
Početna stranica
Uvodnik
Otto Reisinger
Mirko Ilić
Edvin Jurin
Bobby G
Antun Vrdoljak
Josip Jurčević
Boris Ljubičić
Hrvatsko slovo
Golden Drum 2007
Hrvatski perivoji
EuroArt93
IYPT Seoul
Milorad Bibić Mosor
Vladimir Kos
|
|
MARJAN BEZ SEKSA
Piše Milorad BIBIĆ MOSOR
Slobodan Paparella, ne tako davno poznati kolumnist Slobodne Dalmacije, inače čovik uvik spreman za dobru zajebanciju, jedan put je reka prijateljima: «Iden izmislit poslovicu za litnje vrućine!» I popularni Pape je smislija genijalnu rečenicu – Kad je vruće i devi je vruće!
I to koristija u jednon svon tekstu ka staru arapsku poslovicu. Vrhunac ludila je bija kad je niki drugi novinar, malo poslin, tekst počeja ovako: Kako kaže stara arapska poslovica – Kad je vruće i devi je vruće... Gotovo. Totalno ludilo!
Moran van reć zašto san se sitija odlične Papine zajebancije: zato jer san na ovoj nesnosnoj vrućini na kraju sedmog miseca iša pisat jedan tekst o tome i skoro počeja «staron arapskon poslovicon» – kad je vruće i devi je vruće! Srića da nisan... Cenija bi pape na Lastovu di se stacionira. I di ima problema s – viškon fosfora!? Znate li zašto? Toliko ribe uvati i pojide da siguno ima problema s viškon fosfora...
Kad već pišen o velikoj ovolitnoj vrućini onda moran reć i to da s ton vrućinon najbolje ide ona poznata dalmatinska fjaka. Ono kad van se ništa ne da činit. Pa čak ni «one stvari»... Na pamet mi je pa jedan odličan, za mene najbolji vic o litnjoj fjaki... Leže ispod smokve Duje i Stipe. Sredina lita, četri ure popodne, upeklo sunce da ne more žešće upeć. Duje i Stipe satima ništa ne govore, kako su legli pod smokvu, tako se nisu pomakli. Nakon četri ure Duje se obrati Stipi: «Stipe, Stipe, pogledaj mi u gaće. Molin te, reci mi je li mi otkopčana «butiga»? Stipe mrvu makne oko i reče Duji: «Nije Duje moj!» A Duje reče: «A kad mi nije otkopčana «butiga», onda ću se sutra popišat! Ko će sad otkopčavat «butigu»...»
Mobitel i voda
U zadnje vrime, a ovo lito pogotovo, u modu je došlo da mladi svit ide vanka s boćicom od po litre vode u ruci. I slušajte ovo: tu vodu kupuju u samoposlugama! Je, časna rič, kupuju vodu za pit. Za nevirovat.. Dok cili svit govori kako je spliska voda najbolja i najlipša voda, mlade Splićanke i mladi Splićani kupuju po po litre vode u samoposlugama za izać vanka. Pridvečer na puno mista u Splitu morete vidit sliku: ide mlada cura u grad, u jednoj ruci mobitel prilipljen za uvo, u drugoj boca od po litre vode! Pa dok govori maše rukon u kojoj je boca vode, pa voda počne teć vanka... A mlada cura, valjda zanesena ljubavnin razgovoron sa svojin dragin, i ne vidi da joj voda kapa vanka. Pa kad joj dođe za napit se ima šta vidit: - boca prazna! Vidili su to sideći u kafiću Krom na Solinskoj ulici niki spliski zajebanti, zavikali su mladoj curi: «Šinjorina, je li van to boca pušta!?» Niko živ nije moga virovat šta će ta mlada cura, koja more bit ima uvr glave 16 godina odgovorit. A odgovorla je muškarcu od jedno tridesetak godina: «Ne pušta moja boca nego tvoj kurac. Zato ti se više ne more dignit!» Ostala je grupa zajebanata u šoku, više in sigurno neće past napamet zajebavat ženske koje u jednoj ruci drže mobitel, a u drugoj bocu vode od po litre...
Splisko lito
Počelo je Splisko lito. Otvoreno je operon Trubadur. Stariji Splićni grintaju: a di nan je Aida!? Ne ide in u glavu da se Splisko lito nije otvorilo Aidon. I to na Peristilu...
Meni je na pamet pala jedna Aida od prije četrdeset godina. Iša san u splisku gimnaziju Vladimir Nazor, jedan školski prijatelj je reka da će tu večer statirat u Aidi. Opiturali su ga u crnca, dvi, tri ure sta je na pozornici s nikin kopljen u ruci. Dobija honorar za potrošit ga s nama. Smislili smo odličnu zajebanciju... Aida je završila, glavnoj pivačici počeli su nosit cviće na dar. Ja san u ime našeg društva kupija buket cvića i odnija ga na pozornicu. Ali, nisan ga da glavnoj pivačici, nego – našen prijatelju statisti!? Dobija san ovacije, nije intervenirala čak ni milicija. Jer zapravo nije imala zašto... Meni se to parila dobra zajebancija. To i ništa više...
Više govana nego golduna
Zvoni mi telefon u redakciji Slobodne Dalmacije di već 25 godin radin ka novinar. Razgovor teče ovako...
Dobar dan, je li to...
- Je, ja san. Izvolte!
Jeste vi oni šta je svako popodne na Marjanu?
- Je, ja san...
Jeste li vidili moj šjor novinar koliko je govana po Marjanu!?
- Skužajte, nisan. Na Marjanu hodan i trčen, a kad oću šta vidit onda pogledan u koju lipu žensku, a ne u – govna!?...
|
      
|