Josip Jurčević
DIVIDE ET IMPERA
Razgovarala Elia Patricia PEKICA PAGON _____________________________Fotografije: Branko PAGON
U Epohi broj 62, koji je bio posvećen globalizaciji, objavili smo tek mali dio mojega razgovora s profesorom Jurčevićem, koji je bio i dio mojega kvalitativnog istraživanja na tu temu. Na zahtjev naših čitatelja koji su pokazali veliki interes za profesora Jurčevića kao mojega sugovornika, produbila sam svoj razgovor s njim i odlučila ga spojiti u cjelinu te ga u cijelosti objavljujemo u ovom broju Epohe. Razgovarali smo o svemu pomalo, o povijesnim obrascima koji se ponavljaju, o formiranju hrvatskog branda, o svim prednostima (tehnološkom napretku) i manama (terorizmu, totalitarizmu, neoliberalizmu, lažnom elitizmu, glamouru) ovoga našeg vremena te o brojnim drugim temama.
Kada je po Vašem mišljenju, profesore Jurčeviću, počela globalizacija?
Govorimo li o težnji i pokušajima za ujedinjavanjem svijeta, globalizacija je proces koji je postojao od davnina, kao i težnja za razjedinjavanjem. A govorimo li o razdoblju gospodarske kapitalizacije i kreiranju svjetskog tržišta, koje u sve većoj mjeri briše nacionalne granice i identitete tradicionalnih država, onda je to definitivno proces koji obilježava naše vrijeme, posebno u razdoblju nakon hladnog rata i svršetka blokovske politike. Što se Hrvatske pak tiče, globalizacija je razdoblje koje obilježava godine nakon Hrvatskoga domovinskog rata u kojima Hrvatska iz jednog režima, tranzicijski ulazi u razdoblje demokracije.
Zašto se baš u posljednje vrijeme toliko govori i piše o globalizaciji?
Zato što je globalizacija proces koji se sve intenzivnije događa kako idemo bliže našem vremenu, a mi taj proces kao njegovi živi svjedoci želimo što bolje definirati. Određeni aspekti globalizacije su na neki način neizbježni, s obzirom na napredak tehnologije koji je u posljednje vrijeme i doveo do tolike povezanosti svijeta. Dakle, tehnologija, ponajprije komunikacijska i prometna, a potom i svaka druga su zapravo pretpostavka kulminiranja ostvarivanja globalizacijskog procesa. Zahvaljujući napretku tehnologije, svijet se doista sve više smanjuje i pretvara u »globalno selo« čiji smo stanovnici svi mi…
Globalizacija se, kako često ističete, može promatrati i u kontekstu odnosa Sjever - Jug…
Naravno. Očito je da s tijekom globalizacije dolazi do koncentracije moći i kapitala te svega ostaloga na razini cijeloga svijeta. To znači da Sjever - a to je mali broj materijalno bogatih zemalja - i globalizaciju iskorištava za još veće produbljivanje i povećavanje naslijeđenih razlika u odnosu prema siromašnom Jugu koji čini velika većina svjetskog teritorija i još veća većina svjetskog stanovništva. Međutim, društvene znanosti materijalno bogatog Sjevera sve više ističu i istražuju problem što se svojevrsni odnos Sjever - Jug događa i unutar samog Sjevera.
Odnosno, i unutar Sjevera dolazi do sve veće koncentracije kapitala i ostalih oblika moći u rukama sve manjeg broja pojedinaca. Na taj način i sve veći broj stanovnika na teritoriju Sjevera zapravo, po svome društvenom položaju, postaju stanovnici Juga. Takav globalni društveni proces predstavlja globalnu nepravdu te globalni upravljački i vrijednosni poremećaj sa sve složenijim i negativnijim socijalnim problemima. Prema tome, postojeća globalna matrica modela Sjever - Jug nije dobra ni za cijeli svijet niti za sam Sjever.
Što biste istaknuli kao pozitivne, a što kao negativne učinke globalizacije?
