Uvodnik
Kontejner –
zvijezda našeg vremena
Zvijezde na nebu pokazuju nam put. Kasni je noćni sat. Umoran mladi poslovni čovjek, očito pripit, nakon domjenka jedne renomirane tvrtke u zagrebačkom HNK-u, korača prema svojem automobilu. Uz njega ide i njegov vozač, ruku punih vrećica sa sponzorskim darovima. Šuškajući svim svojim bićem, odjeven u vlastitu taštinu i podrugljivo se smiješeći, prolazi pokraj kontejnera po kojem otac i sin kopaju tražeći plastične bočice koje će sutra zamijeniti novcem. Kopanje po smeću više nije sramota, to je dobar posao. Kontejneri su postali zvijezde našeg vremena.
Taj kontrast između zvjezdanog osmijeha uobraženog kapitalista i umornih lica ljudi koji pretražuju kontejnere u tom trenu uznemiri me i ispuni neobjašnjivom sjetom zbog nemogućnosti reagiranja. Niti mogu toga mladoga bahatog čovjeka spriječiti da bude to što jest, a niti mogu tim jadnim ljudima pomoći i spriječiti ih u njihovu pretraživanju kontejnera.
Danas nije više dovoljno biti samo manager u moru managera. Danas je potrebno dotaknuti zvijezde i postati manager zvijezda. Nije dovoljno više biti samo političar, jer ako nisi zvijezda – nisi nitko. Prije su zvijezde bili ponajviše glumci i pjevači, za njima su krenuli sportaši i fotomodeli, a nakon njih svi, ali baš svi ostali: znanstvenici, književnici, profesori, doktori, odvjetnici, arhitekti, umjetnici… Svi su oni shvatili da bez osobnog marketinga neće uspjeti u poslu kojim se bave. Promičući sebe i uspinjući se pod svaku cijenu na to zvjezdano nebo, oni čine svakojake stvari. Pristaju davati intervjue u bilo kakvim emisijama i za bilo koji medij, ne raspitujući se uopće koji je povod razgovora i zbog čega zovu baš njega/nju i baš u tu emisiju, ili ih fotkaju baš za tu i tu reviju. Želja za samopromicanjem često puta nadjača njihov razum i profesionalizam. Prodati sebe, zaključili su svi, znači prodati knjigu, prijevod, ilustraciju, nacrt, savjet... Kontejneri također na svoj način 'prodaju sebe', pa tako oni kontejneri iz bogatijih kvartova uvijek imaju više mušterija od onih potpuno zapuštenih iz socijalno ugroženijih kvartova, za čije su prekopavanje potrebne gumene rukavice.
Kako bi izbjegli tu tešku životnu školu, mnogi mladići i djevojke iz dana u dan pokazuju sve veći interes za vrlo popularnu školu za put u zvjezdano nebo u najkraćem mogućem roku. Ta škola za zvjezdano nebo, pod kojim spavaju svi oni bez krova nad glavom koji često prijateljuju s kontejnerima, počela je djelovati s pojavom kapitalizma, a svakim se danom sve više razmahuje novim predmetima. U prvom razredu buduće zvijezde uče kako se ponašati na javnim mjestima, kako javno govoriti, kako izgledati, kako hodati po crvenim tepisima i kako se smješkati fotoreporterima. U drugom razredu uče s kim se družiti, gdje se i na kojim domjencima i u kojim prigodama pokazivati, kako uspjeti u poslu, kako zaraditi što više novaca u što kraćem roku i uz što manje truda. U trećem razredu najvažnija lekcija im je: kako biti najbolji među neupućenima i kako vladati masama. A na četvrtoj, završnoj godini, vrlo je bitna praksa iz svih spomenutih vještina koje vode k diplomi zvijezde. To što će neki od njih jednog dana postati zvijezde padalice, što će se neki od njih vječno zadržati na nebu, a neki samo povremeno zatitrati na zvjezdanom nebu, nije im važno. Jedino im je važno da budu zvijezde. Svojim zvjezdanim statusom olakšavaju si put do potrošača, birača ili korisnika njihovih usluga, bile one komercijalne, intelektualne ili uslužne prirode. Svatko tko želi biti zvijezda morao bi imati svog stilista, logopeda, copywritera, savjetnika za pravna i financijska pitanja, savjetnika za društvena događanja, svog fotografa, svoje novinare, svog PR stručnjaka, psihijatra, zubara, odvjetnika, vozača, svog biografa i svoj krug zvjezdanih prijatelja. I, naravno, svog ljubimca na četiri noge, svoju ergelu limenih ljubimaca, svoju kuću podno Sljemena, rezidenciju na moru i jahtu u jednoj od naših predivnih marina. Nije više važno samo dobro obavljati svoj posao, nego je mnogo važnije jesi li zvijezda ili ne.
