Dalmatinska zagora
Dalmatinska zagora - nepoznata zemlja
/Galerija Klovićevi dvori od 4. rujna do 18. studenoga 2007./
Piše Petra SENJANOVIĆ
Galerija Klovićevi dvori otvorila je izložbenu sezonu razotkrivanjem jedne od najzanimljivijih regija Hrvatske, regije koja je, iako opjevana u pjesmama, opisana u brojnim putopisima naših, ali i stranih autora, snimljena u ponajboljim filmskim pričama ostala uglavnom nepoznata.
Iz premise o nedostatnom poznavanju Dalmatinske zagore proizašao je i sam naslov izložbe – Dalmatinska zagora – nepoznata zemlja.
Ovim izložbenim projektom, koji je, valja spomenuti, najveći kulturološki projekt Ministarstva kulture u Galeriji Klovićevi dvori, predstavlja se prostor od Krke do Neretve u povijesnoj kronologiji od pretpovijesti do današnjih dana. Presjek je to od pretpovijesti i njezinih tragova na ovom, kako ga nazivaju stručnjaci, najsačuvanijem povijesnom krajoliku Europe, preko antike i zadivljujućih nalaza iz Ekvuma (današnjeg Čitluka) i drugih lokaliteta, srednjega vijeka i kamenih pleternih spomenika, te grobnih nalaza i sakralne baštine, zatim osmanlijskoga carstva iz doba kada je Zagora bila sjecište triju kultura - katoličanstva, pravoslavlja i islama, pa sve do našega doba i početaka građanske kulture, kao i tradicijske baštine, u vjernom prikazu osnovnih djelatnosti stočarstva, pčelarstva i ribarstva.
Putujući kroz prostore Zagore, zapravo kroz postav koji na sasvim nov način progovara o izloženom, koristeći rekonstrukcije interijera, makete ambijenata, lutke koje su posebno za izložbu izrađene prema fizionomijama ljudi iz Dalmatinske zagore odjevene u nošnje onoga kraja i smještene u autentični ambijent derneka, a sve popraćeno zvukovima Zagore, blejanjem ovaca, gangama i rerama – otkrivamo bogatstvo kulture i spomeničke baštine sačuvano na dosad anepigrafski i ahistorijski poimanom krajoliku.
Autor izložbene koncepcije mr. Joško Belamarić spomenuo je kako je povijest Dalmatinske zagore zapravo povijest stalnih prekida, odnosno kontinuiranog diskontinuiteta, te da je za tu regiju znakovito da se niti jedno stilsko i povijesno razdoblje nije uspjelo razviti u svojoj punini zbog stalnih ratnih razaranja i brojnih pokušaja osvajanja ove strateški važne točke koja je mnogo puta u povijesti odigrala ključnu ulogu predziđa Europe. Manje je poznato da je Zagora kolijevka Prve hrvatske države o čemu svjedoče brojni sačuvani spomenici s pisanim imenima prvih hrvatskih kraljeva, dok o strateški važnom području svjedoče mnoge pretpovijesne gradine koje su služile kako za stanovanje tako i za obranu, dakle kao vojni logori, tvrđave i utvrđeni gradovi. Ne moramo ni spomenuti kakva je bila uloga i, nažalost, koliko stradanje ljudi iz Zagore u Domovinskome ratu.
Borba za opstanak, surovo i škrto tlo već su zarana ojačali žitelje ove regije, te je ovo, možemo tako reći, povijesno breme iznjedrilo brojne velikane naše kulturne, ali i političke povijesti, pa čak i onaj jaz zaleđa i obalnog dijela u mnogim je razdobljima popuštao. Znamo da su se gradovi na obali demografski obnavljali iz krša te da je to područje nakon brojnih ratova i stradavanja stanovništva na obali služilo kao svojevrstan biološki potencijal za obnovu iscrpljenih obalnih gradova.
Još i danas volimo promatrati Zagoru kao svojevrsnu Arkadiju, nastanjenu Morlacima iz doba romantizma, kao posljednje utočište prirodnoga i iskonskoga života. Ambijentalne vrijednosti Zagore, prikazane na velikim foto panoima izložbe, oduzimaju dah i zaista pozivaju i mame na put, put Zagore...