Promatrajući svjetsku razinu, globalizacija je ponudila niz pogodnosti, koje se na prvi pogled očituju u činjenici da je svijet u najširem smislu postao dostupniji. Odnosno, pored nematerijalnih proizvoda, i bilo koje fizičko tijelo - uključujući čovjeka - može se veoma brzo premještati na bilo koji dio svijeta. To znači da je cijeli svijet postao ljudima jednostavno i masovno dostupan fizički, komunikacijski, tehnološki, informacijski i na druge načine. U tom smislu svijet zaista postaje jedna cjelina koja je sve više integrirana, što omogućava niz pozitivnosti, od sigurnosnih i zdravstvenih učinaka, do kvalitetnije razmjene znanja, informacija itd. Primjerice, bilo koja lokalna zajednica ne može se zatvoriti u svoj krug i držati u informativnoj i drugačijoj blokadi.
Međutim, problem je što se usporedo s pozitivnim mogućnostima i učincima globalizacije događa da nositelji svjetske, globalne moći zlorabe cijeli proces kako bi prigrabili moć još većeg gospodarenja cijelim svijetom. To se događa na krajnje nemilosrdan način, koji se temelji na zastarjelom nehumanom, hedonističkom svjetonazoru i zloporabi tehnoloških dostignuća globalizacije.
Na tragu toga je u svim vidovima života, kao univerzalna i globalna vrijednost, nametnut bešćutni i isključivi model konkurentske borbe. Ta tzv. tržišna utakmica, koja je u ranijim povijesnim razdobljima bila uglavnom u funkciji bržeg razvoja čovječanstva, u globalizacijskim uvjetima je poprimila katastrofične razmjere, pogotovo s motrišta globalnoga ekološkog zagađenja koje je nekada bilo zanemarivo. Bjelodano je kako u globalizacijskom procesu nedostaje vrijednosnih i stvarnih kontrolnih mehanizama, te je utrka za profitom i koncentracijom moći postala ekstremna i kontraproduktivna s motrišta načela humanizma i biološkog opstanka na Zemlji.
Svi navedeni globalni problemi nužno se događaju i potpuno su prepoznatljivi u Hrvatskoj. Tim više, jer Hrvatska pripada nerazvijenom svijetu, pa je stoga hrvatsko društvo dodatna žrtva globalizacije u smislu svjetskih odnosa Sjever - Jug.
Dakle, nehumani i nemilosrdni globalni interesi su negativno nastrojeni prema svemu onome što ih može ugroziti i što im može pružati otpor. Nositelji globalizacijske moći krajnje su netolerantni ne samo prema onima koji izravno ugrožavaju njihove interese i moć, nego i prema svim vrstama raznolikosti i pluralizma koji su civilizacijska baština. Stoga negativni aspekti globalizacije cijeli proces sve više usmjeravaju prema oblikovanju globalizma kao novoga svjetskog oblika totalitarizma.
Osim s totalitarizmom, s čime biste još mogli usporediti globalizaciju?
Kada koristim termin globalizacija, onda ga nastojim koristiti u pozitivističkom, tj. neutralnom smislu koji nastoji objektivno sagledavati pozitivne i negativne strane procesa. S druge strane, termin globalizam sadrži jasno vrijednosno značenje o tendenciji uspostavljanja novoga, dosad daleko najopsežnijeg totalitarizma. Taj novi totalitarizam u sebi nosi staru i u povijesti iskušanu potrebu za moći, a ta potreba se jednako odnosi na pojedince u psihološkom smislu, kao i na određene strukture.
Međutim, ta potreba je potpuno neprimjerena suvremenosti i globalizacijskim mogućnostima. Odnosno, zastarjela potreba za moći i zastarjele strukture moći pokušavaju na stari makjavelistički način zadržati golemu količinu globalizacijske moći, iako nisu u stanju ni sagledati dosege te moći niti optimalno raspolagati s njezinim složenim kapacitetima. No, u svakom slučaju cijeli svijet je stvarno suočen s nizom negativnih posljedica ovog stanja, iako tako ne bi trebalo biti jer je civilizacija na mnogo načina - i u poimanju čovjeka, i u poimanju društvenih grupa, pa čak i formalno-pravno - otišla daleko dalje od odnosa moći koji su ostali negativno konzervirani, tj. zatvoreni u jedna drugačija vremena…
Kroz povijest kao da se i ne mijenjaju?
