Uvodnik
Krivo, pravo, pravo, krivo...
Kakvi izvana takvi iznutra. Hm... Ili: kakvi iznutra takvi izvana. Bilo kako bilo, iznutra nije isto što i izvana, ali je dobro kad se vanjština i nutrina usklade i tvore jednu skladnu cjelinu.
Život bi nam svima bio puno jednostavniji kada bi svakome od nas na čelu pisalo: dobar, zao, pametan, glup, duhovit, dosadan … Ali, Bog želi da mi sami otkrivamo jedni druge, baš kao kad smo bili djeca i kad smo otkrivali lozinke naših tobožnjih neprijatelja. Neke stvari plutaju po površini vode i njih ćemo odmah primijetiti, a ako je voda čista vidjet ćemo i u dubinu. No, ako je mutna nećemo vidjeti ništa i morat ćemo sami u nju zaroniti da bismo ipak nešto vidjeli… Upoznavanje s novim ljudima uvijek je rizik, ali rizik koji smo kao djeca rado preuzimali… Sada smo odrasli, ali dijete još uvijek živi u nama i zato slobodno riskirajmo i upoznavajmo nove ljude. Odrasla osoba u nama znat će kontrolirati znatiželju razigranog djeteta. To je vježba koja će nam pomoći u ovladavanju vještinom brzog prepoznavanja znakova za silaženje na pravim postajama iz krivih vlakova te za ulaženje na pravim postajama u prave vlakove, prave veze i sretne brakove, jer svatko od nas mora znati koliko njegov vlak ima vagona i što oni sadrže. Neke se žene, za razliku od muškaraca, ne trude posebno oko vagona. One njeguju kult lokomotive i fućka im se živo za vagone. Krivo, Pravo, Pravo… Krivo… Krivo. Pravo. Pravo Krivo..., rekao bi Balog, i baš joj se živo. Znaju one što na tržištu ide, baš kao što to znaju majstori s estrade koji nam godinama prodaju rog za svijeću. Antipod tim rogovima su neke nekonvencionalno odjevene intelektualke, a pojavljuju se tu i tamo s nekim pametnim mislima u kontakt emisijama. Čim ih, tako pametne, otkačenog ponašanja i nehajno odjevene, vidi muškarac tradicionalnog pogleda na svijet, odmah osjeća strah, zamišljajući ih u polumračnim prostorima s antiknim namještajem, iza teških dekor zavjesa, okružene umjetninama i prašnjavim knjigama. Takvi muškarci će im teško oprostiti taj njihov voljeni sadržaj… Oprostit će im pamet, i to na jedvite jade, i to samo ako su kojim slučajem zgodne, lijepe i atraktivne. No, glupa i lijepa žena na tržištu će uvijek prolaziti bolje od pametne i lijepe žene. To je živa istina. Zato narod ne bez razloga savjetuje: bolje pamet skrivati i smješkati se lukavim osmijehom stjuardese, medicinske sestre i frizerke. Bravo, djevojke! To su definitivno zanimanja koja klasične muškarce najviše uzbuđuju i hrane njihov ego. To su fantazije gotovo svih muškaraca s kojima sam imala prigodu razgovarati o toj temi. Biti s atraktivnom medicinskom sestrom, kuharicom, prodavačicom, policajkom, frizerkom, to oni sanjaju, pričali su mi… A u svim tim njihovim fantazijama nema ni lijepe doktorice, ni profesorice, ni sutkinje, ni arhitektice, ni direktorice… ma kakvi. Takve ih žene ne zanimaju. Oni sanjaju intelektualno inferiorne žene koje imaju takva zanimanja da njima služe i da njih poslužuju. Drage djevojke, nema nam druge, ispunimo njihove fantazije, dajmo otkaze na naša radna mjesta i obucimo časne kostimiće stjuardesa, konobarica, hostesa ili bolničarki… Budimo impresionirane njihovom veličinom... Jer, unatoč ravnopravnosti spolova, još uvijek u Wimbledonu muški turnir vrijedi više od ženskog turnira. Osim toga, muškarci i na istim radnim mjestima zarađuju više od žena. No, nemojmo zbog toga očajavati. Na svu sreću, uvijek je tu uloga supruge i majke koja ženi pruža najveće ispunjenje, naravno, ako uza sebe ima pravog životnog partnera. Ali, nisu, na žalost, sve žene te sreće da se sretno udaju kako bi to htjele njihove mame i bake. Srećom, vremena se