Trijenale kiparstva
IX. TRIJENALE HRVATSKOG KIPARSTVA
Piše Snježana IVČIĆ
IX. trijenale hrvatskog kiparstva otvoreno je 12. srpnja 2006. godine u Gliptoteci HAZU koja je ujedno nositelj i osnivač ove likovne priredbe. Prikazan je odabir 256 radova od 103 autora, a postavljena je i samostalna izložba ViktoraPopovića, dobitnika Velike nagrade na VIII. trijenalu hrvatskog kiparstva 2003. godine. Na IX. trijenalu hrvatskog kiparstva javnosti se predstavljaju najbolja ostvarenja s područja suvremene kiparske umjetnosti nastala u protekle tri godine. Kroz odabrane radove vidljivo je sve češće napuštanje tradicionalne obrade materijala i istraživanja forme, a sve se više autora okreće razmišljanju o skulpturi kao konceptu, odnosno zanimaju ih relacije koje skulptura uspostavlja s publikom (insistira se na aktivnijem angažmanu publike). Jezik skulpture proširen je novim likovnim disciplinama, eksperimentira se na području grafike, instalacije, videa, ready-made-a, a potom se ti rezultati uključuju u 
medij skulpture. Oblikovanje je shvaćeno uvjetno, umjetnike zanima fragilnost forme te koncept koji samo pretpostavlja formu. Mali broj izloženih radova bavi se čistim kiparskim problemima (Šime Vulas, Antun Babić, Tanja Perišić, Šime Perić itd.), dok se veliki dio radova bavi ekološkim i političkim problemima, suvremenim bolestima, siromaštvom, globalizacijom, svakodnevnicom i intimom. Umjetnici se u ostvarivanju svojih zamisli služe raznovrsnim materijalima; folijom, drvom, plastikom, vunom, željezom, svijetlom. Slikom današnjeg društva kao površnog, materijalističkog i potrošačkog, sklonog instant rješenjima, bavi se rad Mi smo stvoreni za sve te stvari (2006) anonimnog autora BUKANOJZA, primjerice u vidu medikamenata za brzo rješavanje životnih problema kao što su tablete za ugled u društvu ili iskrenog prijatelja. Dio radova napravljen je tako da je u dijalogu s prostorom Gliptoteke i publikom. Marijan Molnar poziva posjetitelja da izmjeri svoju težinu na ulazu i izlazu iz prostora, nakon što je pogledao izložbu. Maja Rožman performativnom gestom poziva publiku da neke od izloženih predmeta zamjene svojim vlastitim. Njezin rad pokazuje da je djelo sposobno postojati bez tržišta, ali ne i bez načela razmjene. Tanja Vujasinović figurice trudnica, koje svojim oblikom podsjećaju na wilendorfsku Veneru, integrira u zadani izložbeni prostor. Kristina Kojan u svom radu BEHAArrrrrTER SESSEL (2004.) spaja dva suprotna značenja. Gledajući ovu stolicu ona djeluje mekano i podatno, a kad je se dotakne postaje tvrda i čvrsta. Objekt privlači posjetitelja da ga dotakne i upotrijebi, ali istovremeno autorica onemogućuje sjedenje što je primarna funkcija stolice. 
Smjela instalacija Nikoline Ivezić Protresi i uživaj (2005.) u kojoj su u oblike snježnih kugli umetnuti fetusi, tamponi, čikovi, pornografski prizori oštar je komentar problema današnjice. Kruno Vrgoč u svom radu Drugi pogled (2005/6.) spaja prirodne elemente drvo i vodu pod staklom. Kristina Lenard visećom instalacijom Vrt (2006.), koju čine šupljine definirane dodekaedrom i ikosaedrom pruža pogled na vegetaciju iznutra, ali taj pogled je omogućen samo jednom posjetitelju. Na taj način umjetnica stvara individualni i intmizirani doživljaj koji prestaje biti kolektivan i postaje osobno iskustvo. Velika nagrada trijenala (12. 000 kuna i samostalna izložba na X. trijenalu hrvatskog kiparstva) pripala je Danijelu Kovaču za rad «2006 Hometown boys» (2006.) koji prikazuje predimenzioniranu i stiliziranu maketu svemirske letjelice Space Station, a napravljena je od prozirnog pleksiglasa. Drugi dio rada čine dva filma: na jednom su tri sekvence iz života astronauta na svemirskoj stanici skinutih s NASSA-inog sajta, a drugi film je snimljen metodom oponašanja i prikazuje autora i njegove prijatelje u zemaljskom okruženju jednog stana. Oba filma u prikazu i trajanju su sinkronizirana, a zvuk svemirskog filma montiran je na onaj zemaljski parodirajući tako odglumljene uloge protagonista. Ovaj rad govori o neostvarenim snovima, putovanju na koje nikada nismo otišli i snovima koje nismo ostvarili. To je svojevrsno mirenje s ograničenjima egzistencije, hommage vlastitoj mladosti i sredini, nerealiziranim željama, čežnjama i ostvarenjima. Tri jednako vrijedne nagrade, koje iznose po 4000 kuna, pripale suLari Badurini(Serija / 3 vaze, 2006.),
Nevenu Biliću(Dva slušača, 2006.) i Sonji Vuk(Spavaća soba, 2003.). Lara Badurina je multimedijalna umjetnica srednje generacije, a njezin rad Serija / 3 vaze bavi se odnosom masovne proizvodnje i umjetničke geste. Umjetnica namjerno bira kič predmete naglašene stilske hibridnosti (u ovom slučaju tipične vaze iz mnogobrojnih kineskih trgovina), dokumentira ih preciznim crtežom, potom razbija i sastavlja iznova. Novonastali objekti još uvijek ostaju zadani izvornim oblikom, bojom i uzorkom, no svaki predmet pri tom procesu postaje svojevrsni unikat. Umjetnica se na ovaj način poigrava modusom reprezentacije, statusom i funkcijom objekta. Posebna priznanja uručena suAni Belošević (Rajski vrt / Vrt užitaka, 2006.), Sanji Fališevac (Pasvodič, 2006.) i BožiciMatasić(Link, 2006.). Rad Božice Matasić stvarni prostor izložbe povezuje s virtualnim...
