Kada je po Vama, gospodine Šetiću, počela globalizacija svijeta, a kada globalizacija Hrvatske?
Globalizacija svijeta je započela posljednjih desetljeća XX. stoljeća dok globalizacija Hrvatske počinje njenim nastankom i osamostaljivanjem.

Kako biste Vi definirali globalizaciju?
Riječ je o novom svjetskom poretku koji je dominantno osmišljen od strane elita u sklopu zapadnoeuropske civilizacije (EU, SAD i Australija), ali zahvatio je gotovo cijeli svijet. Srž globalizacije je u nesmetanom ostvarenju gospodarskih, ali i mnogih drugih interesa na različitim nacionalnim područjima, a poglavito u ovladavanju i dominiranju nad izvorima sirovina, posebno naftom kao i drugim primarnim izvorima. Uz to srž je globalizacije u osvajanju svjetskog tržišta za robe i usluge prije svega multinacionalnih kompanija. Isto tako globalizacijski procesi afirmiraju društvene vrijednosti i mentalitet zapadno europske civilizacije u kojem prednjači američki način života i ponašanja. Danas je jasno kako globalna ekonomija nameće ljudima i društvu pojedinih zemalja goleme materijalne i emocionalne zahtjeve koje često ne mogu ispuniti.

Što reći o globalizaciji u Hrvatskoj ?
Hrvatska je sastavni dio prostora koji je zahvaćen globalizacijskim procesima i njezini se učinci na različite načine već prepoznaju jer «mlado» hrvatsko društvo vrlo je nespremno i neorganizirano za te procese. Uostalom, kao i druge zemlje nastale nakon sloma socijalizma u prostoru istočne i jugoistočne Europe.

Koji su po Vama pozitivni aspekti globalizacije?
Pozitivne aspekte globalizacije vidim u širenju najboljih tehnologija i znanja kao i sustava organizacije modernih društava, općenito najboljih iskustava u proizvodnim i uslužnim procesima koji su vrlo efikasno organizirani i isplanirani, kao i standardizaciji tih procesa čijom promjenom se ubrzava konkurentnost, gospodarski i društveni rast. U konačnici, mogli bismo reći da globalizacija podiže standard građanima. Isto tako, sve to kod pojedinaca stvara osjećaj kako im se šanse povećavaju. Uz to, vrši se civilizacijsko približavanje različitih civilizacija, kao i kulturnih i društvenih različitosti i navika, a razvija se i svjetska solidarnost. Najkraće rečeno - ubrzavaju se procesi upoznavanja našeg nesavršenog svijeta i vrše brzi transferi znanja.

Što biste istaknuli kao negativnosti u globalizacijskim procesima?
Negativne aspekte vidim u nemogućnosti usklađivanja ili uravnoteženja gospodarskih, socijalnih, društvenih, solidarnih i drugih razlika s obzirom na dominantne civilizacijske razlike i mentalitete koji postoje u svijetu. Uz to, negativne aspekte vidim i u nemogućnosti uravnoteženja razvoja pojedinih dijelova svijeta u odnosu na zapadnoeuropsku civilizaciju koja prednjači u globalizacijskim procesima. No, globalizacijski procesi liberalnog kapitalizma u svojoj su biti vrlo «sebični» i ne uspijevaju svima donijeti boljitak već isključivo velikoj i moćnoj manjini, ostavljajući druge i dalje u običajnoj situaciji, a mnoge u nemoći i siromaštvu (duhovnom i materijalnom) iz kojega se ne zna kada će i uz koju cijenu izaći. Čini mi se da je tako nešto slično već viđeno tijekom prošlih stoljeća. Jedino što je tada vojna sila bila pokazatelj moći i garancija prevlasti, a sada je to umijeće primjene znanja i tehnologija, kao i novog svjetskog poretka koje zovemo globalizacija.

Kako su se pozitivni i negativni aspekti globalizacije odrazili na društveno – politički i gospodarski život Hrvatske?
Pozitivni procesi globalizacije u Hrvatskoj su u ubrzanom osvješćivanju vlastita položaja i mogućnosti uočavanja svih prednosti i slabosti u planiranju razvitka i organizaciji društva u odnosu na moderna i razvijena društva zapadnoeuropske civilizacije. Negativno je to što se promjene dešavaju odmah i sada bez velikih priprema i mogućnosti ispravljanja pogrešaka i uz posljedice koje je nemoguće mjeriti. To je najbolje pokazao proces pretvorbe i privatizacije društvenog vlasništva. Uz to iznimno se brzo razvija potrošački mentalitet koji ubrzano ruši – mijenja poznate modele ponašanja.

U kojoj mjeri i na koji način, po Vašem mišljenju, multinacionalne kompanije kao akteri globalizacije u Hrvatskoj utječu na naš sveukupni život?
Multinacionalne kompanije doprinose globalizaciji u Hrvatskoj na pozitivan način utoliko što sa sobom donose nove tehnologije i nove oblike organizacije i planiranja posla kao i nova radna mjesta, ali istovremeno vrše i desupstancijalizaciju Hrvatske čije posljedice ovoga časa nije moguće izmjeriti, ali i prostim okom je vidljivo kako globalizirani kapital zanimaju najbolji zalogaji, posebno oni koji redovito donose visoke prihode, kao što su telekomunikacije, banke, itd. S pravom se postavlja pitanje s kolikom sigurnošću i dokle se možemo oslanjati na kapital koji u biti ne pripada hrvatskim državljanima i uvijek može biti transferiran negdje drugdje.

