Villas
Zaboravljeni hrvatski dvorci i ljetnikovci – kulturno nasljeđe kojega smo se odrekli
Pišu Mladen OBAD ŠĆITAROCI
Bojana BOJANIĆ OBAD ŠĆITAROCI
Nikša BOŽIĆ
Damir KRAJNIK
Vedran IVANKOVIĆ
Lea PETROVIĆ ____________________________________________________Snimio: Saša NOVKOVIĆ
Usprkos zakonskoj zaštiti dvorci i nadalje propadaju, čak i više nego prije kada smo bili skloni optuživati društveno-politički sustav kao jedinoga krivca za tužnu sudbinu hrvatskih dvoraca, utvrđenih dvoraca (burgova, zamkova, srednjovjekovnih plemićkih gradova), kurija, vila i ljetnikovaca. Iako će statistika pokazati državna ulaganja u hrvatske dvorce, stvarnost je porazna. Država najviše ulaže u malobrojne dvorce-muzeje, a ono malo novca koliko je na raspolaganju za obnovu kulturnoga naslijeđa (posebice dvoraca) raspoređuje se na brojne građevine - u pravilu za manje zahvate održavanja ili nužnih popravaka. Takve «vatrogasne» mjere potpuno su nedjelotvorne, često dovode do improvizacija i neprofesionalne obnove, a rezultati su nerijetko kontraproduktivni. Zato ne treba čuditi da je trećina dvoraca u Hrvatskoj bez namjene, još jedna trećina s privremenom namjenom, a da je polovica dvoraca u vrlo lošem građevnom stanju.
Takvo stanje posljedica je i državne nebrige i nezainteresiranosti za dvorce. Začuđuje takav odnos prema hrvatskim dvorcima kada znamo da su upravo dvorci u mnogim europskim zemljama jedna od glavnih turističkih atrakcija i znatan izvor prihoda. Osim rijetkih iznimaka (primjerice Trakošćan), hrvatski dvorci ne donose prihode, već imaju velike rashode i stvaraju gubitke koji dugoročno nisu održivi. Zato je nužna državna strategija za obnovu i revitalizaciju dvoraca kako bi se barem najvrjednije građevine obnovile, pronašla prihvatljiva i održiva namjena te se osiguralo njihovo trajno financiranje. Preduvjet strategije revitalizacije dvoraca bez dvojbe jest sustavno vrjednovanje, koje će omogućiti određivanje prioriteta i najvrjednijih primjera, te utvrđivanje dvoraca za obnovu iz državnih sredstava. Za ostale bi dvorce, a takvi su u većini, trebalo razraditi prihvatljive vlasničke i financijski održive modele revitalizacije i prenamjene. Malobrojni su dvorci u privatnom vlasništvu. Za mnoge još uvijek nije raščišćen formalno-pravni status. Često je vlasništvo mješovito (privatno-državno), nerijetko nejasno (u postupku povrata nekadašnjim vlasnicima ili njihovim nasljednicima), katkada u sudskim postupcima radi utvrđivanja vlasništva i sl.
Ovogodišnji drugi po redu međunarodni znanstveno-stručni skup o dvorcima i ljetnikovcima održan je u Varaždinu 13. i 14. listopada pod okriljem teze o kulturnom naslijeđu kao pokretaču gospodarskog razvoja. Tijekom trogodišnjeg rada na projektu VILLAS, u sklopu kojega je skup organiziran, bilo je to temeljno polazište s ciljem da dvorce ne promatramo statičnim naslijeđem u kojega treba samo i stalno ulagati, već kao kulturno dobro koje donosi gospodarski napredak i razvoj kraja u kojemu se te građevine nalaze. To je jedino rješenje ako želimo koliko-toliko očuvati to brojno, tipološki raznoliko i u javnosti uvijek popularno kulturno naslijeđe. Dvorce ne smijemo promatrati reliktima prošlih vremena već im moramo omogućiti novi život dajući im suvremene namjene.
Glavno je pitanje kako oživjeti s novim namjenama brojne hrvatske dvorce, utvrđene dvorce (burgove, plemićke gradove), kurije, vile i ljetnikovce razasute diljem Hrvatske – na kopnu i uz more, na brjegovima i u nizinama, dobroga i lošega građevnog stanja, od Baranje i Slavonije preko Hrvatskoga zagorja do Dubrovnika. Državna evidencija i formalna zaštita problem dvoraca nisu nikad mogli riješiti. Dvorci su formalno zaštićeni kao kulturna dobra, ali im u većini slučajeva nije podaren novi život. Prije šest desetljeća prekinut je kontinuitet života dvoraca i život ljudi u tim dvorcima. Uništen je interijer, pokućstvo je razneseno, vlasnici su bili istjerani. Onda su se preostale građevne ljuske od dvoraca pragmatično koristile – kao škole, bolnice i ubožnice, socijalni stanovi, skladišta, sušione mesa ili uzgajališta pilića. Potrošili smo ih, ostavili i zaboravili. Više ih nitko ne želi jer su ostale prazne i uništene građevine bez duše. Ulaganja su golema i u pravilu neisplativa, a konzervatorska ograničenja brojna i nepredvidiva. Čini se da većini tih građevina nema pomoći. Zar je jedini izlaz da ih prepustimo tihom umiranju i nestajanju?
