dovodili u neprilike, pa je dio života proveo i u egzilu, što smo imali prilike vidjeti u svojedobnom filmskom hitu "Il postino" ("Poštar").
Godine 1969. sudjelovao je kao kandidat na izborima za predsjednika Čilea, ali je odustao od kandidature kako bi podržao kandidaturu Salvadora Allendea i kasnije postao njegov ambasador u Francuskoj.
Godine 1971. postao je, nakon sunarodnakinje Gabrijele Mistral i Gvatemalca Miguela Angela Asturiasa treći Latinoamerikanac koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Unatoč tokom života stečenom bogatstvu nikada nije zaboravio skromno podrijetlo niti napustio svoja politička uvjerenja. Umro je 1973. godine neposredno nakon Pinochetovog državnog udara u Čileu.
Materijalni izraz Nerudine iznimno zanimljive osobnosti najbolje ilustriraju njegove kuće koje "lome" sve kanone standardne arhitekture. Posjetio sam ih prilikom nedavnog boravka u Čileu.
Prva se nalazi u Santiagu, čileanskoj prijestolnici. Leži u podnožju, na sjevernoj strani brda San Cristobal. Neruda ju je nazvao "La Chascona", po "neposlušnoj" kosi svoje žene Matilde, ljubavi svog života koju je oženio u svojim...