Dobar primjer za to je nedavno otvorenje salona ljepote Janice Kostelić, istinske sportske heroine i prave zvijezde. Za razliku od Ane Kurnikove koja je počevši karijeru zvijezde zaboravila na tenis i unovčila svoje ime, Janica je vrhunska sportska zvijezda koja je zvjezdani status zaslužila svojim fantastičnim sportskim uspjesima. I sada će svi koji budu išli u njezin salon moći reći da su bili u salonu kod Janice, što nije mala stvar. Po uzoru na svjetska imena koja to isto čine i naše zvijezde, one već priznate, odlučile su nastaviti zarađivati na svom imenu i nakon isteka njihova zvjezdanog sjaja u području koje im je priskrbilo status zvijezde.
Boban je popularan zagrebački restoran zbog kvalitete svojih usluga i lokacije na kojoj se nalazi, ali ponajviše zbog zvjezdanog sjaja nogometnog velikana čije prezime nosi, Zvonimira Bobana.
Roditelji su mi pričali kako je slično bilo i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je u Puli naš poznati boksački as Mate Parlov otvorio kafić na pulskom korzu. Po njihovu pričanju, gotovo da nije bilo čovjeka koji nije hrlio tamo ne bi li sreo veliku sportsku legendu dok ujutro ispija kavu.
Još jedan dokaz tome da je u nas postalo važno biti zvijezda je i Ulica slavnih u Opatiji nam bajnoj. Da, ima onih koji doista zaslužuju svoj zvjezdani status, a to su ponajprije naši znanstvenici i sportaši, jer njima će teško netko osporiti njihova dostignuća.
No, ničim neutemeljeno zvjezdano ponašanje nekih naših redikula s političke i društvene scene doista iritira. Skandali su danas i kod nas, kao i na Zapadu, vrlo dobre odskočne daske za osobnu promociju mnogih ljudi u bilo kojem društvenom segmentu. Dogodi li se nešto naizgled skandalozno ili kontraverzno, odmah se nađe na tisuće ljudi koji se na ovaj ili onaj način osjećaju pozvanima govoriti o tom skandalu. Primjer za to je i nedavna halabuka oko riječkih Glembajevih. Odjednom se oko te predstave digla takva prašina, da je svatko imao svoj stav o toj predstavi, a da mnogi od njih tu predstavu nisu ni vidjeli. No, bez obzira na to, oni su našli svoj razlog zašto se baš njih osobno tiče ta predstava. U nepromišljenim istupima neki od njih su išli tako daleko da su se bavili problemom odabira glumaca i scenografskih rekvizita te su svi oni koji su to htjeli, na temelju te predstave dobili svoj medijski prostor za izjašnjavanje, jer se ta priča u danom trenutku dobro prodavala. Karlovačka pivovara jednim je vrlo tragičnim slučajem dobila medijski prostor i nijedan joj management za krizno komuniciranje ne može pomoći da ispravi tu fatalnu pogrešku. Nikad se ne zna kada će tko dobiti medijski prostor i zbog čega, tako da baš svi koji se i malo nadaju svom zvjezdanom trenutku o kojem je govorio Andy Warhol, moraju biti na oprezu, jer bi im se moglo dogoditi da ih netko ubaci u medijski ring, a da uopće nisu spremni za borbu. Jedan natjecatelj kviza Milijunaš (koji je slučajno i moj dobar prijatelj) prije nekoliko godina bio je razočaran odabirom pitanja iz kategorije koju nije dobro poznavao te je unatoč odličnom znanju iz drugih područja ispao vrlo brzo iz ringa, ali ne i, na njegovu žalost, iz sjećanja njegovih poznanika koji se i danas sjećaju njegova peha. Medijski prostor je jednako primamljiv, koliko i opasan, ako nije strogo kontroliran i provjeren. Sjetimo se one poslovice: »U povijest je lako ući,ali je iz nje teško izaći.«
A sad o tome tko je dobar, a tko loš u tom svom javnom i medijskom zvjezdanom ponašanju, zaključujemo svi mi zajedno razmjenjujući mišljenja u našim svakodnevnim kontaktima uživo, preko telefona i na internetu – mediju nad medijima - gdje sve krinke padaju u vodu i gdje nepristranost pristupa pruža svakome jasnu sliku o tome tko je tko i tko je kakav – dobar ili loš. Istina je, doduše, da internet i sam često puta podsjeća na veliki kontejner po kojemu svi mi kopamo pretražujući ga i u tom našem traženju možemo naići na svakakve informacije od kojih neke doista nisu relevantne, ali isto tako u tom kontejneru raznoraznih informacija možemo naći vrlo korisne informacije vezane uz trenutačni predmet našeg zanimanja. Na svu sreću, ono na što zvijezde nikako ne mogu utjecati upravo je mišljenje javnosti. Jer, budimo iskreni, ipak je javnost ta koja na kraju izabire prave zvijezde koje će vječno sjati na nebu i u našim srcima, a one lažne će biti brzo i nemilosrdno zaboravljene.
