Marc Chagall
Priča nad pričama
/Obećanje sreće/
13. 12. 2007. – 16.3. 2008. godine
Piše Petra SENJANOVIĆ
Zašto volimo Chagalla?
Izložba Marca Chagalla u Galeriji Klovićevi dvori nastavak je niza uspješnih međunarodnih projekata kojima se vrhunska djela europske povijesti umjetnosti predstavljaju hrvatskoj publici. Nakon izložaba „Dora Mar i Picasso – dodir pogledima“ ( 2004), „Van Gogh, Mondrian i haaška slikarska škola“ ( 2005.) koje su redom pobudile izniman interes publike, ovogodišnja izložba osim što je još jedan međunarodni projekt u kojem sudjeluje nekoliko različitih muzejsko - galerijskih institucija iz Europe, specifična je i po tome što po prvi puta predstavlja jednog autora, kroz izbor od 162 djela iz njegovoga opusa.
Izložba je koncipirana isključivo za Zagreb i Galeriju Klovićevi dvori, a radove za izložbu odabrao je Jean – Michel Foray, jedan od vodećih stručnjaka za Chagalla u svijetu. Njemu, ali i Chagallovoj unuci Meret Meyer koja upravlja obiteljskom ostavštinom Chagallovih radova možemo zahvaliti na povjerenju koje su nam ukazali posudivši nam vrijedne umjetnine. Kustosica izložbe Marina Viculin nekoliko je godina vodila pregovore oko posudbe slika i dovođenja djela u Zagreb. Brojna putovanja u Francusku, uspješno ostvareni kontakti i spretno vođeni pregovori („jer o posudbi slika se u Francuskoj pregovara“ kako je u svom govoru na svečanom otvorenju istaknula Marina Viculin) rezultirali su Chagallovom izložbom, koja je svugdje u svijetu izniman kulturni događaj i svojevrsna umjetnička atrakcija. Tako su iznimnu posjećenost i unaprijed prodane karte ostvarile i prošlogodišnje izložbe Marca Chagalla u Kunstforumu u Beču i u Martigny-u u Švicarskoj. U Japanu navodno toliko vole Chagalla da se svake godine organiziraju čak dvije njegove izložbe.
E sad, zašto volimo Chagalla? Naravno, ovdje mogu pisati samo u svoje ime. To pitanje, kao i odgovori koje ono pretpostavlja čine mi se zanimljiviji od pukog nabrajanja biografskih činjenica, koje su u posljednje dane ionako često spominjane u tisku. Da se vratim na odgovor ili mogući odgovor na pitanje vezano uz ljubav prema Chagallu.
Rođen je u zemlji duge sanjarske tradicije, često su ga proglašavali najvećim pripovjedačem među slikarima 20. stoljeća, Breton je tvrdio da je unio trijumf metafore u slikarstvo. Možda se dakle radi o tome da slike ovoga slikara nude priču. No o čemu priča Chagall? Zapravo, ja ga zato i volim, zbog onoga o čemu priča.U njegovoj su priči sjećanja, djetinjstvo, snoviti krajolici Vitebska u kojem je rođen, fantastična bića, svojevrsni bestijarij začudnih životinja, ponekad s ljudskim licem ili u spoju s ljudskim tijelima ili pak s dvostrukim licima. Po slikama lebde, plutaju, plove cirkuska bića, ljuljaju se na trapezu, žongliraju i izvode akrobacije dok glazbenici sviraju. To je slikar koji je naslikao najsretnije svatove prošloga stoljeća i najzaljubljenije ljubavnike. No ono što povezuje sve te likove je lebdenje između neba i zemlje. Likovi su rasterećeni sile teže, zaboravljena je i gravitacija, tako da se likovi doimaju kao neki arhaični astronauti u bestežinskom stanju umjetnikove mašte. Njegove su slike i danas izdvojeni sanjarski prikazi ljubavi i čežnje, a sam je slikar ne robujući raznim avangardnim strujanjima, koja iako je dobro poznavao, a neke i anticipirao (naprimjer nadrealizam) nikada nisu postala razlog slikanja, niti zavladala slikom. Ostao je jedinstvenom pojavom 20. stoljeća, ne robujući teoriji, traktatima i manifestima kojih je bilo tako mnogu na početku stoljeća, kad je i sam započeo slikarsku karijeru. Stvorio je jedinstven slikarski jezik prepoznatljiv i onima koji se sustavno bave slikarstvom i laicima...
