Koje su, gospodine Ivankoviću, po Vama glavne prednosti, a koje glavne mane globalizacije na globalnoj i lokanoj razini?
Globalizacija je u prvom redu posljedica tehnološkog razvoja i kao takva logičnai neizbježna. No, to ne znači da se ništa ne da učiniti da se spriječe ili ublaže negativne posljedice koje sa sobom nosi. Ili da to drukčije kažem: ako pada kiša, ne možete ju zaustaviti, ali možete otvoriti kišobran.

Jasno je da globalizacija ima i dobrih i loših strana kao i svaka povijesno nova situacija. Dostupnost informacija, povezivanje ljudi, jačanje svijesti o planetarnoj sudbini čovječanstva…, sve su to zasigurno pozitivni aspekti globalizacije. Negativni aspekti su vidljivi u sve snažnijoj ulozi multinacionalnih kompanija, njihovoj negativnoj ulozi kad je riječ o nacionalnim kulturama i identitetima, socijalnim standardima pa ako hoćete i ljudskim pravima. Usudio bih se reći da kormilo globalizacije u svojim rukama drže upravo multinacionalne kompanije dok im vlade moćnih država u tome sekundiraju. I to je ono što može biti, a u nekim vidovima već i jest, pogubno.

Da li globalizacija po Vama predstavlja rast i razvoj utemeljen na ravnopravnim međunarodnim političkim i gospodarskim odnosima kao što to tvrdi Renato Ruggiero iz Svjetske trgovinske organizacije, ili na globalizaciju gledate kao na proces koji zemljama u tranziciji i Trećem svijetu donosi još veće siromaštvo i bijedu?
Gospodin Ruggiero je jedan od onih ljudi koji drže kormilo o kojem sam govorio. Zato je razumljivo da je za njega ovaj svijet i vrli, i lijep i pravedan. No stvarnost je drukčija. Globalizacija, slikovito govoreći nije ništa drugo nego tržište na kojem je sve na prodaju. Onaj koji je moćan, koji ima više novaca diktira pravila igre. Tranzicijske zemlje su svakako ugrožene. Danas se to vidi u nezaposlenosti pa i padu standarda u jednoj «uspješnoj» Slovačkoj, ili u teškoj krizi javnih financija u «zemlji primjeru» kao što je Madžarska, ili pak u diskriminirajućem položaju poljskih radnika (i drugih novopridošlih članica) unutar Europske unije.

Istina je, trpe i mnogi u starim članicama Europske unije, koja je, usput rečeno, jedna od regionalnih formi globalizacije. Kapital bježi gdje je jeftinija radna snaga, u domicilnim zemljama se urušava socijalna država, raste nezaposlenost, ljudi su očajni. Ne vide sigurnu budućnost i zato su Francuzi i Nizozemci odbacili «europski ustav». O migracijskim i demografskim problemima da se i ne govori.

Ono što je nekada bila tolerancija, danas je darvinizam. Ono što je nekada bila duhovnost, danas je materijalizam. Kako Vi objašnjavate postindustrijsko otuđenje ljudi i rivalstvo među civilizacijama, unatoč globalnom univerzalizmu?
Procesi u povijesti nikad nisu jednoznačni. Globalni procesi to mogu biti još manje. Uz to mnogo ovisi i o našoj percepciji. Marx je napisao Kapital u vrijeme najsurovijih proizvodnih odnosa kakvi više nigdje ne postoje u civiliziranom svijetu. U međuvremenu su dostignuti određeni životni i radni standardi. Globalizacija je samo u tom relativnom smislu darvinizam u odnosu na prošla vremena. Ali je točno da je moderan zapadni svijet, ili točnije, postmoderan, duhovno ispražnjen, permisivan, konzumentski.