Ako pomislimo na to da će naše Sunce jednom, u dalekoj budućnosti izgubiti svoj sjaj i postati hladna i teško zamjetljiva zvijezda, smeđi patuljak, tada nije teško pomisliti na gubitak sjaja ovozemaljskih zvijezda. Kralj rock'n rolla, Elvis Presley izvrstan je primjer zvijezde koja ne blijedi tako lako i teško da će ikada u potpunosti izgubiti zvjezdani sjaj. Upravo nad njim i njemu sličnim zvijezdama ljudima zastaje dah, jer nam se čini da je sjaj spomenutih zvijezda određen Božjim prstom.
Naša nastojanja da dotaknemo svemirske galaksije svakim je danom sve izraženija. A, ima nas nebrojeno puno, baš kao i galaksija te zvijezda unutar svake od njih, na milijarde... Sudeći po tome, lako bismo mogli zaključiti da je svaki čovjek zapravo galaksija za sebe s bezbroj zvjezdica unutar sebe koje titraju i čekaju svoj trenutak slave, a svaka nova zvijezda novi je život koji se rađa - novo čudo, novi svemir i novi čovjekov povratak samome sebi i velikoj misteriji koja se zove život.
Kada već spominjem zvijezde, moram se dotaknuti i ostalih nebeskih tijela, planeta, patuljastih planeta i prirodnih satelita. Zašto? Zato što i nama ljudima nije svima sudbina jednaka. Možda primamljivije zvuči biti sjajna i goruća zvijezda nego nebesko tijelo bez izvora vlastite energije. No, svako nebesko tijelo ima svoj smisao, kao i svaki čovjek, bio on satelit, pratitelj planeta ili zvijezda, planet ili zvijezda osobno. Nama je vidljiv sjaj Sunca zapanjujući, ali jednako tako neki uživaju u umjerenom, ali raskošnom sjaju punog Mjeseca, velikoga Zemljinog satelita. Energija nije suđena svima. Istinske zvijezde zrače neopisivom energijom, a velika većina ljudi pokušava glumiti da i oni imaju unutarnji izvor zvjezdane energije koji zapravo nemaju.
U raznim životnim situacijama koje nas se tiču upravo zato što možda nismo zvijezde, ili pak jesmo, i opet se tješimo spominjući zvijezde, pa govorimo kako je netko rođen pod sretnom, a netko pod nesretnom zvijezdom... Proučavamo horoskope i tražimo odgovore na naša pitanja na pogrešnim mjestima. Nitko od nas nije rođen ni pod sretnom, ni pod nesretnom zvijezdom. Svi smo rođeni jednaki, kako bismo živjeli i djelovali na ovom ili onom polju života, s vjerom u bolji život koji je san svakog čovjeka. A na pitanje tko određuje našu zvjezdanu putanju, neka svatko od nas potraži odgovore u vlastitom srcu. Sigurna sam da će ih naći.
I u ovoj noći ćemo pogledima doticati zvijezde i možda će netko od nas baš noćas, promatrajući zvjezdano nebo, poželjeti teleskopom pobliže upoznati prave zvijezde – na nebu, a za to vrijeme će možda netko drugi od nas, promatrajući to isto nebo, zaključiti da prave zvijezde mogu sjati upravo i samo na nebu, a da ljudi na Zemlji mogu samo raditi na tome svom budućem sjaju...
Iskreno vaša Elia Patricia Pekica Pagon
