Snježana Ivčić
Rani crteži doajena hrvatske umjetnosti poslije II. svjetskog rata
/Iz Zbirke crteža hrvatskih umjetnika XX. stoljeća Gliptoteke HAZU/
Piše Snježana IVČIĆ
U Zagrebu je 11. listopada 2006. godine u prostorijama Gliptoteke HAZU otvorena izložba "Rani crteži doajena hrvatske umjetnosti poslije II. svjetskog rata".
Ovom izložbom se prvi put prezentira dio fundusa Zbirke crteža hrvatskih umjetnika XX. stoljeća Gliptoteke HAZU koji nije bio dostupan javnosti.OvaZbirka osnovana je 1940. godine na inicijativu prof. dr. Antuna Bauera i sadrži četiri tisuće crteža. Antun Bauer zbirku je utemeljio na radovima mladih umjetnika, još studenata, čija je djela kupovao obilazeći Akademiju likovnih umjetnosti. U zbirci je zastupljeno 140 autora (slikari, kipari, grafičari) od kojih je na ovoj izložbi prezentirano deset. Ovi crteži umalo su bili uništeni jer su u jednom trenu 1952. godine odbačeni kao nepotrebni. Odbacila ih je Komisija za selekciju grafičkog materijala koja se mahom sastojala od starijih umjetnika
. Crteže su uspjeli spasiti tadašnji kustosi Gliptoteke, a 2004.godine pregledala ih je Vera Horvat Pintarić i odabrane poslala na novu inventarizaciju, dok ostali dio «otpisane» zbirke ostaje pohranjen u depoima Gliptoteke do daljnjeg. Izbor radova za ovu izložbu priredila je voditeljica Zbirke Lida Roje Depolo, a sveukupno je izloženo 134 crteža od deset autora. Zastupljeni su Vojin Bakić, Dušan Džamonja, Marijan Jevšovar, Albert Kinert, Ivan Kožarić, Edo Murtić, Zlatko Prica, Nikola Reiser, Frano Šimunović i Josip Vaništa. Ondašnji studenti danas su priznati umjetnici, sveučilišni profesori i akademici napominje Lida Roje Depolo, a njihovi crteži svjedoče o bitnim godinama formiranja pojedinih umjetnika, u njima se prepoznaje njihov budući potencijal i morfološka specifičnost. Prije pedesetak godina ovi rani radovi nisu imali vrijednost, ali s vremenske distance oni dobivaju na značenju u kontekstu opusa pojedinih umjetnika. Autorica izložbe povlači analogije s njihovim kasnijim djelima u kojima se vidi razvoj stilskih karakteristika koji su obilježili opuse ovih umjetnika. Deset umjetnika postavom je podijeljeno u dvije kohezijske cjeline: V. Bakić i D. Džamonja, M. Jevšovar, I. Kožarić i J. Vaništa čine jednu, a E.Murtić, Z. Prica, N. Reiser, A.Kinert i N. Šimunović drugu cjelinu.U crtežima kipara Dušana Džamonje i Vojina Bakića vidljive su formalne naznake budućih skulptura. Džamonjini crteži iz 1940ih godina su nestali, a iz studentskih dana sačuvano ih je 17 i oni se čuvaju u ovoj zbirci. Slična sudbina zadesila je i Bakićeve crteže koji su stradali u velikom požaru u umjetnikovom ateljeu 1956. godine. Ostalo ih je trideset i oni su sačuvani zahvaljujući Antunu Baueru. Nesputani duh Ivana Kožarića vidljiv je i u njegovim ranim radovima. Mali crtež na velikom formatu papira okružuje s puno praznog prostora, a signaturom na dnu ukazuje na to da je kompozicija namjerno takva. Minimalizam, osjećaj nedovršenosti i praznine te spontanost upravo su karakteristike koje obilježavaju stvaralački opus ovog umjetnika smatra autorica izložbe. Promatrajući crteže ranih autoportreta M.Jevšovara uočavaju se naznake njegovog budućeg analitičkog pristupa djelu zamjećuje Lida Roje Depolo. Vaništin egzistencijalistički pogled na svijet te visoki stupanj redukcije i sklonost prema praznom prostoru očituju se u ovdje izloženim radovima. Budući da je riječ o četrdesetim godinama prošlog stoljeća kod nekih umjetnika možemo vidjeti kako su se nosili s ratnim i poratnim godinama. Murtić, Prica i Reiser tijekom rata pridružili su se partizanskim jedinicama i boravili su na oslobođenim teritorijima radeći u propagandnom odjelu. Ovdje su prezentirani njihovi ratni crteži te crteži iz poratnog razdoblja obnove i radnih akcija. Temperament Ede Murtića odlika je i njegovih ranih djela, a autonoman potez nagoviješta kasniju ekspresivnost i apstraktnu kompoziciju. Prica kroz prikaze tvorničkih hala sa strojevima oslikava poratno razdoblje. Već u ovim crtežima reducira detalje te naglašava horizontalne i vertikalne linije. Kod Reisera se ističe njegov osjećaj za kolorit i lirske kompozicije. Umjesto herojskih i dramatičnih prizora on radi zamamne ženske erotične aktove koji će ostati njegova glavna preokupacija tijekom cijelog života. Crteži bogalja i prosjaka Frane Šimunović odaju utjecaj i fascinaciju Franciscom Goyom i njegovim ciklusom "Strahote rata". Zarana pokazuje i interes za zavičajni pejzaž, kasnije njegove stalne preokupacije. Albert Kinert je veoma vješt crtač i izvrstan animalist, a likovi životinja pojavljuju se u cijelom njegovom stvaralaštvu. Promatrajući njegove autoportrete vidimo sposobnost sažimanja i ekspresivnost, karakteristike koje će obilježiti njegov kasniji opus. Gliptoteka HAZU prezentira svoj fundus već šest desetljeća...