mijenjaju. Najkvalitetnije žene koje znam imaju mužiće, a ni jedna nema muža prema kojem osjeća strahopoštovanje kada uđe u kuću, kako bi to htjela većina muškaraca naših prostora. Većina mojih prijateljica nije se udala za muškarčine, nego su u braku preuzele ravnopravne uloge s pravom prvenstva. Zahvaljujući ženama, uloga muškaraca ipak sve više prestaje biti ono što je bila. A oni najtvrdokorniji tradicionalisti suvremene muškarce koji su odlučili redizajnirati svoj muški mentalni sklop i promijeniti se na bolje, nazivaju papcima. Neki moji muški poznanici, na primjer, za moga supruga vele da je pravi papak, čak papčina, na što sam ja vrlo ponosna. Tako je to, dragi moji. Baš sam sretna što sam na vrijeme spoznala prave vrijednosti. Životni putovi su neobjašnjivi. Neke situacije je bolje izbjeći i 'muškarčine' s veseljem prepustiti onima kojima pripadaju. Iskrenost i toplina doma vrijede više od bahatosti i vrijeđanja koje, na žalost, neke žene još uvijek moraju trpjeti u braku s nekim neodgojenim i izopačenim muškarcima.
Vagoni bez lokomotiva, kao što rekoh, ne vrijede ništa, jer ne dolaze do izražaja uza sve te lokomotive koje se kočopere. Dakle, u našem vremenu, dopušteno je imati samo lokomotivu, ali samo vagone, nikako. Na vagone možemo misliti tek kad smo ispolirali i do savršenstva dotjerali našu lokomotivu. Vagoni su naši trenuci odmora dok putujemo svojim putem… prema ljubavi.
Ali, na ljubavni susret i opet će prva stići lokomotiva, pa tek onda vagoni. Što je najsmješnije, lokomotiva će prva i otići, a svi njeni vagoni samo su sjećanja na nju i slutnja njenog ponovnog povratka.
Nuditi vagone, a ne znati gdje ti je lokomotiva nepoželjno je.
‘Imati vaginu i vlastito mišljenje, samoubilačka je kombinacija’, izjavila je poznata američka glumica Sharon Stone, koja je jedna od rijetkih u Hollywoodu koje imaju i ovce i novce, i lokomotivu i vagone. No, čak i ona ponekad ima problema s tim što joj pamet ne opraštaju, ali joj gledaju kroz prste upravo zbog lijepog izgleda. Možda se baš može imati i ovce i novce. Sadržajna, tj. pametna djevojka nikad ne spava u lokomotivi i uvijek pazi kamo ide njen vlak. Ona zna da je dovoljno to što ona sama zna tko je i što je i koliko vrijedi iznutra… To će pokazati samo nekome tko to stvarno zaslužuje, ali ne svima, poput nasmijanih američkih predsjednika za vrijeme predizborne kampanje. Imaš osjećaj da se taj čovjek potpuno ogoli pred narodom, a zapravo je samo prividno elokventan i dobro prodaje tuđu pamet, dobro čita blesimetar i izvrsno artikulira misli koje mu je napisao PR stručnjak za njegove medijske nastupe. Dobro je znati da američki predsjednik ima cijeli tim stručnjaka koji se brine o njegovu izgledu, ponašanju, pojavljivanju, baš o svemu. U svakoj sekundi paze na njega kao da je malo dijete; odijevaju ga, tetoše ga, hrane ga, masiraju ga, služe ga, pišu umjesto njega domaću zadaću koju on čita pred razredom (čitaj: narodom) i k tome još, tako očigledno, gleda u šalabahter da je to smiješno… Mi smo se kao klinci barem skrivali kada smo virkali u šalabahtere za vrijeme naših javnih nastupa (čitaj: testova ili ispitivanja). I, tko može reći da nismo djeca cijeli život! One koji su se razmetali pameću u osnovnoj i srednjoj školi zvali smo štreberima i od njih smo prepisivali zadaće, ali zato s njima nitko nije plesao na tulumima. Eto, to vam je tako, dragi moji budući predsjednici i predsjednice. Nedostatak lokomotive muškarac ženi neće oprostiti, a za vagone ih je sve manje briga, jer više nisu u školi, i ne trebaju pisati domaće zadaće. Takve pametnice mogu im biti prijateljice koje će iskorištavati kada ih nešto budu trebali, ali nikada djevojke i žene koje će voljeti.
