Vladimir Kos
Bene docet, qui bene distinguit...
PišeVladimir KOS
Krumpiraaaa, lukaaa, zelje... odzvanja među novo zagrebačkim neboderima, vjetrić jutrom raznosi lišće i ostatke, recimo - krhotine sna. Slijedi kava s čokoladnim mlijekom uz vječno istu, radijsku, fosilnu «soundoteku» prošlog stoljeća. To je jutarnji ritual, spomenar, herbarij ofucanog vremena, kad su prve stranice tiskotina i televizijske vijesti počinjale s vanjsko političkim događajima. U omami polubudnog stanja, može se uvijek još malo odspavati, naviru sjećanja na mnoge pretrčane kilometre ne baš uvijek ugodnih događaja. Ta su vremena odsmrdila, ali zbog gledanosti, demokratičnosti, odlaska u Europu i tko zna kakvih još bizarnih razloga, dopluta ponekad na mali ekran rekuperirana mumija s prvih stranica «društveno-političkog» života. Što je mumija starija, to više vrijedi - znaju arheolozi, ali to pretpostavljaju i mlađahne televizijske «zvijezde», pa dopuštaju bivšem - da bude opet sadašnji. Oni svjedoče, zblanuta publika sluša. Big Brother voli digitalnim injekcijama udahnuti život preminulim vremenima. Bela Lugosi i Boris Karloff su «zakon» za sva vremena. Rumunjska, u našem bližem susjedstvu, ima grofa Drakulu kao svoj brand, a mi..., što se još čeka?
Martinje je prošlo, pa i mlado vino ima šanse da ostari. Svinje ne mogu ostariti, njih će u svakom slučaju zaklati, zdrave ili bolesne... uz napomenu da ipak imaju kakvu – takvu prednost pred pijevcima, jer su sasvim nepodesne za klanje u muzejskom prostoru... Uostalom sve je to folklor, rekli bi znalci.
Grožđe je dobro rodilo, veselice traju, kraj godine treba dočekati furiozno, nezaboravno, bučno i rastrošno – kaj košta da košta. Treba usrećiti svoje bližnje, prijatelje, suradnike, pa na koncu i samog sebe. Neki frustrirani tipovi su počeli slaviti već uoči prosinca pucajući po rodbini, zaštitarima, prolaznicima... Oni drugi preferiraju bombe, pa ih s veseljem izruče odabranima u dvorište ili pod auto – by special request. Štijef z Klanjca bi rekel – Ki kak more, ki kak zna. Naravno, ipak se životu trebamo veseliti. Stiže nam Božić i nadamo se bolja Nova godina. Stara podrtina nije nam baš bogzna kaj dala, osim ako nam u ovih preostalih mjesec dana naglo ne krene na bolje. U tom nadanju, preostaje nam da strpljivo čekamo novogodišnji tv program, vatromet, sarmu i puricu na stolu, uz napomenu - nemojte bacati petarde i prskalice, jer reda mora biti.