Skup posvećen dvorcima okupio je dvjestotinjak sudionika i 43 izlaganja što govori u prilog tezi da dvorcima treba dati novi život, da im treba omogućiti mijene i prilagodbe suvremenom korištenju, da moraju postati pokretači gospodarskog razvoja kako bi se održali i bili održivi. Iz priopćenja ovoga skupa proizlazi apel i upozorba mjerodavnim državnim institucijama da je krajnje vrijeme za akcijski plan obnove hrvatskih dvoraca – odaslan je SOS za dvorce!
Znanstveno-stručni skup, makar on bio i međunarodni, ne može vratiti život dvorcima, ali može potaknuti rješavanje problema i ponuditi moguća rješenja. Zato vjerujemo da će dva međunarodna skupa održana tijekom odvijanja europskog projekta VILLAS, STATELY HOMES AND CASTLES ( u Zagrebu 2005. i u Varaždinu 2006.) pokrenuti i revitalizaciju hrvatskih dvoraca.
Polazišta za znanstveno-stručni skup 2006. godine temelje se na zaključcima skupa iz 2005.* koji ukazuju ponajprije na potrebu sustavne evidencije po pojedinim regijama i županijama, nužnost vrjednovanja i kategorizacije, interdisciplinarnoga pristupa, korištenje europskih iskustava te potrebu kreiranja nacionalne strategije revitalizacije dvoraca.
Cilj je pokrenuti sustavnu skrb o hrvatskim dvorcima kreirajući jasnu strategiju njihove obnove, korištenja i prilagodbe suvremenim zahtjevima, a uvažavajući njihove vrijednosti i postavljajući jasne kriterije za njihovu zaštitu i obnovu, kao i moguće suvremene graditeljske prilagodbe. Dvorci ne smiju biti samo spomenici proteklih vremena i svjedoci iščezle feudalne i plemićke kulture nego i aktivni čimbenici suvremenog života te kulturnog, društvenog, gospodarskog i prostornog razvoja lokalne zajednice. Briga o dvorcima ne smije se ni u kojem slučaju svesti samo na njihovu formalnu zaštitu te istraživanja i publiciranje knjiga i znanstveno-stručnih priloga. Nužna je, naime, njihova obnova i uključivanje u suvremeni i aktivni život, osiguravajući tako njihovu održivost i opstanak u budućnosti. Malobrojni su dvorci koje možemo čuvati kao izložbene primjerke, kao spomenike same po sebi. Njihova brojnost i loše građevno stanje u cijeloj Hrvatskoj zahtijeva brzo djelovanje. Ono je moguće ako se okupimo i zajednički postavimo temelje za strategiju neodgodive obnove toga vrijednoga hrvatskog naslijeđa, prepoznatljivog u europskom prostoru. Zato je namjera znanstveno-stručnog skupa u Varaždinu bila okupiti hrvatske i europske znanstvenike i stručnjake, te odgovorne osobe iz državnih tijela i institucija, jedinica lokalne uprave i samouprave, vlasnike dvoraca, kao i sve zainteresirane za problematiku suvremenoga korištenja, održavanja, obnove, revitalizacije, istraživanja i kreativnoga promišljanja dvoraca, utvrđenih dvoraca, kurija, vila i ljetnikovaca.
Na dvodnevnom skupu u Varaždinu – uz zbornik radova i web stranicu (www.dvorci.hr) predstavljena su 43 rada pristigla iz Hrvatske (28 priopćenja), Italije (10 priopćenja), Velike Britanije (2 priopćenja), Austrije (1 priopćenje), Grčke (1 priopćenje) i Bosne i Hercegovine (1 priopćenje). Ova priopćenja potpisuje 77 autora (46 iz Hrvatske, 27 iz Italije te po jedan iz Austrije, Grčke, Velike Britanije te Bosne i Hercegovine.
Prva je tema Skupa bila posvećena suvremenom korištenju i kreativnom upravljanju dvoraca s namjerom da se predstave prihvatljivi oblici prenamjene dvoraca, kurija, vila i ljetnikovaca pri čemu se razmatraju s gledišta očuvanja spomeničkoga naslijeđa i gospodarske održivosti. Četrnaest radova obrađuju primjere u Italiji, Austriji, Velikoj Britaniji i Hrvatskoj. Dragocjena su britanska iskustva u kreiranju komercijalne strategije za kulturno-povijesno naslijeđe, posebice za perivojni turizam. Za nas bi poticajan mogao biti primjer djelovanja nevladine i neprofitne udruge Steirische Burgenverein za zaštitu dvoraca, utvrđenih dvoraca (burgova) i ruševina u Grazu (Štajerska)...
