Fotografija kamermana i snimatelja HTV-a
Fotografijama o komunikaciji
U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, u utorak, 15.05.2007. godine, otvorena je izložba «Fotografija kamermana i snimatelja Hrvatske televizije».
Hrvatska televizija i Muzej za umjetnost i obrt surađuju u organizaciji izložbe Fotografija kamermana i snimatelja HTV-a od 2001. godine. Izložba je sastavni dio programa kojim se obilježava 15. svibnja, Dan HTV-a (prošle godine obilježena je 50. obljetnica HTV-a).
Do 27. svibnja 2007. posjetitelji Muzeja za umjetnost i obrt mogli su razgledati 62 fotografije na temu "Komunikacija". Snimili su ih istaknuti kamermani i snimatelji HTV-a (18 izlagača): Marko Buljan, Aleksandra Dabanović, Anton Tan Lumezi, Damir Alter Matijević, Daniel Autischer, Dušan Vugrinec, Jakov Teklić, Lukša Marotti, Markan Radeljić, Miroslav Zadro, Siniša Paruž, Tomislav Effenberger, Tomislav Križić, Vjekoslav Gašpert, Zlatko Milošević, Zoran Kovačević, Zoran Matić i Šime Strikoman.
Tekst u katalogu izložbe ("Komunikacijske karakteristike fotografije") potpisuje doc.dr.sc. Zlatan Gelb
Fotografija – uhvaćena sjenka
/Komunikacijske karakteristike fotografije/
Piše Zlatan GELB
Još je Leonardo da Vinci u svome Traktatu o slikarstvu jasno dokazao da objektivnosti u prijenosu slika iz prirode ne može biti i da sve ovisi o čovjeku koji taj prijenos vrši, bez obzira na to kojim se sredstvom služi. Saznanje koje je vrijedilo u XV. stoljeću, za majstore koji su znali besprijekorno prenijeti na platno sve što se pred njima nalazilo, vrijedi i danas, u okruženju novih tehničkih mogućnosti. To što danas imamo kamere ne znači da je prijenos stvarnosti u bilo kojem slučaju vjerniji nego što je bio prije.
Od kada postoji ono što danas nazivamo likovnom umjetnošću, postoji i želja da se pomoću nje na neki način manipulira stvarnošću. Svi koji su imali imalo moći htjeli su da ih se ovjekovječi za budućnost značajnijima, ljepšima nego što su bili. Veličanstvene figure vladara raznih povijesnih epoha samo su neki primjeri kako likovna umjetnost može biti u službi političkih poruka. Ta su djela imala važnu ulogu u političkim odnosima, ali je snaga njihova vizualnog argumenta imala ograničeni domet. zbog činjenice da su bila izrađena u samo jednom ili najviše dva primjerka. S izumom fotografije ta ograničenost više na postoji, pa se time neizmjerno pojačava manipulativna uloga slike posredovane fotografijom, filmom ili televizijom. Zato mnogi političari, pa i oni koji vrlo dobro znaju kako se slikom može manipulirati, ustraju na «hladnom, objektivnom oku kamere» htijući time ljudima koji nisu toliko upućeni u kreativne i manipulativne mogućnosti fotografske slike, stvoriti dojam apsolutne objektivnosti fotografije...
