Ivan Cobra Balić
Parkovi, parkovi srca grada
Piše Zoran ŠIMIĆ
Prije četrdesetak godina, točnije 1963., Ivan je Balić svoju pulsku premijeru imao u Istarskom narodnom kazalištu. Da, i to glazbenu. Svirajući klavijature u našem prvom rock bandu u «Bijelim strijelama». I tu počinje medijska priča o Cobri. Poslije će uslijediti prelazak u također kultne «Robote». Rocker sve do sedamdesetih i fatalnog susreta s fotografom Čedom Komljenovićem. Dvije godine zajedničkog rada, a nakon toga do danas Balić djeluje kao free lancer. Maturirao je na foto-odjelu Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, gradu svog rođenja. Potom odlazi na prestižne škole u Munchen i Hamburg gdje polaže zahtjevan majstorski ispit na najboljoj školi fotografije na svijetu. Jer njegovo načelo ostaje do danas-treba se školovati. Kako reče jedan kolega, upravo su estetski i etički kriteriji ono što Cobru čini jedinstvenom pojavom u hrvatskoj fotografiji. Izlagao je u Zagrebu, Splitu, diljem Slovenije, Beogradu, Novom Sadu, Münchenu, Kölnu, Hamburgu, Firenzi, Rimu, Milanu, Moskvi… Gotovo da i nema revije, tjednika, dvotjednika ili mjesečnika s prostora bivše države, pa sve do danas ovdje u Hrvatskoj, koji nisu objavljivali Cobrine fotografije, a držali su do svog statusa. Dugo je snimao i u inozemstvu. Svoj zagrebački studio 1978. godine seli u Rim gdje ostaje do 1983., radeći isključivo za talijanske i njemačke časopise. Od 1988. do 1996. opet vozi s međunarodnim tablicama, ali je ovaj put studio u Austriji.
Zagrebački atelier Ivana Balića, najprije u Đorđićevoj i Palmotićevoj, a posljednjih godina u Tomašićevoj ulici, ljubomorno čuva tajne brojnih karijera. Mnoge su kasnije poznate manekenke, foto-modeli, missice, glumice pjevačice… ovdje prvi put ozbiljno stale pred objektiv foto-aparata, maštajući o svojim trenucima slave.Iz njegove majstorske radionice izlazilo je samo ono najbolje, najrafiniranije. Tijekom tri desetljeća, koliko se pretežito bavio modnom fotografijom, ispred njegovih kamera prodefilirale su neke od najljepših žena Hrvatske i regije, mnogi svjetski top-modeli.
Sedamdesetih godina upravo je Cobra bio jedan od inicijatora koji su utirali kod nas put i probijali led glamuru i modnoj fotografiji. A tek atmosfera Balićeva ateliera! Tu se oduvijek dolazilo po savjet, na riječ dvije prijateljskog ćaskanja ili samo prenoćiti. Pa putovanja s Cobrom…to je već tema za neki budući ukoričeni životopis.
«Znate li zašto se nisam bavio life fotografijom, zašto ne snimam socijalno sivilo?»-retoričko je pitanje koje Cobra nenametljivo postavlja kolegama, prijateljima i znancima.
Odgovor je jasan: «Cijeli život stvarao sam i izgrađivao neki svoj svijet, svoju stvarnost. Ljepšu stvarnost. Želio sam taj svijet učiniti ljepšim i drugima i sebi.»...
