Globalizacija je tema koja je sve više prisutna u našem životu na najrazličitije načine. Kako Vi, gospodine Gavranoviću, doživljavate globalizaciju?
Za mene globalizacija znači, prije svega, jačanje međusobne povezanosti i ovisnosti o svijetu i dominaciju velikih nacija i novih ekonomskih i političkih elita. U tom smislu ona je neizbježan proces koji se manifestira u nekoliko pojavnih oblika. Spomenut ću samo neke: internacionalizacija, liberalizacija, univerzalizacija, westernizacija i, konačno, deteritorijalizacija. Svaka ova pojavnost unosi u međunarodne političke, gospodarske i kulturološke aspekte neke novine koje bitno utječu na život pojedinca i cijelih naroda.

Kako se po Vašem mišljenju Hrvatska nosi sa suvremenim globalizacijskim tokovima?
Nakon poslijeratne obnove Hrvatska se danas sučeljava s novim izazovima. Osnovno je pitanje ili bolje rečeno naša odluka, želimo li i hoćemo li živjeti u nerazvijenom gospodarstvu, na periferiji proširene Europske unije ili ćemo postati njezina punopravna članica. Uz to se nameću i druga važna pitanja: kako stvarno ubrzati gospodarski rast, povećati zaposlenost i kvalitetu životnoga standarda. No, još je važnije, zapravo presudno pitanje, kako se integrirati u globalno gospodarstvo i iskoristiti prednosti procesa globalizacije, a istodobno izbjeći socijalne potrese i rizike koje globalizacija i neoliberalna ekonomska doktrina nose sa sobom.

I kako se onda mi možemo integrirati u te pozitivne globalne procese, a kako možemo izbjeći socijalne procese i rizike o kojima govorite?
Ako govorimo o globalizaciji općenito, pozitivni učinci globalizacije su otvaranje manevarskog prostora i proces totalne liberalizacije svjetske trgovine, a njezini negativni učinci su gubitak gospodarskog identiteta, koncentracija moći u sve manjem broju svjetskih globalnih playera te gušenje malog i srednjeg poduzetništva.

Što se, pak, Hrvatske tiče, pozitivni učinci globalizacije su nastojanja da se poveća ukupna učinkovitost domaćega gospodarstva i društva u cjelini, a time i konkurentnost na svjetskim tržištima.

Negativni učinci globalizacije u Hrvatskoj su brojni. Kao najnegativniji učiniak istaknuo bih gubitak monetarne samostalnosti, jer su poslovne banke otprilike 96 posto u rukama stranih vlasnika. Oni ne potiču ulaganja u domaću proizvodnju, već otvaranjem kreditnih linija naročito za robu široke potrošnje otvaraju manevarski prostor za povećani plasman roba iz njihovih domicilnih zemalja. Hrvatska je u poslijeratnom razdoblju zabilježila negativnu trgovinsku odnosno platnu bilancu u razmjeni sa svijetom koja dosiže gotovo 50 milijardi USD. Uvoz je pokriven izvozom ispod 50 posto. U prerađivačkoj industriji, perjanici hrvatskog izvoza, od 1990. na ovamo izgubljeno je više radnih mjesta nego što ih danas u tom dijelu industrije uopće ima. Razina industrijske proizvodnje jedva je na granici od 65 posto predratne. Na žalost, Hrvatska je prerano prepustila svoj prostor liberalizaciji i globalizaciji, a da pritom nije razradila zaštitne mehanizme koje su imale sve tranzicijske zemlje. Kod nas nema nekih značajnijih novih ulaganja stranih ulagača u novu proizvodnju; globalizacija je zahvatila bankarstvo i telekomunikacije, dvije strateške odrednice, koje imaju neposredan utjecaj na razvoj domaćeg gospodarstva i ukupno poduzetničko ponašanje. U posljednje vrijeme svjedoci smo rasprodaje i drugih hrvatskih gospodarskih velikana (INA, Pliva..) te turističkih objekata diljem naše prekrasne jadranske obale. Pomnija analiza pokazala bi da naš važeći model privređivanja nije ni pokušao iskoristiti šanse, ali je «pokupio» sve slabosti procesa globalizacije.