. Crteže su uspjeli spasiti tadašnji kustosi Gliptoteke, a 2004.godine pregledala ih je Vera Horvat Pintarić i odabrane poslala na novu inventarizaciju, dok ostali dio «otpisane» zbirke ostaje pohranjen u depoima Gliptoteke do daljnjeg. Izbor radova za ovu izložbu priredila je voditeljica Zbirke Lida Roje Depolo, a sveukupno je izloženo 134 crteža od deset autora. Zastupljeni su Vojin Bakić, Dušan Džamonja, Marijan Jevšovar, Albert Kinert, Ivan Kožarić, Edo Murtić, Zlatko Prica, Nikola Reiser, Frano Šimunović i Josip Vaništa. Ondašnji studenti danas su priznati umjetnici, sveučilišni profesori i akademici napominje Lida Roje Depolo, a njihovi crteži svjedoče o bitnim godinama formiranja pojedinih umjetnika, u njima se prepoznaje njihov budući potencijal i morfološka specifičnost. Prije pedesetak godina ovi rani radovi nisu imali vrijednost, ali s vremenske distance oni dobivaju na značenju u kontekstu opusa pojedinih umjetnika. Autorica izložbe povlači analogije s njihovim kasnijim djelima u kojima se vidi razvoj stilskih karakteristika koji su obilježili opuse ovih umjetnika. Deset umjetnika postavom je podijeljeno u dvije kohezijske cjeline: V. Bakić i D. Džamonja, M. Jevšovar, I. Kožarić i J. Vaništa čine jednu, a E.Murtić, Z. Prica, N. Reiser, A.Kinert i N. Šimunović drugu cjelinu.U crtežima kipara Dušana Džamonje i Vojina Bakića vidljive su formalne naznake budućih skulptura. Džamonjini crteži iz 1940ih godina su nestali, a iz studentskih dana sačuvano ih je 17 i oni se čuvaju u ovoj zbirci. Slična sudbina zadesila je i Bakićeve crteže koji su stradali u velikom požaru u umjetnikovom ateljeu 1956. godine. Ostalo ih je trideset i oni su sačuvani zahvaljujući Antunu Baueru. Nesputani duh Ivana Kožarića vidljiv je i u njegovim ranim radovima. Mali crtež na velikom formatu papira okružuje s puno praznog prostora, a signaturom na dnu ukazuje na to da je kompozicija namjerno takva. Minimalizam, osjećaj nedovršenosti i praznine te spontanost upravo su karakteristike koje obilježavaju stvaralački opus ovog umjetnika smatra autorica izložbe. Promatrajući crteže ranih autoportreta M.Jevšovara uočavaju se naznake njegovog budućeg analitičkog pristupa djelu zamjećuje Lida Roje Depolo. Vaništin egzistencijalistički pogled na svijet te visoki stupanj redukcije i sklonost prema praznom prostoru očituju se u ovdje izloženim radovima. Budući da je riječ o četrdesetim godinama prošlog stoljeća kod nekih umjetnika možemo vidjeti kako su se nosili s ratnim i poratnim godinama. Murtić, Prica i Reiser tijekom rata pridružili su se partizanskim jedinicama i boravili su na oslobođenim teritorijima radeći u propagandnom odjelu. Ovdje su prezentirani njihovi ratni crteži te crteži iz poratnog razdoblja obnove i radnih akcija. Temperament Ede Murtića odlika je i njegovih ranih djela, a autonoman potez nagoviješta kasniju ekspresivnost i apstraktnu kompoziciju. Prica kroz prikaze tvorničkih hala sa strojevima oslikava poratno razdoblje. Već u ovim crtežima reducira detalje te naglašava horizontalne i vertikalne linije. Kod Reisera se ističe njegov osjećaj za kolorit i lirske kompozicije. Umjesto herojskih i dramatičnih prizora on radi zamamne ženske erotične aktove koji će ostati njegova glavna preokupacija tijekom cijelog života. Crteži bogalja i prosjaka Frane Šimunović odaju utjecaj i fascinaciju Franciscom Goyom i njegovim ciklusom "Strahote rata". Zarana pokazuje i interes za zavičajni pejzaž, kasnije njegove stalne preokupacije. Albert Kinert je veoma vješt crtač i izvrstan animalist, a likovi životinja pojavljuju se u cijelom njegovom stvaralaštvu. Promatrajući njegove autoportrete vidimo sposobnost sažimanja i ekspresivnost, karakteristike koje će obilježiti njegov kasniji opus. Gliptoteka HAZU prezentira svoj fundus već šest desetljeća...
