Andrija Maurović
Poznato i nepoznato
Velika retrospektivna izložba Andrije Maurovića (1901.-1981) pod nazivom «Poznato i nepoznato» otvorena je 29.ožujka i mogla se razgledati do 29.travnja u Galeriji Klovićevi dvori. Izložbu su autorski koncipirali Frano Dulibić i Darko Glavan, a postav izložbe potpisuje Oleg Hržić. Maurovićeva djela za potrebe izložbe prikupljena su iz svih hrvatskih značajnijih galerija: zagrebačke Moderne galerije, grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Umjetničke galerije Dubrovnik, riječkoga Muzeja moderne i suvremene umjetnosti te raznih privatnih zbirki.
Izložba nije imala samo za cilj predstaviti ključni Maurovićev doprinos povijesti hrvatskog stripa nego i podjednako tako njegov značajni doprinos raznolikim vidovima primijenjene umjetnosti, odnosno primijenjenog crteža u oblikovanju knjižnih ilustracija, dopisnica, plakata, karikatura i novinskih ilustracija.
Razdoblje u kojem je stasao od upadljivog talenta u vrhunskog profesionalca do danas je tek marginalno prikazano u tekstualnim i izlagačkim pothvatima, tako da je ova izložba po prvi put u potpunosti predstavila umjetničko sazrijevanje i opus jednog od najznačajnijih hrvatskih likovnih umjetnika 20. stoljeća.
Opća povijest hrvatske likovnosti 20. stoljeća bila bi nepotpuna bez cjelovite inventure stvaralačkog doprinosa AndrijeMaurovića, smatra Iva Sudec, koja je također kao kustosica sudjelovala u realizaciji ove izložbe.
Evo što su u prigodnom katalogu (dizajn Studio Bacharach&Krištofić) o stvaralaštvu Andrije Maurovića napisali Frano Dulibić i Darko Glavan.
Karikaturist i ilustrator viceva u Koprivama
Piše Frano DULIBIĆ
Kao karikaturist Maurović je bio podjednako dobar u portretnoj karikaturi (većinom političara) kao i u situacijskoj karikaturi, posebno u nekoliko alegorijskih i univerzalnih tema (Vječna vrpca života 1932, Građanske slobode, 1935) u kojima se vidi srodnost s Mironovićem i Verešom. Maurović je mogao biti dojmljiv karikaturist zbog odličnog poznavanja ekspresije lica što najbolje potkrepljuju primjeri karikatura Hitlera (1933.) te još boljeg Musolinija (1936.) no izgleda da mu je karikatura bila prejednostavan zadatak, a osim toga, to je područje u kojem je postojala vrlo kvalitetna konkurencija. No u realistički crtanim prizorima Maurović gotovo da nije imao konkurencije. U području realistički crtane ilustracije u Hrvatskoj je jedino Oto Antonini iznimnom likovnom kvalitetom ilustratora i grafičkog dizajnera sa karakteristikama pravog art decoa mogao nadmašiti Maurovića. No kada je riječ o rasponu tema i brzini izvedbe, a pogotovo u formi ilustriranog vica, Maurović je bio bez konkurencije.
Maurovićevi realistično ilustrirani vicevi u velikom broju primjera tematski su bili povezani s erotskim, odnosno seksualnim aluzijama. Vicevi su se često svodili na kratke razgovore dviju prijateljica o muškarcima ili razgovore starijeg muža i mlade žene, a Maurović je tada koristio priliku za voajerski pristup povjerljivom razgovoru prijateljica smjestivši ih na plažu u kupaće kostime, u trenutke kada se presvlače ili kada im vjetar podiže haljine...