Pozitivno je to što multinacionalne kompanije upućuju na promjene i, kako sam već prije rekao, na nov način rada, a negativno je to što uvode ubrzani način života i prebrzo mijenjaju uvriježene navike i tzv. tradicionalno ponašanje hrvatskoga društva. I ono što je najvažnije istaknuti i što prepoznajem kao najveću opasnost je činjenica da multinacionalne kompanije vrše i desupstancijalizaciju Hrvatske, kako sam već istaknuo. Te kompanije zapravo isključuju najveću većinu hrvatskih državljana iz mogućnosti upravljanja svojom vlastitom sudbinom i proizvodnjom te samim time i vlastitim životom kao subjektom politike i kulture opstanka.

Mnoge ljude globalizacija asocira na amerikanizaciju. Kako Vi gledate na to?
Globalizacija definitivno asocira na amerikanizaciju, jer podrazumijeva društveni život kojeg je moguće izraziti kao fenomen «više i brže» i dvadeset i četiri satni radni dan bez obzira na etične i sve druge društvene vrijednosti, mogućnosti, ali i posljedice. Ima se osjećaj kako se tradicionalna uljudba topi pod pritiskom novih globalizacijskih procesa.

Može li globalizacija u Hrvatskoj dovesti zemlju u ozbiljnu socijalnu krizu?
Da, ako se stoji prekriženih ruku i ne mijenja postsocijalistički mentalitet i okruženje. Ne, ako si postavimo cilj da hrvatski državljani budu subjekt proizvodnje vlastita života u uvjetima samostalne države integrirane u EU.

Kakve će stranice povijesti po Vašem mišljenju napisati globalizacija na tlu Hrvatske i zašto?
Temelj je globalizaciji u filozofiji «više – brže» tj. u cilju stvaranja što više materijalnih dobara na «tuđem» području, zato je za očekivati da će gospodarski rast biti na području Hrvatske veći, ali je pitanje kamo će se sva ta dobit preliti i koliko će hrvatski državljani stvarno bolje živjeti.

Francis Fukuyama, američki politički filozof, futurolog, analitik i prognostik, u svom najpoznatijem djelu 'Kraj povijesti i posljednji čovjek', koje je svojevremeno odjeknulo širom svijeta, opisuje društva nošena težnjom ka ekspanziji i stalnom potvrđivanju (fašizam i komunizam) i društva koja žele miran, siguran i sređen život (razni oblici liberalnih demokracija). S jedne strane opisuje život svijeta pod vlašću i silom, a s druge pak strane oslikava konformizam sređenih, ali duhovno praznih ljudi bez individualnosti. Nakon propasti komunizma, liberalnu demokraciju opisuje kao neizbježan oblik svjetskog ustroja, pričajući nam o 'kraju povijesti' kao donositeljice revolucionarno novih društvenih oblika. U tom smislu kritizira ozračje liberalne kapitalističke demokracije zbog njene letargije i nemogućnosti da u ljudima probudi revolucionarni duh daljnjeg razvitka i napredovanja. Postavljam Vam pitanje, je li po Vašem mišljenju liberalna kapitalistička demokracija najbolje moguće društveno uređenje i nudi li nam doista 'najbolji od svih svjetova'? Koji će po Vašem mišljenju biti budući idealni oblik društvenog uređenja u kojem će u jednakoj mjeri postojati revolucionaran duh i sigurnost čovjeka? Kako pronaći put do duha jednakosti, povezanog s osjećajem individualnosti?
Liberalni kapitalizam u globalizacijskim uvjetima je vrlo sebično posesivno društvo čiji je osnovni cilj pod bilo koju cijenu uvećati svoju materijalnu supstancu bez obzira na stvarno stanje i potrebe pojedinog nacionalnog i državnog područja. Liberalni kapitalizam proizvodi stvari ogoljene od vrijednosti, bilo onih kršćanskih, ali i drugih civilizacijskih vrijednosti, recimo islamskih. Jednom riječju - ogoljenih etičkih normi tj. očovječenih vrijednosti – prava svakog čovjeka na human, dostojanstven i siguran život. Čini mi se da liberalni kapitalizam kao društveni poredak u vrijeme globalizacije nigdje nije u stanju izgraditi vrijednosti kakve su građene recimo u vrijeme humanizma i renesanse. Liberalna kapitalistička demokracija ne ističe se ni po čemu kao neko «obećano društvo». Idealni oblik društvenog poretka i dalje valja tražiti u evoluciji ljudskoga društva, što neće biti baš lako, jer stvaranje dobra za svih je proces u kojem će društva smanjivati socijalne i društvene razlike i nuditi dostojanstven život svima što se i prostim okom vidi da globalizirano gospodarstvo ne daje...