Sveto nasljeđe
Sveto nasljeđe
/Edward S. Curtis i sjevernoamerički Indijanac/
Piše Snježana IVČIĆ
U prostorijama Gliptoteke HAZU u Zagrebu, 21. veljače 2007. godine otvorena je izložba posvećena američkom fotografu Edwardu S. Curtisu (1868-1952.) i njegovom ciklusu fotografija sjevernoameričkih Indijanaca. Izloženo je 60 isprinta fotografija nastalih između 1906. i 1930. godine, a tematiziraju život, povijest i kulturu šest autohtonih indijanskih naroda na području Sjeverne Amerike.
Fotograf Edward S. Curtis je dvadeset i pet godina posvetio bilježenju života sjevernoameričkih Indijanaca, a njegove fotografije sadržavaju rijetke etnografske informacije o preko 80 plemenskih skupina, od Eskima na krajnjem sjeveru do Hopija na jugozapadu. Curtis se trudio zabilježiti tradicionalni život Indijanaca, a to je jedna od najvećih vrijednosti njegova djela. Snimao njihov jezik, glazbu, bilježio je njihovu povijest i mitologiju, opisivao plemenske običaje, način prehrane, odjeću, igre, rituale, načine ukopa, podizanje šatora, itd. Uspio je snimiti i mnoge važne i poznate Indijance tog doba, primjerice Geronima, poglavicu Josepha, Crveni Oblak, Medicinsku vranu. Sami Indijanci, zbog njegovog truda da uhvati vrijednosti koje nepovratno nestaju, nazvali su ga Lovac na sjene (Shadow Catcher).
Ljepota Curtisovih fotografija leži ne samo u njegovoj sposobnosti da snimi određeni trenutak, već i u njegovim subjektima, Indijancima, jer snaga, ponos, čast, dostojanstvo mogu biti snimljeni fotografskim tehnikama samo ako su integralni dio ljudi.
Volumeni/portfelji s fotografijama i tekstovima o sjevernoameričkim Indijancima izlazili su od 1907. do 1930. godine u limitiranim edicijama, a prodavali su se putem pretplate. Izašlo ih je ukupno dvadeset, a za prvo izdanje predgovor je napisao Theodor Roosevelt. Cijeli projekt financijski je podržao J.Pierpont Morgan.
Na predstavljanju prvog volumena/portfelja Curtis je izjavio: «Iako sam primarno fotograf, ja ne gledam ili mislim fotografski, zato priču o Indijancima neću ispričati mikroskopski detaljno, već ih želim prikazati u široj i svjetlijoj slici». Njegove fotografije to potvrđuju, otisnute su većinom kao fotogravure koje prikazuju Indijance u nježnom, difuznom svijetlu te su iznimno evokativne. Osim tehnikom fotogravure Curtis se služio i ostalim onodobnim poznatim tehnikama: srebrotisak, zlatotisak, platinasti otisak, pigmentirani otisak, cijanotipija, sepija. Nakon 1930. godine Curtis se prestaje baviti fotografijom jer mu je zdravlje narušeno, a onemogućio ga je i nedostatak financija za daljnji nastavak projekta (to je razdoblje Velike depresije uzrokovane slomom burze 1929. godine)...
