Ivan Doroghy
Dizajn u nastavi likovnog odgoja u osnovnim školama?
/predavanje održano u okviru seminara za nastavnike srpnja 2007. u Opatiji/
Piše
Ivan DOROGHY
Svaka druga reklamna kampanja ili je namijenjena djeci ili koristi dijete da bi izazvala željeni efekt kod potencijalnih ciljnih skupina. Iako se listom svi marketinški stručnjaci slažu da to nije etično, a psiholozi i pedagozi uvjeravaju da je i štetno, propagandna industrija tome jednostavno ne može odolijeti.
Iz jednostavnog razloga, dijete postaje arbitar pri kupovini sve šire lepeze artikala. Upozorenja kako sve veći broj obitelji svoje slobodno vrijeme posvećuje shopping centrima umjesto prirodi i međusobnom komuniciranju, jasno ukazuje na činjenicu da dijete sve više vremena provodi u umjetno konstruiranoj okolini koju čine nebrojeni dizajnirani predmeti i ambijenti. Sve dominantnija i privlačnija komunikacija slikom, stavlja pred dijete cijeli niz novih simbola i značenja među kojima se i roditelji i pedagozi sve manje snalaze.
Novi oblik tenisica, određene robne marke odjeće, grafičke aplikacije na odjeći, sve sofisticiraniji oblici mobitela, mp3 reprodukteri zvuka, play station i njegov virtualni svijet, filmovi i svijet interneta, samo su neki od elemenata koji određuju način života, pa tako i ponašanja djeteta, ali i njihovih roditelja i pedagoga. Društvo se pomirilo s činjenicom da nema nikakvog učinkovitog načina da zaustavi taj proces, jer je duboko ukorijenjen u samu bit konzumentskog društva kojem pripadamo htjeli mi to ili ne. Dilema - suprotstaviti se tome ili pokušati razumjeti novu stvarnost i pripremiti nove naraštaje, opskrbiti ih odgovarajućim sredstvima kako bi se lakše snašli u novoj okolini, besmislena je dilema.
Druga je alternativa realnija i dalekosežno efikasnija. Na nesreću i najteža. Sav taj umjetno stvoren svijet rezultat je simultanog djelovanja niza profesija, ali jedna među njima je najodgovornija - dizajn. Riječ koja je u nas do jučer bila gotovo nepoznata postala je odjednom ključna u mnogim aspektima našeg svakodnevnog života. Njena multidisciplinarnost i sklonost da neprestano mijenja svijet oko sebe postala je toliko privlačna da se njome bave mediji, a nerijetko je postala legitimni dio showbusiness-a. Još je šezdesetih godina jedan od najznačajnijih teoretičara dizajna Victor Papanek u svojoj maloj ali znamenitoj knjizi Dizajn za stvarni svijet upozorio na ambivalentnost dizajnerske profesije, osobito u kombinaciji s marketingom i reklamnom industrijom.
Dizajn, naravno, ima i svoju drugu, manje tamnu stranu. On može znatno pomoći u kreiranju humane i ekološki održive okoline. U razvijenijim sredinama na razne se načine potiče upravo taj aspekt dizajna.
Međunarodne dizajnerske asocijacije poput ICSID-a ili ICOGRAD-e imaju posebne edukacijske programe namijenjene školskim programima za poticanje upravo tog humanog aspekta dizajna. Muzeji dizajna objavljuju posebne vodiče za nastavnike s preciznim naputcima kako dizajn uvesti u programe vizualnog obrazovanja djece.
Nije li vrijeme da se uključimo u taj proces ne bi li odgovorili izazovima suvremenog svijeta, umjesto da ih ignoriramo.
Ako je cilj, a vjerujem da jest, da kod djece razvijamo senzibilitet za stvarni svijet koji ih okružuje, moramo ih osposobiti da prepoznaju dizajn i njegovu ulogu u životu. Razvijajući programe vizualnog obrazovanja unutar obrazovnog programa djeca mogu naučiti prepoznavati vrijednosti dizajna.
Promatranjem i analizom postojećih predmeta kojima su svakodnevno okruženi na jasan i strukturalan način, ona će početi gledati na dizajnirane objekte, komunikacijska sredstva i poruke, pa i na cjelokupnu okolinu s više kritičnosti. I ne samo to, kroz kvalitetne programe vizualnog obrazovanja djeca bi mogla usvojiti i elementarne postupke istraživanja i vrednovanja vizualnog svijeta kojim su okruženi.
Učenjem o dizajnu, djecu možemo ohrabriti i osposobiti da istražuju isti taj svijet, stječu stavove o njemu i usvoje vokabular kojim će ih moći jasno izraziti...
