Fotografkinje
Fotografkinje u stvaranju vizualne memorije vremena
Piše Branka HLEVNJAK
Knjiga Prilozi povijesti hrvatske fotografije - Fotografkinje, 1870.-2000., nastala je zbog potrebe da se ukaže (i trajno ukazuje) na manji ali ne zato minorniji udjel žena u povijesti fotografije. Iako je očigledno da ne postoji neki seksistički predznak u fotografiji koji bi odredio značajke jednog ili drugog pristupa, muškog ili ženskog pogleda na suvremena zbivanja, a koji bi se formalno mogao odrediti, ipak je važno zabilježiti samu činjenicu da su se žene od 1973. godine prema američkom uzoru (Woman's Building u Los Angelesu) i u Hrvatskoj, osobito u Fotoklubu Zagreb, organizirano postavile kao autorice prema javnosti koja nije do tada njihovom postojanju dala zasluženu pozornost. Organizirane izložbe značile su agresivniji i samosvjesniji nastup koji je u konačnici urodio plodom da su se žene sve više i sve kvalitetnije prihvaćale fotografije i ne samo kao amaterke nego i kao profesionalke, te konačno školovane fotografkinje. Knjiga, koja je ujedno i povod ovoj izložbi, obuhvaća prošlo 20. stoljeće i nastoji ukazati na različitost i individualnost svake autorice, te na vrijednosti bilo formalne bilo sadržajne koje su postale nezaobilazne u interpretiranju cjelovite povijesti hrvatske fotografije (muške i ženske) a koja nije napisana. One koje pak postoje kao katalozi izložbi u MUO, te osobito onaj Muzeja suvremene umjetnosti nije zadovoljavajući zbog nesrazmjernog ženskog udjela u fotografskim pregledima. Knjiga Fotografkinje obuhvaća, također, različite interese koje su pojedine autorice iskazivale prema fotografiji, to jest različite oblike tretiranja fotografskog medija. Džepno oblikovanje (po principu Taschenbuch) u oblikovanju Laboratoriuma Ivane Vučić naglašava nepretencioznost knjige. Ona nije nipošto enciklopedija ženske fotografije, niti je sveobuhvatna, jer postoji daleko više autorica koje se bave fotografijom, i profesionalki, a osobito amaterki, koje bi zaslužile također predstavljanje u nekoj drugačije sročenoj knjizi. Uostalom, na cjelovitom (muško ženskom) polju fotografije ima mnogo toga za odraditi, kako bi se kroz filter količine i vremena očuvale najbolje i najreprezentativnije (antologijske) fotografije i najkvalitetniji autori, što se uopće ne mora uvijek poklopiti.
Ova izložba, dakle, skicozno naglašava poglavlja i imena koja otkrivaju autorske posebnosti u tretiranju fotografskog medija od vremena prve hrvatske uspješne profesionalke Tonke Vajde Kulčar, preko Laure Mizner, Slavke Pavić, Erike Šmider, Marije Braut, Nade Orel, Zlate Vucelić, Jadranke Fatur, Danijele Lušin, Sanje Pilić, Višnje Serdar, Vere Fischer, Slavice Subotić, Sandre Vitaljić, Maje Strgar Kurečić, Ive Babaje, Andrijane Škunce, Ivane Vučić, Mare Milin, Ane Opalić, Mare Bratoš do pilotkinje-fotografkinje Ivane Žiljak. Izložba je zakinuta za imena autorica čija su djela muzejski čuvana, a proširena na neke autorice koje su činile prvu reprezentativnu ekipu Fotokluba Zagreb, kao Snježana Požar, Ivančica Privora, Nela Barišić, Lana Kindy, Vlasta Šinko...