Zašto je tome tako? Vjerujem da svatko od nas ima svoj odgovor. Ja mislim da je to zato što je svijet izgubio osjećaj za moralno. Nitko više ne pita je li nešto Dobro ili Zlo, nego samo je li dopušteno ili nije. A to je supstitucija morala pravom/zakonom. Već je sv. Pavao rekao da je sve dopušteno, ali da sve ne koristi. No, te ključne razlike na kojoj počiva svaka temeljna orijentacija, nema. Svijet je po mom shvaćanju duhovno dezorijentiran, fiksiran uglavnom na tehnologiju i hedonizam. Ponekad se pitam, nije li oduvijek tako bilo. Nije li rimski svijet (kao jedna od prvih globalizacija) sa svojim panem et circenses potvrda za takvu sumnju? I nisu li naši mediji, u prvom redu televizija, sa svim tim mega svjetskim igrama, zabavama, kvizovima ista stvar samo u drugom pakovanju?

Svjedočimo li s neoliberalnom kapitalističkom demokracijom velikom povijesnom prevratu slabljenja moći država u korist velikih multinacionalnih korporacija?

Na to sam pitanje već dijelom odgovorio. Svakako! Nema nikakve sumnje da velike multinacionalne kompanije drmaju svijetom. Američki investicijski fondovi raspolažu takvim kapitalom da si to običan smrtnik uopće ne može zorno predočiti. I ne ma te vlade koja toj sili novca može prepriječiti put. Kad sam živio u Njemačkoj, a to je bilo krajem prošlog stoljeća, obični Nijemci su se pitali u čijim je rukama zapravo Deutsche Bank? To se nije znalo! No problem je mnogo dublji: svođenje države na političko-diplomatski servis multinacionalnih kompanija – uz sve ostalo – ugrožava i ljudska prava. Danas u zapadnim medijima – čak i u jednoj Njemačkoj – ozbiljni analitičari upozoravaju da je nacionalna država jedini okvir u kojem se mogu sačuvati i štititi ljudska i demokratska prava. Jer samo države imaju ustav i tome shodne institucije. Svijet multinacionalnih kompanija svijet je novog barbarizma. Ako nacionalne države pokleknu pred diktatom multinacionalnih kompanija (zapravo globalističkog gospodarskog liberalizma) onda je odzvonilo i demokraciji i ljudskim pravima.

Kako Vi gledate na sveopću američku dominaciju (političku, vojnu, gospodarsku, kulturološku, masmedijsku…) u svim dijelovima svijeta? Amerika je super sila i ponaša se u skladu s time. Brutalni su i ne obaziru se na nikoga. Ali s druge strane, može se postaviti i ovakvo pitanje: Kako bi izgledao svijet kad bi Amerika odustala od uloge svjetskog policajca? Bi li bilo više ili manje sigurnosti? Naravno i tu je problem prije svega moralne naravi. Može li američka politika biti prosvijećena, s više odgovornosti za «duhovne» posljedice svojih postupaka? Evropa je imala sreću da je barem u jednom periodu svoje povijesti upoznala takve vladare. Tamo nakon napoleonskih ratova, odnosno Bečkog kongresa.

U čemu Vi vidite glavni razlog sukoba civilizacija u 21. stoljeću? Jesu li tom sukobu glavni razlog kulturno – ideološke razlike među narodima, ili su tome razlog gospodarski interesi velikih i moćnih «globalnih igrača»? To je vrlo kompleksno pitanje. Svakako da tome doprinosi agresivna amerikanizacija svijeta, kulturne razlike, različiti životni standardi, stupanj duhovnosti i sl. Globalno gledajući, problem je mnogo dublji. U svakom pakistanskom ili jemenskom gradu ljudi piju Coca - Colu, razgovaraju na mobitel i (barem neki) služe se Internetom. Ali vjeruju u posve različite stvari! Što to govori? Pa to da se svijet samo do neke granice može globalizirati. Vrijednosti se ne mogu globalizirati, kulture se ne mogu globalizirati...