Slobodan Elezović
Antropologija i komunikacije
Piše
Slobodan ELEZOVIĆ
Komunikologija je jedan od imperativa modernoga razvitka, koji, uz ostalo, obuhvaća slijed svjetskih tokova na akademskoj razini, njihovo oblikovanje i implementaciju na razini društva-države, glede činjenice da infosfera većine razvijenih zemalja suvremenoga svijeta nosi raznovrsnost spektra komunikacija u suvremenosti, a to sadrži profesionalizam ljudskih resursa, jednostavna komunikacijska sredstva i tehnike, složene komunikacijske infrastrukture suvremene komunikacijske tehnologije, materijale za prikupljanje-obradu-prijenos-čuvanje i povrat informacija, te brojne pojedince i institucije koji, kao partneri i sudionici, djeluju u svijetu komunikacija. Komunikacije, na osobit način integriraju znanje, kapital i politiku, u jedinstveni međusobno diferencirani sustav, koji znači komunikacijsku moć koja se može neograničeno širiti i predstavljati informacijsku suverenost neke države, na prostoru znatno većem i širem od njezina topografskog određenja.
Komuniciranje se, kao proces opće razmjene informacija u svim kontekstima, proširuje i označava podlogu iz koje se razvija kodeks vrednota. Razvitak znanosti je svjetski proces kojega treba kompetentno i kontinuirano pratiti, glede njezina unapređenja i transplantacije u društveno znanstvenu matricu, u korist progresa ukupnih nacionalnih društvenih odnosa i interesa.
Budući da se suvremeni razvitak znanosti ne manifestira jednako u svim znanstvenim područjima, značajno je spoznati da se intenzitetom razvitka, u pravilu, generira napredak novih znanstvenih polja.
Komunikologijske znanosti, kao znanosti o komuniciranju, postaju imperativom modernoga razvitka znanosti, poglavito u komunikologijskom sustavu koji integrira znanstvene resurse drugih znanstvenih područja i polja, u jedinstveni, ali međusobno diferencirani i decentralizirani sustav, koji označava ukupni znanstveni potencijal. Komunikologijske znanosti proučavaju organizaciju i funkcioniranje komunikacijskih sustava unutar komunikologijskoga sustava, i najadekvatnije su u procesu istraživanja zakonomjernosti, normi i razina u javnom komuniciranju.
One istražuju zakonitosti, mogućnosti i granice ravnopravne i humane komunikacije razumnih bića. Komunikologijske znanosti istražuju svojstva komunikacijskih procesa u nastajanju, obradi selekciji, deseminaciji i distribuciji informacija, u svim kontekstima. No, zadaća i cilj komunikologijskih znanosti kao znanosti o optimalnom komuniciranju, sagledava se i u generiranju i strukturiranju novih modela i stilistika, kao i tehnologija, u sustavu javnoga komuniciranja temeljenog na dijalogu, kao startnom principu. Stoga je razumljivo da su komunikologijske znanosti nastale vrstom derivacije iz niza disciplina, znanstvenih polja i područja, kojima pripadaju opća teorija sustava, antropologija, psihologija, sociologija, logika, retorika, ekonomija, pravo, teologija, filozofija, semiotika, lingvistika, informacijske znanosti, bibliotečne znanosti, organizacijske znanosti, te druge znanosti koje pridonose razvitku tehničke baze komunikacijskih tehnologija.
Antropološka komunikologija, uvažava stajalište da je gotovo nemoguće egzaktno odijeliti fizičku stranu čovjeka od društvene i kulturološke, tj. razlučiti ono što je naslijeđeno, od stečenoga, pod raznovrsnim uvjetima društvenoga i kulturnoga utjecaja.
ZNAČAJKE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE
Riječ o neverbalnoj komunikaciji može započeti trenom čovjekova rođenja, kada nastaje, spontano, dinamično i obuhvatno, odnos djeteta i majke. Dijete živi, ulazi u ritam vremena, dana i noći, sna i budnosti, prehrane, metabolizma i fizioloških odrednica, a svemu pridonosi, budnom pažnjom koja niče iz ljubavi i pripadanja nejakom, bespomoćnom biću, majka, čiji su instinkti naglašeno izoštreni i slijedom prate potrebe djeteta.
Pogledom se prati i prepoznaje značenje i potreba trenutka, pa je ta najranija komunikacija, i oblici sporazumijevanja majke i djeteta, od prvoga trena života, početak svega što se, iskustvom utkiva u spektar navika i izraza svake od njih, što stvara svojevrsni sustav u komunikaciji koji se može vrednovati u sadržajno-izražajnom smislu, te ispravno tumačiti, da bi svaka reakciji bila pravodobna, opsegom potrebe i stupnjem učinkovitosti. Od te najranije, prve faze života, započinje proces interakcije bića, s drugim do sebe, pa vremenom nastaje sustav, čiji sastav elemenata komunikacije, ovisi o uzrastu, znanju, iskustvima i navikama, a kasnije je to društvena grupa u kojoj se živi. Od obitelji do grupe, najranije u jaslicama, vrtiću, u razredu, pa kasnije u grupi na fakultetu, kao i u sportskom klubu i timovima koji kao derivat u procesima uspjeha nastaju, određujući vrste i volumene komunikacijskih tipičnosti i posebnosti, ovisno o razini pojedinca i grupe s kojom je u interakciji.
Kakvoća sredine u kojoj se živi i razvija, kvalitativno utječe na mnoge vrijednosti, u rasponu individualnoga izričaja, njegove plastičnosti, jasnosti i komunikacijske učinkovitosti u dnevno-iskustvenim izazovima...
