Edvin Jurin
Gospodo, sport se razvija modelom poslovnih projekata!
Piše Edvin JURIN
Tri godine poslije
Tama je već počela osvajati riječki Korzo. U svečanom salonu gradonačelnika Rijeke sjedio sam i čekao svoj red da, poslije akademika Magaša, projektanta poljudskog stadiona i kreatora potencijalnog novog sportskog kompleksa s novim stadionom i sportskom dvoranom na Rujevici iznad Rijeke, podnesem svoj dio izvještaja o pristupu Grada Rijeke četvrtoj kandidaturi za dobivanje domaćinstva Mediteranskih igara, ovaj put 2013.godine. Ispred mene – Francuz Jacques Grospeillet, predsjednik komisije za evaluaciju kandidatura, Španjolac Jose – Maria Echevarria, libanonski general Souhail Khoury (kome su upravo u tom trenutku javili da je u atentatu ubijen član libanonske vlade), marokanski pukovnik Mustapha Zekri te Francuskinja Sophie Metai.
Moje su dvije teme obuhvaćale dva značajna poglavlja dosjea kandidature pod radnim naslovima – Mediji i tehnologija i Marketinški program. Španjolac Echevarria i Libanonac Khoury uputili su mi prijateljski smiješak odobravanja, pokazujući mi da su me prepoznali. Još i danas se i oni i ja prisjećamo trenutka razočaranja brojne riječke odnosno hrvatske delegacije prije tri godine te nesretne subote 18.10.2006. u dalekoj Almeriji, kada je Pescara postala grad domaćin Mediteranskih igara 2009. pobijedivši u dramatičnom i neočekivanom finišu dva ostala mediteranska grada – i Rijeku i Patras.
Izvrstan dosje iz Almerije
Stari lisac Francuz Jacques Grospeillet dva dana poslije će na završnoj press konferenciji proteklih dana u Rijeci pred predstavnicima Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija izreći doslovce sljedeće: «Dosje za kandidaturu prezentiran još u Almeriji bio je napravljen izvrsno i nije bio razlog nedobivanja domaćinstva. Jedan od razloga što Rijeka nije dobila organizaciju Mediteranskih igara 2009.godine nalazi se u statutu Mediteranskih igara, koji nije bio ravnopravan prema svim gradovima kandidatima, što je sad ispravljeno» Preslaba utjeha za mnoge i mlade i starije naraštaje u Rijeci, koji su poraz te 2003. godine posebno emotivno doživjeli, kao još jedan neuspjeh malih u srazu s velikima. Još i sad se sjećam SMS poruke moje kćerke, koji je istoga dana sat nakon šoka koji smo doživjeli, a koji se poput atomske eksplozije razlio hrvatskim medijskim prostorom, zasvijetlio na ekranu mog mobitela : Tata, jako sam tužna. Što se dogodilo?. Tog je dana ostala bez odgovora s moje strane.
Lobistički postulati
Tri godine kasnije - ista tema, gotovo ista lica, isto htijenje. Ovaj put svi smo na riječkoj odnosno domaćoj strani iskusniji i – već od početka spremniji na sve. Baš na sve.
Nehotice, dok odgovaram na pitanja članova evaluacijske komisije, prisjećam se temeljnih pravila svake lobističke komunikacijske kampanje. Ne započinji lobiranje ako evaluacija ne pokazuje da su tvoje šanse najmanje 50%. Udarni lobisti kandidature trebaju, ako je to ikako moguće biti uvijek isti, kvalitetni i s aspekta sportskog managementa i upravljanja komunikacijama pripremljeni i usmjereni predstavnici sa znanjem stranih jezika, aktivno sustavno i trajno nazočni na ključnim međunarodnim događanjima. O istim sastavnicama projekta trebaju sustavno i metodološki primjereno o svakom slučaju govoriti u pravilu oni koji su to već prošli i koji imaju stanovita direktna iskustva na tom području. Da, danas su šanse upravo oko i nešto preko 50%. Zlatko Mateša je od 2003. godine do danas svojim znalačkim diplomatskim pristupom utemeljenim na zavidnom premijerskom stažu zacrtao i usmjerio prepoznatljiv hod HOO-a u europskim i svjetskom olimpijskim okruženju. Danas bez straha i kompleksa znamo odgovoriti i na naoko najteža pitanja, dobro poznavajući način promišljanja onih čijem smo propitivanju izloženi. Naš trenutak istine bit će upravo u Pescari u studenom 2007.godine, kao i četiri godine prije.
Sport je već odavno postao business
Da, sport je već odavno postao business. A svako natjecanje, liga ili pak sportski klub su poslovni projekt sam za sebe, što će reći s jasno i razumljivo identificiranim poslovnim ciljevima. Jer, domaćinstvom Mediteranskih igara Pescara će, između ostalog, privući nekoliko stotina milijuna eura iz europskih i domaćih fondova za svoj daljnji integralni, ne samo sportski razvoj. No, prisjetimo se i sljedećeg. Sukladno podacima našeg dragog prijatelja Phila Carlinga, globalnog šefa za nogomet multinacionalne agencije Octagon, ranije dugogodišnjeg komercijalnog direktora u nogometnom klubu Arsenal i engleskom nogometnom savezu, s nedavno održane prezentacije na 14. FESTO-u u Opatiji, procjene vrijednosti gledateljstva pokazuju da globalna vrijednost tržišta nogometa iznosi 15 milijardi dolara od čega 9 milijardi otpada na prodaju ulaznica, 1.8 milijardi na sponzorstva, 0.5 milijardi na merchandising i licensing (primarno prodaju suvenira i artikala odnosno prava na njih) a 3.5 milijarde na prodaju televizijskih prava. Olimpijske igre i SP u nogometu 2002 pratilo je po 37 odnosno 36 milijardi gledatelja. Kod ovog posljednjeg udio gledateljstva tj. tzv. audience share-a iznosio je nezamislivih 80 do 95%, odnos muške i ženske populacije 63 : 37%, a samo finale pratilo je 1.1 milijardi gledatelja. Europsko prvenstvo u nogometu prati 7 milijardi gledatelja čime se ono izjednačava s Formulom 1, koju prati 7.1 milijarda poklonika. U analizi 15 europskih Top sportskih brandova po vrijednosti branda u prvih trinaest čak je deset klubova. Prvo mjesto zauzima Manchester United...