U kojoj mjeri se prisustvo multinacionalnih kompanija na tlu Hrvatske, po Vašem mišljenju, kao aktera međunarodnih političkih odnosa, reflektira na društveno političke i gospodarske prilike u Hrvatskoj (u pozitivnom i u negativnom smjeru)?
Pozitivno je da smo, kroz globalizaciju postali dio svjetske privrede i da se moramo nositi s novim izazovima koje ona donosi. Negativni aspekti su preveliki utjecaj MMF-a, Svjetske banke i drugih institucija koje nam nameću gotova rješenja, bez obzira što recepta nema, jer svaka zemlja ima svoje specifičnosti koje se moraju uvažavati. To sada, nažalost, nije slučaj.

Mnoge moje sugovornike s kojima sam do sada razgovarala na temu globalizacije, termin globalizacija asocira na amerikanizaciju. Kakve su Vaše asocijacije i u kojoj mjeri, po Vašem mišljenju termin ‘globalizacija’ stvarno asocira na amerikanizaciju i zašto?
Totalno. I ja se u potpunosti slažem s mišljenjem Vaših dosadašnjih sugovornika. Živimo u svijetu kojem prevladavaju politička, vojna i gospodarska moć. Živimo u vremenu totalne preraspodjele te moći, u kojoj imamo 'šaku bogataša' i 'vojsku obespravljenih i siromašnih'. Raspon među pojedinim bogatim i siromašnim zemljama veći je no ikada prije, pa neke mjere koje se poduzimaju nisu dovoljno učinkovite i ne pomažu mnogo da se taj 'gap' smanji.

Da ste u pregovaračkom timu za naš ulazak u EU, što biste sugerirali hrvatskoj Vladi: što bi primarno trebalo učiniti - državu učiniti pravno uređenom i ekonomski i politički stabilnom ili možda imate Vi neki drugi prijedlog?
Evo jednog detalja koji će najbolje ilustrirati ono što smo trebali primarno učiniti. Prije nekoliko sam godina imao intervju s tadašnjim slovenskim ministrom za europske integracije, kasnije ministrom u Europskoj komisiji (Potočnik). Na moje pitanje koji je bio temeljni strateški cilj tadašnje slovenske Vlade, odgovorio je da je to ulazak u EU. Nakon godinu dana sam opet razgovarao s njim i na isto pitanje odgovorio je bitno drugačije: «Naš je primarni cilj da sve segmente društva, prije svega gospodarstvo, osposobimo za prihvaćanje visokih standarda EU te da budemo spremni za život u EU kad do toga dođe.» Mislim da bi isti odnos trebali sebi postaviti i mi, jer bi ulazak u Europsku uniju, a da u tom pogledu nismo dovoljno pripremljeni, označio ozbiljne probleme. Naime, poznato je da Hrvatska ima jako neujednačene grane gospodarstva i da se sve ne mogu održati u bespoštednoj konkurenciji. Nisam siguran da smo toga svjesni odnosno da radimo na uklanjanju tih prepreka. I dalje će se gubiti radna mjesta, a nisam siguran da imamo razrađene projekte kako ih nadoknaditi na novim područjima djelatnosti. Zalažem se za reindustrijalizaciju i njeno vraćanje na razinu od 25 do 30 posto u BDP-u. Sadašnja razina je nedovoljna za poticanje novog razvoja i jačanja izvoza. Jasno, druga bitna pretpostavka je uređenost pravnih okvira i, kroz to, pravna sigurnost, što nam strani partneri stalno predbacuju kao ozbiljan nedostatak. Tu je i pitanje korupcije, nesređenih imovinsko - pravnih odnosa, katastra, nepovoljan utjecaj birokracije i javašluka u javnoj upravi…

Može li globalizacija u Hrvatskoj dovesti zemlju u ozbiljnu socijalnu krizu?
Može. I danas je Hrvatska zemlja u kojoj broj umirovljenika gotovo doseže broj uposlenika. To je odnos koji si i osjetno razvijenije zemlje od Hrvatske ne bi mogle priuštiti. Globalizacija prijeti i daljnjim povećanjem nezaposlenih, a pritisak je MMF-a na reformu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja koji upravo socijalne tenzije još više zaoštrava. Sve to povećava tenzije u društvu i postoji realna opasnost od eksplozije nezadovoljstva. Konačno, apstiniranje iz godine u godinu velikoga broja ljudi od parlamentarnih i lokalnih izbora najbolja...