Rad profesora Chomskog pratim već dugi niz godina. To datira još od mojih studentskih dana na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kada mi je on bio obvezatno ispitno gradivo iz lingvistike, a njegovim sam se radom bavila i za vrijeme poslijediplomskih studija na Amerikanistici. Iznimno ga cijenim kao intelektualca, jednostavnu osobu i velikog autora. Većinu knjiga profesora Chomskog (Hegemony or survival, Government in the Future, Secrets, Lies and Democracy, What Uncle Sam Really Wants, Power and Terror: Post – 9/11, At War With Asia…) o temi globalizacije kasnije sam uživala čitati gotovo jednako kao njegove stručne knjige iz lingvistike. I upravo iz kurioziteta što se on kao lingvist posvetio rasvjetljavanju globalizacijskih istina, moj interes za njegov rad na tom području bio je još veći.
Ovaj intervju s profesorom Chomskim također ubrajam u meni posebno drage razgovore s našim i svjetskim poznatim znanstvenicima, praktičarima i autorima u nastojanju da i ja mojim radom pridonesem rasvjetljavanju fenomena globalizacije i da nastavim istraživati sve njezine aspekte, pa makar to bila i “kap u slapu” tih nastojanja, ali lijepo je znati da “ga i moja kaplja pomaže tkati”. Uživajući u tom poslu, pripremam knjigu pod nazivom “Na Diogenovu putu”, u kojoj će biti objavljen i ovaj intervju s profesorom Chomskim koji smatram jednim od mojih doprinosa upoznavanja hrvatske javnosti s mišljenjima i stavovima brojnih eminentnih stručnjaka o temi globalizacije, koja tako snažno okupira i zastrašuje svijet u kojem živimo.

Kada govorimo o globalizaciji, najprije bismo trebali pomisliti na međusobno razumijevanje i toleranciju među raznim narodima svijeta. No, globalizacija u posljednje vrijeme ima sve negativniji predznak. Neki stručnjaci ističu da je to zbog toga što globalizacija u svom neoliberalnom obliku ističe materijalne vrijednosti. Profit je danas jedina pokretačka snaga svih ljudskih aktivnosti. Kako Vi gledate na to?
Upotrijebljen neutralno, termin “globalizacija” jednostavno označava međunarodnu integraciju. Međutim, ovaj termin zahvatio je vrlo uzak krug koncentrirane međunarodne moći, poglavito multinacionalne korporacije, nekoliko moćnih država s kojima su one usko povezane, međunarodne financijske institucije koje one kontroliraju i visokoobrazovane društvene slojeve koji su, kao i u prošlosti, u velikoj mjeri podložni njihovim interesima.
U tehničkom smislu termin “globalizacija” odnosi se na određeni oblik međunarodnog gospodarskog ujedinjavanja, koje je vrlo pažljivo kreirano tako da služi interesima svojih tvoraca, što nimalo ne iznenađuje.

Na koji način su skrojeni zakoni neoliberalne globalizacije i kako se ona očituje u institucionalnom obliku?
U institucionalnom obliku globalizacija se očituje kroz WTO, NAFTA-u, itd… Često se o njoj govori kao o “neoliberalnoj” globalizaciji, ali ona nije niti nova niti liberalna. Ona je jednostavno usmjerena prema profitu. U anglo-američkom korporativnom zakonu, naprimjer, smatra se doslovno ilegalnim da se direktori korporacija bave bilo kakvim drugim poslom osim onim u korporaciji. Njima je, doduše, dopušteno sudjelovati u raznim humanitarnim aktivnostima, ali jedino ako su uključene televizijske kamere, dakle, ako će ta vijest doprijeti do javnosti, i ako to može pridonijeti poboljšanju njihova imidža, a time i donijeti profit njihovoj kompaniji i što veći udjel na tržištu. A neoliberalna globalizacija vrlo je eksplicitno skrojena upravo u skladu sa spomenutim ciljevima.

