Edvin Jurin
.
Božićni memento
Piše Edvin JURIN
Da li vam je što čudno dok hodate ulicama božićnim ugođajem vibrirajućeg grada? Ili dok čitate tisak ili pak slušate radio odnosno gledate televiziju ovih dana ? Nije ...?! Možda su se oko i uho, a samim time i svijest u cijelosti prilagodili jednom fenomenu, koji to očigledno više nije. Fenomenu prigodničarskog humanizma. Iz svih pravaca i kuteva javnog, a time i medijskog ambijenta prosto nas u ovih dvadesetak prosinačkih dana bombardiraju raznorazni humanitarni koncerti i nastupi slavnih osoba ( u našem militaristički rigidnom marketinškom izričaju '' celebrities-a'' ) koji nas eto pokušavaju uvjeriti da 10,50 ili 100 i više kuna odvojimo za kako je to postalo uobičajeno reći '' one kojima je to najpotrebnije''.
Oni, koje tako milozvučno medijski nazivamo tajkunima, posegnut će za i za šesterocifrenim ganućima. Nema sumnje da je na djelu, kako li to grubo zvuči, humanitarni marketing.
Ali na žalost - samo u prosincu ! Kad bajkoviti mjesec mine, svi će se protagonisti naglašenih osjećaja brižnosti prema bližnjima zavući u svijet svojih sitnoračundžijskih ljuštura, jala, malicioznosti – ukratko tamo gdje pripadaju. I većina, koja je za to na neki način osigurala novac, pobjeći na tradicionalna siječanjska skijanja.
Prigodničarski humanitarni marketing
Humanizam i humanitarnost, kako ih mi danas shvaćamo i interpretiramo zapravo je u našem slučaju prigodničarskog karaktera.
Više za osobni ili korporativni PR (oliti prema opet našoj militantnoj terminologiji - iskazivanje dimenzije korporativne socijalne senzibiliziranosti odnosno odgovornosti ) nego za pravo rješenje vidljivog ili identificiranog problema.
Primera radi, izuzetno mi je drago da je moj prijatelj Luky, karizmatični splitski kantautor prihvatio moj savjet da upravo iz spomenuih razloga odloži svoju najavnu konferenciju o početku rada upravo registrirane Zaklade za zanemarenu djecu ARARITA iz prosinca ove u siječanj iduće godine. Javnost gotovo da i ne zna da je samozatajni Luky istinski zaljubljenik u djecu. Vrlo često obilazi splitske dječje domove i razveseljava mališane svojim osobnim poklonima. Da misli ozbiljno i dugoročno, svjedoči i odredba da se, osim priloga i donacija,predvidivi prosječni prihodi Zaklade na godišnjoj razini temelje na najmanje deset posto prihoda koje Luky ostvaruje u svakoj tekućoj godini od novčanih isplata – autorskih naknada temeljem autorskih malih prava koje ima kao skladatelj od ZAMP-a kao i dijela prihoda koje ostvari od održanih koncerata i nastupa.
Pravi intelektualac i daje i uzima
Dozvolite mi slobodu da sam kvalificiran zboriti o humanitarnim aktivnostima. Ponešto znam o komunikacijama, a bogami narintao sam se više od desetak godina po vlastitom izboru u jednom od svjetskih humanitarnih klupskih sustava.
Na sve ovo ponukao me u stvari nedavni kasni večernji dijalog tipa ''Mali noćni razgovori'' s mojim dobrim prijateljem dr. Ivom Rotkvićem popularno zvanom Rotkva. Rotkva, poznat i cijenjen u domaćim i inozemnim gastroenterološkim krugovima, nije kako mi to kažemo, fah idiot. Dapače ! Dijametralno suprotno ! Uz zamjetnu stručnost, sigurnost i elokventnost (nisam sreo liječnika, koji vam može tako mirno, staloženo i iscrpno pojasniti što vam je ili što vam je bilo uz šeretsku opasku ''Dečki, pazite kaj delate !''), istinski je ljubitelj likovne umjetnosti i humanist od glave do pete spreman nesebično priteknuti u pomoć u svakoj prilici. Djelom, riječju, novčanim prilogom. Još mi u ušima zvoni jedna od njegovih uobičajenih izjava koja glasi '' Za mene je intelektualac svaki onaj koji osim što uzima, zna i – dati !''
Problem riješiti dok još ne postoji
U tom smo se razgovoru, dotičući se niza interesantnih tema, zaustavili i usredotočili upravo na temi pomodnog humanitarnog marketinga. Samokritički smo se dotakli i našeg bogatog počesto zajedničkog iskustva na tom području.
I shvatili da sazrijeva vrijeme da reformatiramo spektar naših aktivnosti. Kakve li koristi da jedan dan izbrojimo proscu 5 ili 10 kuna a već drugi to od njega nastojimo vratiti, pocupkujući od hladnoće na štandu neke od brojnih humanitarnih udruga ili pak na nekom koncertu gdje troškovi organizacije i produkcije (znaju to dobro naši event meštri iliti majstori doživljajnog marketinga) nekoliko puta premašuju teškom mukom ostvarene
prihode. Na koncu smo zaključili da se ubuduće pokušamo koncentrirati na osiguranje novčanih sredstava za školovanje odnosno edukaciju mladih kako iz Hrvatske tako i iz cijelog svijeta koji to žele, a ne mogu. Problem u biti treba liječiti odnosno rješavati prije nego što se uopće pojavi. Zašto sam izabrao ovaj primjer ? Zato što polako ali neumitno osjećam da je vrijeme da...
