![]() |
|||
|---|---|---|---|
|
Hrvatsko slovo |
|
Časopis Epoha za kulturu komuniciranja Piše
Branka HLEVNJAK Po jednostavnoj shemi samopre-dstavljanja, ali u odabiru urednice Elie Patricie Pekice Pagon, pjesnikinje po duši (a i peru) izbjegnuta je novinarska površnost, nerazumijevanje ili čak loše i površno predstavljanje naslovne teme, što je sve češći slučaj u dnevnom tisku. U Epohi, naime, javljaju se najčešće izvorni autorski tekstovi uz izvrsne fotografije. Čak je i mjera reprodukcije i teksta izbalansirana tako da se Epoha čita i gleda s lakoćom i radošću doma jednako kao i u nemirnim i usputnim situacijama. U časopisu, začudo, ima mjesta (čitava stranica!) za karikaturu doajena, uvijek jednako smiješnog i aktua-lnog Otona Reisingera, kao što ima mjesta (čitava stranica) za ilustraciju, također uglednog svje-tskog na domaćim terenima niknu-log autora Mirka Ilića i opet suvremeno «nabrijanog» na odabranu temu. Sve ono što su drugi listovi uništili šarenilom i uglavnom kopiranjem stranog glamura, raskinuvši tako vrijednu hrvatsku časopisnu tradiciju, Svijeta iz 1930.-tih i Starta iz 1970.-tih, 1980.-tih, uspjela je Epoha sačuvati. Koncipirana kao časopis koji se bavi komunikacijama, i to njihovom kulturom, bolje njezinim unapređenjem, može se reći da Epoha doista doprinosi jačanju ideje o suvremenim komunikacijama. Poštujući novu misao o brzini čitanja i gledanja, o kratkoći teksta i veličini slike, o pitkosti životnih tema, o podizanju razine komuniciranja kroz sam medij i njegov sadržaj, uzimajući marketing kao temeljnost u javnom komuniciranju, Epoha otvara mostove k nepersuazivnom (nenagovaračkom) neagresivnom, dakle istinski kulturnom, civiliziranom ili ako hoćete demokratskom komuniciranju. Jer na stranice Epohe ne dolazi se po novčanom, moćničkom ili nekom generacijskom ključu; već, čini se, po ključu jednog nevidljivog angažmana duha (duhovnosti) koji nudi zdraviju formulu za bolje sporazumijevanje, komunikaciju među ljudima.
|
|