Fotografija kamermana i snimatelja HTV-a
Šime Perić
ŠIME PERIĆ: SKULPTURE: 1984 – 2007.
Piše Snježana IVČIĆ
U Gliptoteci HAZU otvorena je 10. svibnja 2007. godine izložba kipara i slikara Šime Perića. Umjetnik izlaže od 1958. godine, a ovo je njegova 25. samostalna izložba. Šime Perić se rodio 1920. godine u Čileu, u gradu Antofagasti, a Akademiju za primenjene umetnosti završio je u Beogradu 1952. godine. Započeo je svoj umjetnički put kao slikar čiji je rad karakterizirala dinamičnost i gestualnost u potezu, a nakon desetljeća uspješnog bavljenja slikarstvom, Šime Perić se osamdesetih godina dvadesetog stoljeća odlučio okušati u kiparstvu.
Ova izložba je svojevrsna retrospektiva njegovog kiparskog stvaralaštva od 1984. godine, od kada datiraju njegova prva djela, do danas. Svoje skulpture ostvaruje u tradicionalnom materijalu, drvu, kojem pridodaje novu kvalitetu. Drvo, pojam nečeg tvrdog i statičnog, u rukama Šime Perića postaje iznimno pokrenuto, gipko i savitljivo. On apstrahira oblike, kombinira ravne i valovite linije, konkavne i konveksne površine te na taj način ostvaruje pokret i ritam.
U tekstu kataloga Mladenka Šolman naglašava kako tema kontinuiteta kod ovog umjetnika ima povlašteno mjesto, a to se vidi na ovdje prezentiranim radovima.
U pojedinim radovima koristi se koloritom i time dodaje novu dimenziju svojim radovima, primjerice u Slikama/reljefima iz 2000. godine koji su slikarsko-kiparska sinteza. Ideju pokrenute i dinamizirane površine umjetnik je ostvario slobodnom igrom pridodanih koloriranih elemenata jednobojnoj površini. Mladenka Šolman navodi u tekstu kataloga kako na taj način umjetnik istražuje odnos mirne podloge i nemirne površine kao prostorne simulacije.
Djelo Ritam (1984.) je naglašeno horizontalne strukture, a različito oblikovani elementi stvaraju pokret. Dodatnu dinamiku autor ostvaruje uzlazno –silaznim ritmom.
Konstruktivni elementi u djelu Izmjenični ritam (1989.) naglašenije su varirani naspram prethodno spomenutog rada što ovo djelo čini dinamičnijim i pokrenutijim.
Kontinuitet I (1993.) karakterizira uzlazno – silazno kretanje i preplitanje unutarnjih i vanjskih obrisa. Ovaj rad nema središnju točku, a uočljiv je njegov neprekinuti tok, kontinuitet.
Ritmovi rasta I, II, III (2003.) su grupa okomica različitih veličina. Odlikuje ih formalna jednostavnost u oblikovanju, lelujav vertikalizam te stupnjevitost u «rastu».
Zaštićena jezgra (1993.) je kompaktnija skulptura, voluminoznije građe. Komponirana je od polukružnih elemenata koji čine kružnu strukturu...
