Aleksandra Mindoljević Drakulić
Milorad Bibić Mosor
.
MISSICE MADE IN SPLIT
Piše Milorad BIBIĆ MOSOR
Znan da vas nije briga kad jedino slušan radio, ali ću van isto reć: slušan ga dok vozin! A kako puno vozin, onda i često slušan radio. Samo one stanice di čujen pisme. A kad na tu stanicu dođu vjesti, ja upren u oni botun koji sam bira stanice. I ferman na onoj s koje se čuje pisma. Tako san večeras, nakon puno vrimena, čuja onu lipu staru: Falile se Kaštelanke, da su lipše neg Splićanke, ali Sveti Duje neće ni da čuje, ajme ča ću mu ja...
MISSICA TONKA
Dok san to sluša palo mi je na pamet da se dok pišen ovi tekst, na izdisaju 2007. godine, navršava okruglih pedeset godina od izbora prve Miss Jugoslavije. Tako mi je reka poznati spliski fotoreporter Feđa Klarić, a kad Feđa ništo reče – onda je to zakon! I svitu moj slušajte sad ovo: prva YU missica bila je – Splićanka! Zvala se Tonka Katunarić. Prijavila se za izbor missice sa svojon jednojajčanon blizankon Zvjezdanon. Osin najuže familije, gotovo niko ih nije razlikova. To je bilo prvo otvaranje Jugoslavije svitu, kopirali su se izbori za najlipše cure država Zapadne Evrope, učinjeno je sve da ti izbor za Miss YU sliči izboru za Miss Italije. Titulu prve YU missice osvojila je Tonka Katunarić, a prva pratilja bila je – njezina sestra Zvjezdana! Njijova sestra, ugledni spliski likar dr. Mirna Katunarić sitila se toga izbora:
- Došla je vijest iz Beograda: Tonka je missica, a Zvjezdana je osvojila drugo mjesto! Vratile su se u Split, postale vrlo popularne. I prije su bile na glasu kao predivne djevojke, poslije toga izbora popularnost im je još više porasla. Dnevno su dobivale na stotine pisama, iz ondašnje Jugoslavije i inozemstva. Bilo je izlijeva ljubavi, bračnih ponuda... Onda nije bilo manekenskog poziva, nije bilo foto modela, da su danas u onim godinama ostvarile bi veliku karijeru. Ali, onda su bila druga vrimena...
ZNA FEĐA ZNANJE
Jedan od današnjih “zaštitnih znakova” grada Splita, poznati fotoreporter Slobodne Dalmacije Feđa Klarić, koji skoro 40 godine s fotoaparatom u ruci svakodnevno “krstari” onin najpoznatijin splitskin punktovima registrirajući život Splita, tvrdi:
- Split je po mnogočemu prvi grad Hrvatske! Neka se Zagreb i Zagrepčani ne naljute, ali u mnogočemu smo ih “prešišali”, uzalud im silan trud i novci da nas stignu i prestignu, to je naprosto nemoguće. Ovdje je tema razgovora ljepota splitskih žena, splitske missice, pa ću se samo zadržati na tome. A mogao bih i o sportu, umjetnosti, estradi... Dakle, ovako: Splićanke su imale najviše uspjeha na izborima za Miss Jugoslavije, one su osvajale i još uvijek osvajaju prva mjesta na raznim izborima ljepote u Hrvatskoj! Tih izbora zaista ima puno, previše, ali činjenica je da na njima najviše uspjeha imaju Splićanke. Zašto? One odrastaju i odgajaju se između jonskih i dorskih stupova u kojima su nekada dominirale grčke boginje ljepote. Ne želim nikoga uvrijediti, omalovažiti, potcijeniti, ali drugačije je odgajati se i rasti u jednom kulturnom i mediteranskom gradu kao što je Split, a sasvim drugačije negdje gdje umjesto mora, sunca i velike kulturne tradicije dominira – kukuruz! Opet naglašavam: nikoga ne želim omalovažiti, ne želim podilaziti Splićankama, ali činjenica je da su one imale najviše uspjeha na svim tim raznoraznim izborima ljepote. Splićanke imaju kulturu držanja, ponašanja, odijevanja i ophođenja kakva se ne može vidjeti u drugim gradovima. Skoro četiri desetljeća sam fotoreporter, znam da se Splićanke “iz prve” najprirodnije ponašanju pred fotoaparatima, jednako tako i pred TV kamerama. Nema tu one usiljenosti, namještenih osmijeha, sve je to prirodno. Izuzetno su graciozne, one naprosto zrače. Njima su fotoaparati i TV kamere prirodna sredina, one su tu – kao u svom dnevnom boravku!
BRAVO ŠJOR BERNARD
Već više od sedan desetljeća Dubrovčani s ponosom spominju rečenicu koju je izreka veliki irski književnik Bernard Shaw 1929. godine prigodom posjeta Dubrovniku: “Oni koji traže raj na zemlji trebaju doći i vidjeti Dubrovnik!” Ali, Splićani im od tada “udaraju kontru” tvrdeći kako je Bernard Shaw prilikom posjete Splitu reka: “Nikad nigdje žene me nisu toliko očarale kao u Splitu!”
Više nema živih svjedoka koji bi potvrdili šta je veliki Bernard Shaw reka o lipotama Dubrovnika i Splićanki, činjenica je da je tih dalekih dvadesetih godina prošloga stoljeća i on uočija veliku lipotu Splićanki. A šta bi tek Bernard Shaw reka za Splićanke da im je onda vidija baren komadić golog tila... Kad je on posjetja Split, Splićanke su bile “zakopčane do grla”, ni kolino in se nije smilo vidjeti, na plažama su imale one kostime koje su više sličile na pidžame nego na kupaće kostime. A danas? Da Bernard Shaw prošeta Rivom, pogotovo liti, da vidi svu onu raskošnu lipotu Splićanki, njijova preplanula lica, bujne grudi, duge vitke noge, da na najpopularnijoj spliskoj plaži Bačvice pogleda Splićanke u onin minijaturnin kupaćim kostimima, da ih uvečer vidi razigrane na plesnjacima... Ma, “stari mačak” se nikad više ne bi pomaka iz Splita!...
