Vladimir Kos
Pretežno
Piše
Vladimir KOS
Jesen je, vjetar besplatno prevrće lišće po parkovima i gradskim ulicama, koje su zapravo sretne da još imaju par trošnih, umornih stabala tek toliko, za ukras. Gradi se, beton je budućnost, zelenilo prošlost. Ulice, parkirališta, garaže, novi nabrijani, preskupi automobili osvajaju prostor. Standard pada, cijene rastu - pješaci su pomalo izbezumljeni. Oni, «koji su još uvijek na zemlji», a kroče njome per pedes apostolorum, mogu postati kratka vijest u TV Dnevnicima – « na pješačkom prijelazu zgažen je »... slijedi osmrtnica drugi, treći dan u dnevnim novinama i sprovod. Sprovesti bi trebalo i vozača, koji se dobro proveo na party-u ili eventu, ali drito u zatvor. No, znamo već, tad tek počinje «prava» priča. Killer je bio naroljan, klipan je zapravo dijete iz «ugledne obitelji» i dobro odgojen, nasilnik je zapravo «ovisnik o velikim brzinama», prištavac je želio društvu pokazati «kako nova pila može brzo potegnuti», itd. Sve te pričice već znamo, a roman ili drama tek počinje kad se upetlja tatica, sa svojim advokatima, «vezama» i bezvezarijama za javnost. «The End» priče je uvijek isti, s nastojanjem da se do zaborava dođe što brže - uz mnogo relativiziranja, pa imajte razumijevanja – «malom» je to tek prva saobraćajka...
Svakodnevno smo bombardirani zastrašujućim novostima. Naivac iz Podravine se već pita – « Dokle bute, više nemrem, pa kaj vi na tv nemate niš' bolšega ?». Ne, nemaju neke «rezervne vijesti» na špajs karti se nudi ono kaj je skuhano tamo negdje daleko - terorizam, žrtve atentata u Pakistanu, posljedice globalnog zatopljenja, zveckanje oružjem na granici ionako teško ranjenog Iraka, i onda šlag na kraju balade - predviđaju se pretežno kišni dani, vjetrovi, pretežno niske temperature... Zato na pitanje «kako si ?», odgovaram, s uvjerenjem «pretežno» - zbog «licentiae poeticae»... Sve ostalo je nošenje drva u šumu.
U jesen pada lišće, temperatura, oborine, tlak. Primjećujem, da i dolar nezaustavljivo pada, blizu je vrijednosti kanadskog imenjaka. Vele, da je to zbog cijena nafte koje vrtoglavo rastu. Nesmotreni, brzopleti optimist bi rekao - ah... bar nešto raste.
Raste i broj alkoholičara, došli smo do brojke gotovo 500.000, imamo čak 22 % debelih, prekomjernu težinu ima više od polovice Hrvata, pa nije ni čudo da novine konstatiraju da smo pali na europsko dno.
Urušiti, propasti u rupe mogu i zgrade, «kliziti» mogu podsljemenski tereni, voćnjaci, kuće se rasipaju kao karte...
