Vladimir Kos
Vremena
PišeVladimir KOS
Riješili smo se svibnja i lipnja, to su ionako mjeseci priprema za godišnje odmore. Svi su mislima, naravno, ne na poslu, zna se gdje su. Da bi svima bilo lakše već tijekom lipnja, «dolce far niente» momčad se uigrava s dva produžena vikenda, što se naravno ne može prevesti, recimo na japanski jezik. Nemojmo zaboraviti na obljetnice, sjećanja, proslave, evociranje i praznike - za lijevu i desnu stranu na političkom brojnom pravcu. Ona srednja, najbrojnija «opcija» nalazi se na ishodištu, to jest nuli. Tamo je osrednje, ali se ne može odlutati ni krajnje lijevo ni krajnje desno, odnosno u «minus ili plus neizmjerno» - tako uobičajene sadašnjosti, što će sutra biti povijest. Kad već spominjemo povijest pripomenimo da svi hodaju jednom nogom u povijesti, drugom u sadašnjosti, a za budućnost će se pobrinuti digitalno, multimedijsko doba .Oratori se pridržavaju mikrofona i tonske tehnike, a slušatelji su raspoređeni kao instrumenti velikog orkestra u panorami od lijevog do desnog kanala, s balansom u sredini. To je tonska slika, kako kažu tonmajstori prave stereo demokracije. Svatko ima svoje mjesto, treba samo čekati i slušati ... Za demokraciju ionako kažu da nije savršena, ali je potrebna, jer ljudski rod nije izmislio ništa bolje. Dobro upućeni kažu da je to - in ultima linea, vlast većine. OK, ali kako onda manjina izabranih i na kraju mandata ostaje i nadalje uz mikrofon? Mir, nirvana, opuštanje i mjesto pod suncem, pojmovi su kojima barataju svi akteri tihog orkestra, najviše uoči godišnjih odmora. U rujnu slijedi odmor od godišnjeg odmora ali time nije baš utažena glad za «povratkom prirodi». Slijedi skijačina i bliski susret s bukvom ili borom negdje iznad 1000 metara, a nakon toga s okićenom jelkom u vlastitom domu krajem godine. Uostalom, svaki dan bivšem pripadniku radničke klase i poštene inteligencije / rekli bi oni lijevi /, današnjim djelatnicima / rekli bi desni/ - ionako preostaje osam sati odmora nakon rada i spavanja. Oni u sredini ne govore, samo slušaju, pretvorili su se u jedno veeeeeliko uho. Osim toga njih ionako nitko ništa i ne pita. Oni rade, biraju, plaćaju poreze. Njima je sve jasno, ničemu se više ne čude. Neki su pročitali i «Alice in Wonderland » - to je «praf za praf» literatura za odrasle, pa tek onda za potomke. Svi se informiraju, gutaju reklame, vijesti, kupuju LCD i plazma televizore, čitaju tiskotine, slušaju radio. Svi su «in», niti kumica s placa nije «out» Neki prate rast ili pad dionica, neki idu na burzu zbog posla, većinu interesiraju poskupljenja... Preživljatori su opstali usprkos svim predatorima, terminatorima, Godzillama i Alienima bliže i dalje povijesti. Uspjeli su preživjeti crne dane, kada su neki pisali bijelu knjigu. Uspjeli su pretrčati sve faze permanentne revolucije, pa na kraju i onu s «ljudskim licem». Na kraju tog puta shvatili su zašto revolucija ima više alotropskih modifikacija. Kada je pao Berlinski zid konačno je ispao iz upotrebe termin «revolucija koja teče». Zašto? Zato jer je istekla. Kamo? Nestala je, presušila... Ne govori narod bez razloga – «pusti vodu da fekalije odu». Bivši žreci, sveznadari, policajci, podobnjaci i povjesničari iz proteklih vremena još uvijek zabavljaju pučanstvo svojim prisustvom u medijima. Oni govore, pišu knjige ... njih se opet pita.
Preživljatori se tome ne čude, jer znaju da u kraškom podneblju ima i rijeka ponornica. Jedno je sigurno - biološki sat nesmiljeno kuca svima jednako.
Sapienti sat.