Kako preusmjeriti tok globalizacije i usmjeriti je prema nekim drugim, za čovječanstvo puno važnijim ciljevima?
Upravo zahvaljujući svima onima koji globalizaciju kao pojam spominju u tom izokrenutom smislu, javlja se vrlo snažna struja zagovaratelja najrazličitijih oblika međunarodnog ujedinjavanja koje na prvo mjesto stavlja interese društva, a ne uskih krugova investitora, financijskih institucija, itd., a njihov se pokret naziva “anti-globalizacija”.
To možemo vrlo dramatično doživjeti svakoga siječnja, kada se odvijaju dvije velike međunarodne konferencije: (1) Svjetski ekonomski forum (WEF), okupljanje vrlo bogatih i moćnih, i (2) Svjetski društveni forum (WSF), koji okuplja desetke tisuća ljudi sa svih strana svijeta i pripadnike svih društvenih slojeva, iz svih područja ljudske djelatnosti te koji je do sada već toliko rasprostranjen da ima regionalne i lokalne društvene forume diljem svijeta.

Antiglobalisti su, dakle, po Vašem mišljenju, istinski borci za svjetsku pravdu, a ne oni koji si uzimaju za pravo prisvajati globalna pitanja?
U doktrinarnom sustavu (mediji, javni komentari, stipendije, itd.), Svjetska ekonomska organizacija (WEO) je navodno posvećena “globalizaciji”, a Svjetski društveni forum (WSF) “anti-globalizaciji”, što u prijevodu znači da Svjetski društveni forum zapravo djeluje vrlo konstruktivno i na vrlo širokom polju upravo na globalizaciji, bazirajući svoje djelatnosti na potrebama svjetskog civilnog društva, a ne na uskom sektoru vlasnika i upravljača svijetom. Uzimajući to u obzir, uviđamo da je WSF daleko više i na puno ozbiljniji način posvećen globalizaciji nego što je to WEO, ali gospodarski, vojni i doktrinarni izvori nalaze se u rukama grupacija kao što je WEO, isključujući tako veliku većinu svjetske populacije. WSF je samo jedan od mnogih primjera globalnog pokreta za pravdu, a po mojem mišljenju to je jedan fenomen u ljudskoj povijesti, koji smatram vrlo obećavajućim.

Kako zaustaviti dominaciju kapitala i kako staviti u centar svjetske pozornosti one ljude koji su lišeni svojih prava i kojima je naša pozornost uistinu potrebna (tu posebno mislim na zemlje Trećeg svijeta i na narode zemalja u razvoju)?
Jedan od načina da se zaustavi prevlast kapitala je da se pridružimo milijunima ljudi diljem svijeta koji djeluju upravo s tim ciljevima, onima koji se okupljaju na društvenim forumima i drugim raznim skupovima u skladu s ostalim aspektima globalnog pokreta za pravdu. Napredak u smjeru slobode, pravde i ljudskih prava neće se dogoditi sam od sebe. Oduvijek je za takve pomake bio potreban naporan rad, u solidarnosti s drugim ljudima.

Tijekom prošle godine 115.000 članova sindikata je ubijeno, 9.000 je uhićeno, dok je 1.600 članova sindikata bilo podvrgnuto teškim mučenjima. Sindikalna prava se očito nalaze iza rešetaka. Što mislite o tome i u čemu vidite razlog tom diskriminirajućem stanju u kojem se nalaze prava radnika?
Situacija se razlikuje od mjesta do mjesta. Uzmite za primjer Kolumbiju. Gledajući unatrag, već nekoliko godina zaredom u toj maloj državi više je sindikalnih aktivista stradalo nego u svim ostalim dijelovima svijeta zajedno, nevjerojatno, zar ne? Kolumbija ima daleko najgoru sliku poštivanja ljudskih prava u zapadnoj hemisferi u posljednjih 15 godina (prije toga situacija je također bila grozna), a ta zemlja je do sada daleko najveći primatelj američke vojne pomoći, koja je rasla usporedo s porastom nemira u toj zemlji. To je vrlo uobičajen obrazac, dobro dokumentiran i zabilježen, ali se smatra “politički nekorektnim” te se uvelike isključuje iz glavnih javnih rasprava. Kako bismo našli razloge snažne američke potpore proturadničkim i mnogim drugim zločinima u Kolumbiji, trebali bismo istražiti pozadinu svega toga...