Želimir Koščević
Suptilni dijalog umjetnika s Teslinim zavičajem
Piše
Želimir KOŠČEVIĆ
Kao i u priči o pupoljku kojom Orson Wells u čuvenom filmu «Građanin Kane» konačno otkriva građaninovu tajnu, tako se i lički zavičaj Nikole Tesle nazire u pozadini kako njegova života, tako i njegova djela. To je izgleda naslutio Ranko Dokmanović, koji se nije uputio u New York i na Nijagaru kako bi pridonio obljetničkom slavlju rođenja Nikole Tesle, već se prepustio lutanju krajolikom Teslina djetinjstva. Dokmanović je ispravno zaključio da se u svakom jesenjem listu, u oskudnoj ličkoj vegetaciji, obroncima Velebita i slikama oštre zime mogu barem dijelom na metaforičkoj razini naći odgovori na enigmu Teslina života.
Dokmanoviću kao iskusnom pejzažistu, s razvijenim osjećajem za boje i nijanse, fotografu izuzetne vizualne kulture i osjećajnosti, nije bilo teško krenuti stazama i putovima kojima rijetko tko luta, i na pravom mjestu - a reklo bi se - i u pravo vrijeme, uzeti za sebe, a i za nas, sliku koja je tamo bila još od Teslina djetinjstva. Nije sigurno kriju li se u dubljim slojevima njegovih slika Japodi, Frankopani i kršni Ličani, ali zemlja i svi njeni sedimenti sigurno ostavljaju dublji trag nego što se to na prvi pogled može vidjeti. Slika naime, vrlo često više prikriva nego što otkriva, i samo je pitanje opće i vizualne kulture da se u viđenom uvidi neviđeno. Fotografija je medij koji je do savršenstva razvio igru skrivača između materijalnog i duhovnog, između fizičkog svijeta i metafizičkog fluida. Kako hladno fizičko oko kamere uljuditi i staviti je u funkciju proniknuća s onu stranu stvarnosti, to jest pronalaženja skrivenog, Dokmanović pokazuje svojim slikama. Obogaćene hukom vjetra, šuštanjem šumskog lišća, mirisom poljskog cvijeća, vlagom u zraku i katkad potpuno nestvarnim svijetlom i mrakom, Dokmanović je svojim slikama otvorio mogućnost da se nasluti Teslin «pupoljak». Dakako, to nije «tajna Nikole Tesle» kao ni ostali populistički fragmenti iz registra obljetnice njegova rođenja, uključivši tu brončane statue koje bi trebale podsjećati na Teslin lik i djelo, već suptilni dijalog umjetnika s prirodom, a zatim i s genijem koji je čovječanstvu podario budućnost i izmislio 20. stoljeće, kako kaže naslov jedne od brojnih knjiga o Teslinom životu. Dokmanović je zapravo ovdje pritajen. Pred pronađenim i još uvijek skrivenim silama prirode, drugo mu uostalom i nije preostalo. Ipak, magijom svojih fotografskih slika uputio je uz pomoć medija snažnu poruku visoke estetske gustoće, koja treperi na istim frekvencijama što ih je nekoć naslutio ili sanjao...