Nama ženama očito je određeno da naš sadržaj bude samo naša privatna stvar, a dopušteno mu je eventualno samo proviriti kroz naše oči, ali ne uvijek baš i kroz usta. Čim naš sadržaj malo pomoli glavicu van, odmah se vraća unutra i krije se do prve prave prigode za bijeg u slobodu mišljenja, brainstorming s kolegama ili odmjeravanje snaga s prijateljima istih interesa. U nedavnom razgovoru s poznatim profesorom Noamom Chomskim (kojeg ću uskoro objaviti u našem časopisu Epoha), na moje pitanje o neravnopravnosti muško – ženskih odnosa, ovaj ugledni znanstvenik u svom je odgovoru povukao paralelu dominacije muškaraca u današnjem svijetu s nekadašnjim ropstvom na zapadu koje je postepeno jenjavalo, kako bi na kraju potpuno nestalo, ali taj je proces bio polagan i vrlo dugotrajan.
Znat ću da su nam oprostili pamet i karijerizam kada žena postane američka predsjednica. Baš kao što ću znati da u Americi nema rasizma kada Afroamerikanac postane predsjednik Amerike. Amerika je najčešće korištena metafora globalizacije i ne spominjem ju tek tako. Milijuni ljudi diljem svijeta oponašaju tu jadnu Ameriku u svemu i zato ju stalno treba preispitivati, da ne bismo slučajno iskopirali nešto opasno.
U ime svih budućih istražitelja našeg podmorja, poznata engleska spisateljica Agatha Christie ovako je definirala ulogu muškarca u našim životima:
"An archeologist is the best husband any woman can have. The older she gets, the more interested he is in her ." U prijevodu: Arheolog je najbolji suprug kojeg neka žena može imati. Što je ona starija, to je on zainteresiraniji za nju.
Sve je to tako jednostavno, zato, kako bi rekao Balthasar Gracian, "treba znati kako pravilno izabrati, jer većina naših života ovisi upravo o tom izboru. Treba imati dobar ukus i pravilnu moć rasuđivanja, a zato nije dovoljan ni intelekt ni obrazovanje. Ako želiš birati, moraš znati dobro izabrati, a zato su potrebne dvije stvari: biti sposoban birati uopće (naći se u situaciji da biraš) i tada znati izabrati ono najbolje. Mnogi ljudi imaju plodne i uzvišene misli, istančanu moć prosuđivanja, vrlo su obrazovani, imaju odlična zapažanja, ali još uvijek su na gubitku kad govorimo o biranju. Stoga se mogućnost dobrog izbora smatra jednim od najvećih darova."
Kada smo se našli i kada smo iskreno zajedno, kažu da je onda svugdje lijepo kao kod kuće.
Iskreno vaša Elia Patricia Pekica Pagon)))
