IYPT Seoul
Novi uspjesi mladih hrvatskih fizičara
Piše
Luka BOŽIĆ
Svako putovanje ima svoj početak. Naše ima dva. Jedan u Bratislavi, kada su dečki, koje ja još tada nisam poznavao, osvojili prvo mjesto na IYPT-u, međunarodnom turniru mladih fizičara. Drugi početak je u Bjelovaru, kada su me dva prijatelja pitala želim li s njima raditi na problemima iz fizike, uz mogućnost odlaska u Seoul. Kao osoba koja nikoga ne odbija, pogotovo kada se radi o fizici, prihvatio sam izazov. Bez ideje kako sve izgleda i što treba raditi, primio sam se posla te smo 31. siječnja ove godine naše radove poslali na Prirodoslovno-matematički fakultet i čekali.
Odgovora nije bilo do 4. travnja, kada mi je profesorica rekla da moram sutradan biti na fakultetu kako bismo se tamo sve dogovorili. Drugi dan ujutro bio sam tamo, sam, izgubljen… Nestrpljivo sam čekao na dogovoreni sastanak, sve dok nisam ugledao jednog postarijeg gospodina i šest svojih vršnjaka kako mi se približavaju. Bili su to dr. Željko Marohnić, jedan od naših vođa, Damjan Pelc, također jedan od naših vođa te pet kandidata za ekipu. U dogovoru s profesorom Zadrom taj dan je dogovoreno nekoliko stvari, među ostalim i to da smo sigurni putnici za Koreju Ivan Sudić i ja. Kasnije je odlučeno da u Koreju idu još i Marija Došlić, Veronika Sunko i Vilim Štih.
Ono što je slijedilo nakon određivanja ekipe bilo je nešto teže, a to je bilo riješiti 14 od 17 problema. Kroz travanj, svibanj i lipanj radilo se bez prestanka, kako bismo 3. srpnja mogli, ne baš bezbrižno, poletjeti prema Parizu, a zatim i prema Seoulu. Iako mi je relacija Zagreb-Pariz bila prvo letenje u životu, uzbuđenje zbog aviona mi je splasnulo nakon deset i pol satnog sjedenja do Seoula. Stigavši na aerodrom u 7 ujutro po korejskom vremenu, nisam bio dobre volje; najprije nije došla Ivanova torba, a nakon toga sam shvatio da mi ne radi mobitel.
Izmoreni od puta, krenuli smo prema izlasku iz aerodroma, gdje nas je dočekao dečko imena Dong Yoon Oh, naš osobni guide. On nas je naime tokom cijelog turnira vodio po gradu. Autobusom smo krenuli prema Seoul Olympic Parktelu, hotelu u kojem smo bili smješteni. U samo sat vremena vožnje po Koreji, shvatio sam da tamo svi samo žure negdje, na raskrižjima su automobili nabijeni jedni na druge, a svaki auto im je ili crni, ili bijeli, ili sivi. Smještaj u hotelu bio je odličan, u sobama smo imali sve što nam je bilo potrebno za tih 8 dana. Čak smo dobili i Internet. No, da dan ne bi propao, otišli smo do obližnjeg restorana i uživali u korejskoj hrani. Iako je hrana bila poprilično začinjena, nitko od nas nije ostao gladan.
U četvrtak je bilo službeno otvaranje turnira, no prije toga upoznavanje Kyungwon sveučilišta, na kojem se održava turnir. Program otvaranja bio je fascinantan, od fan dance-a, do teakwondoista koji su dokazali da je ta borilačka vještina potekla iz Koreje. Uz još nekoliko riječi dobrodošlice predsjednika IYPT-a, Gunnara Tibella, i svečanu večeru, turnir je otvoren.
U petak su počele prve borbe. Marija je izlagala. Nakon prve borbe bili smo deseti. Nakon ručka imali smo slobodno vrijeme koje sam iskoristio za razgledavanje Olimpijskog parka i muzeja. Vrata mira, Olimpijsko jezero i prekrasan vodoskok ostavili su me bez riječi, ali muzej je bio vrhunac. Osjećao sam se kao da sam bio sudionik Olimpijskih igara. Mislim da to sve govori. U subotu su na rasporedu bile dvije borbe. U drugoj borbi izlagala je ponovno Marija, a nakon nje smo pali za dva mjesta. Nakon druge borbe slijedio je ručak, nakon kojeg je slijedila treća borba. U trećoj borbi izlagao je Vilim, te smo se popeli za jedno mjesto, tako da smo drugi dan turnira završili na 11. mjestu. Nakon večere smo se, svi umorni, vratili u naš hotel. Nedjelja, četvrta borba, ovaj puta izlaže Veronika. Moram biti iskren da se ne sjećam koji smo bili nakon četvrte borbe, samo znam da suci nisu bili prezadovoljni našim rješenjem. Poslijepodne smo bili u narodnom muzeju. Kultura koju je korejski narod stekao kroz 5.000 godina je doista fascinantna. Shvatio sam koliko su europski narodi zapravo kulturno iza Azije. Večerali smo na brodu vozeći se rijekom Han. Uz fantastične korejske specijalitete, jastoga, sushi i divnu glazbu, vidjeli smo obalni dio Seoula i mnogobrojne osvijetljene mostove...
