Čudesni svijet anđela
Zdravo, moj anđele!
_____________________________________________________________________Fotografije Goran VRANIĆ
Etnografski muzej u Zagrebu u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt u Zagrebu od 2. listopada 2007. do 31. siječnja 2008. godine pripremio je izložbu pod nazivom Čudesni svijet anđela.
U predgovoru prigodnog kataloga izložbe naš poznati bibličar i profesor emeritus Bonaventura Duda između ostalog piše: Ova je izložba posvećena anđelima, dobrim Božjim duhovima, koji cijelim svojim bićem slave i časte Boga i stoje mu na službu prema ljudima.
Lijepo o njima veli Sv. Ivan Damašćanski iz osmog stoljeća:“Anđeli svjetla zapaljeni su na Svjetlu što nema početka.“ O tomu piše i naš poznati isusovac Josip Antolović u drugom dijelu svoje velike knjige „Duhovni velikani“ na stranici 351: „Svjetlo bez početka sam ja beskonačni Bog. A i svaki anđeo...svjetlo je duhovno, nebesko biće koje stalno gleda Božje lice uživajući u beskonačnoj Božjoj blizini i prisutnosti. I nije to samo neko pobožno razmišljanje, već ozbiljan nauk koji se temelji na ugledu Svetoga pisma.
Isus, govoreći o zavođenju na grijeh, kaže: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih jer anđeli njihovi, kažem vam, na nebesima neprestano gledaju lice Oca moga nebeskoga“ (Mt 18,10).
Na ovoj izložbi susrećemo anđele u jednostavnoj, katkada i naivnoj vjeri naših najmanjih, djece. Nalazimo ih i u izmiješanom izrazu vjernika koji tek početno ili svakako nesavršeno očituju svoju vjeru u anđele. Ali tu je prisutna i vjera ozbiljnih ljudi koji izražavaju svoju vjeru u anđele u skladu s temeljnom vjerom u Boga, izraženu osobito štovanjem Boga i prihvaćanjem njegovih anđela u ovom životu i djelovanju.
Divan je u tom smislu primjer Sv. Franje Asiškoga. Franjina Pjesma stvorova ili Pjesma brata sunca ne očituje tek neko zastranjenje vjere u pjesništvo, već on pjeva duboko potaknut milošću Božjom. Poziva brata sunce i sestre zvijezde, sestricu vodu i brata ognja, i na kraju, i samu sestricu smrt da zajedno s njima i u bratskom zagrljaju s njima slavi i blagoslivlja Boga.
Taj isti Franjo, kako piše Toma Čelanski u životopisu deset godina nakon Franjine smrti, „izvanrednom je ljubavlju štovao anđele koji su zajedno s nama u bojnom redu i koji s nama prolaze dolinom smrti. Govorio je da ih svugdje treba poštovati kao pratioce i zazivati kao čuvare. Uočio je kako treba paziti da ničim ne povrijedimo njihove poglede i nikad se ne usudimo ništa učiniti pred njima što ne bismo učinili pred ljudima. U koru se psaliralo pred anđelima i htio je da se svi, koji mogu, u oratoriju nađu na okupu te ondje skladno psaliraju.“
Baš u molitvi, privatnoj ili liturgijskoj, možemo zapravo doživjeti anđele.
U liturgiji slavimo osobito tri arkanđela: Mihaela, Gabrijela i Rafaela koji se slave 29. rujna, a 2. listopada slavimo anđele čuvare. Za njihov blagdan, a i za našu osobnu molitvu. Ova izložba želi ipak širokim zahvaćanjem teme, kako u katalogu izložbe piše viši kustos Josip Barlek, iznenaditi javnost i pružiti joj, kako u tumačenju tako i u izlaganju, i više od onoga što bi se na prvi pogled moglo očekivati. U želji da temu predstavimo interdisciplinarno prikupili smo slikovite i raznovrsne eksponate, koji se odnose na temu anđela, kako u vremenskome...