Nažalost, tijekom povijesti postoje i neke bitne negativne konstante koje su uočavane u najranijim počecima civilizacije, a najtemeljitije su razmatrane u filozofijskim svjetonazorima koji su pokušavali sustavno postavljati i odgovarati na osnovna pitanja o biti čovjeka i čovječanstva, te o smislu svega. Ta vječna pitanja su u stara vremena bila cjelovitije razmatrana nego danas kad se temeljni svjetonazor fragmentira, iako su – zbog globalizacijskih izazova i opasnosti - cjelovita sagledavanja potrebnija danas nego ikada u povijesti.
Nekada su se načelno i cjelovito promišljali sustavi i društveni odnosi, i bilo je vremena za dokolicu, pa je čak – posebno od Istoka do Stare Grčke - bilo i dosta financijera za takve projekte. Međutim, u današnje vrijeme se traže i podupiru samo specijalisti koji će se baviti veoma uskim pragmatičnim područjima, te se nužno nameće pitanje tko zapravo osmišljava i upravlja cjelokupnim globalizacijskim događanjem. Tim više, jer je očigledno da suvremeni globalistički sustav odlučivanja stvarno nije ni transparentan niti demokratičan.
Pojedini teoretičari sa zabrinutošću opravdano postavljaju pitanja: u čemu je smisao današnjeg života; tko je taj koji sve osmišljava; tko odlučuje o svemu i o našoj sudbini, te je li nositelj kapitala i moći, je li nositelj politike uopće sposoban za donošenje važnih odluka i osmišljavanje naše stvarnosti i našeg života; je li nositelj moći uopće obrazovan, educiran čovjek, ima li etičke vrijednosti za osmišljavanje globalizacije…? Načelni odgovor je jednostavan; globalizacija je dobar, ali istodobno i opasan posao ako ga se povjeri pogrešnim ljudima. Znači, može li se nekome tko ne razumije što ima u rukama dati to u ruke kako bi se poigravao sa sudbinom svijeta?
Nažalost, ima puno pokazatelja koji svjedoče da su nositelji globalizacijske moći hedonistički orijentirani. To znači da ih ne zanima ni spoznaja, ni duh, ni opće dobro, ni socijalne vrijednosti. Stoga su nositelji globalizacijske moći zapravo uglavnom nepripremljeni i nedorasli, te globalizacijski proces pretvaraju u sve veći besmisao, u kojem će tehnološka inercija na koncu ugroziti opstanak čovječanstva, što znači i same nositelje moći. Apsurdnost je tim veća što oni u svom hedonističkom zanosu toga uopće nisu ni svjesni.
Koliko su po Vašem mišljenju prosvijećeni nositelji globalizacije?
Razmjeri globalizacije su sada tehnološki, interesno i masovno-konzumacijski došli do razine s koje bilo kakva deglobalizacija izgleda praktički gotovo neizvediva. No, ovu inerciju procesa ne prati odgovarajuća samosvijest, tj. spoznaja i odgovarajuće vrednovanje koji su pretpostavka nadziranja i svrhovitoga humanog upravljanja. Taj veliki nedostatak se posebno odnosi na nositelje globalizacijske moći koji su izrazito neprosvijećeni. Stoga se treba nadati kako će makar hedonistička nezasitnost i pomodarstvo dovesti do oblikovanja upravljačke strukture koju bi mogli nazvati prosvijećenim globalistima. Uostalom, donekle usporediv proces događao se u povijesti tijekom razdoblja koje je kasnije nazvano vremenom prosvijećenog apsolutizma. Za razliku od povijesti, danas su dodatni problemi što je ulog neusporedivo veći i rokovi neusporedivo brže istječu, a nije uspostavljen ni sustav koji bi mogao proizvoditi profesionalno obučene prosvijećene globaliste...
