Utorkaši
Spliski Utorkaši osvojili Pulu
Piše Milorad BIBIĆ MOSOR ____________________________________________Snimio: Ivan Cobra BALIĆ
Subota kasno uvečer. Vrijeme kad svaki normalni čovjek negdje vanka banči ili spava. U oba slučaja grijeh ga je uznemirivati. E, ali moj dragi prijatelj Marko Pekica tako ne misli. Barem kad sam ja u pitanju. Sjedim u ugodnom društvu s pet divnih dama i dva gospodina u najboljim pedesetim godinama u splitskom restoranu Pimpinella, a iz džepa zazviždi mobitel. Kazao sam naglas: «Ma, ko me u ovu uru u subotu uvečer zajebaje!?» A ono moj prijatelj Marko. Imao je čovjek, kako je on kazao, izreći jednu malu molbu:
«Slušaj, Cobra nam je napravio fantastične slike sa Sajma knjige u Puli. Ajde, napravi jedno tri kartice teksta o tome šta je bilo iza kulisa nastupa vas splitskih Utorkaša u Puli. Nešto što nigdje nije pisalo. Ajde, napiši to, znam da hoćeš. Što, vani si, u društvu? Nema problema. Ne trebaš to napisati sad odmah, napiši kad dođeš kući. Da me ujutro dočeka na mailu... Fala ti, ajde, možeš ti to. Poljubac damama i pozdrav gospodi u tvom društvu...»
I, molim vas lijepo, tko nakon ovakvoga subotnjeg ponoćnog napada može Marku Pekici kazati ne? Nitko! Evo me, skoro su dva sata iza ponoći, sjeo sam za PC i unaprijed se ispričavam ako pod utjecajem primjereno ohlađenog Pošipa iz Smokvice ovim tekstom ne zadovoljim vaše visoke čitalačke kriterije na koje vas je Epoha navikla...
Ukusna Naša spiza
Zasigurno znate da se svakog utorka u poznatoj splitskoj konobi Hvaranin godinama sakuplja društvo jebivjetara koje su prozvali – Utorkaši! E, ali kako u Splitu već desetljećima postoji grupa uglednih Splićana koji se zovu Utorkaši, mi u Hvaranina morali smo tome Utorkaši dodat ono – juniori! Bez obzira što nas je nekoliko prešlo pedesetu godinu života mi smo zaista Utorkaši juniori. Lani nas je duša Sajma knjiga u Puli Magdalena Vodopija pozvala na veliku feštu knjiga i književnika, za tu prigodu napisali smo knjigu Naši preci u kojoj je svatko od nas u svojoj intimnoj priči pisao o svojim roditeljima, djedovima, bakama... Lokomotiva koji je naš prvi odlazak u Pulu vukao na svojim plećima bio je Ivica Ivanišević. Iako najmanjih gabarita od svih nas, on je taj veliki teret pretvorio u veliki uspjeh. Ove godine zadana tema glasila je – Naša spiza! Dvanaest Utorkaša juniora – Renato Baretić, Dražen Čulić, Alem Ćurin, Boris Dežulović, Vlado Ercegović, Zlatko Gall, Ivica Ivanišević, Jurica Pavičić, Živko Skračić, Ante Tomić, Goran Zloić i moja visost igrali su u toj knjizi igru slova i recepta i, kako kažu kritičarke i kritičari – opet je ispalo odlično!
Večer u Kantini
Pod vodstvom svoga trenera Vinka plemenitog Radovanija seniora, inače vlasnika konobe Hvaranin i njegova sina Vinka plemenitog Radovanija juniora, književno-zajebantska momčad Utorkaši juniori krenula je u Pulu s namjerom da u tamošnjem restoranu Kantina, na promociji Naše spize, učini šušur jednak onome kojega je učinila lani. Svi koji su bili tamo vele da je bilo odlično. Nama je tako zaista bilo. Od prvih taktova neslužbene dalmatinske himne – Dalmatino povišću pritrujena – kad smo svi ustali na noge i odslušali himnu Dalmacije u stavu mirno s desnom rukom na lijevom srcu, do ranih jutarnjih sati kad se po pulskim hotelima, kavanama i restoranima komentirao naš nastup. Program je ovaj put osmislio utorkaš junior Zlatko Gall, on i njegovi Kaštelani iz Udruge Crljenak iz Kaštel Kambelovac učinili su da ta večer – Kušaj i slušaj Dalmaciju – dobije pravi dalmatinski pečat. Ne samo zbog knjige Naša spiza, nego i zbog prave spize i pravog vina koje su Kaštelani pripremili i servirali nama i gostima Kantine...
