Marija Ujević
Galeriji ususret
Piše Marko Rašić
Kiparsko djelo Marije Ujević-Galetović neraskidiva je sastavnica moderne i suvremene hrvatske umjetnosti. Razvijajući svoj vid figuracije izgradila je intrigantni opus poštujući načela estetike klasične forme, s otvorenošću novim izražajnim mogućnostima skulpture, utkanih u izraz osobnog pogleda. Marija Ujević-Galetović oblikuje formu silhuetom razvedene melodioznosti te napetošću površine sukladne karakteristikama obrisa. Potrebitom mjerom deskriptivnog naznačuje figurativni koncept djela, stilizirajući i ukupnost volumena i njegove pojedine segmente. Konkretne likove i uprizorenja stvarnog pomakla je do slutnje činjeničnog, dajući znanom novu dimenziju poetskog uprisutnjenog i u sintezi monumentalnog i lirskog. Jednostavna forma nosi slojevitost sadržaja, u portretima, formama animalističke potke, u izmaštanim oblicima. U motivskoj različitosti integriranih u jedinstvenost stila vidljivog u preobrazbi anatomskog. Dosegnuti su izgledi i stanja likovnog vitaliteta, istaknuti i opisnošću i asocijativnošću predmetnog. Marija Ujević-Galetović iz atelijerskog i galerijskog prostora svojim skulpturama izašla je u prirodu. Oazu ljepote u njoj. Otok Silbu. S kojom je duboko povezana, podrijetlom, boravcima, koji prerastaju u stalnost življenja. I dakako emocijama prema mjestu i osobama koje su joj u obitelji prethodile. Prostor je to koji budi sjećanja i traži trag koji ostavlja na{e vrijeme. Konkretno Marijine skulpture. Materijalnost i duhovnost. Jer konačno ona se i kroz djelo “vraća u svoje stanište”. Oplemenila ga je umjetnošću, opredmećenjem svog darovanog i njegovanog talenta. U dijalogu pejzaža i kreacije srca, misli i ruku. Našla je idealna oblikovna sazvučja između pojedinih skulptura te tla i otvorenosti neba. Sa sačuvanim osjećajem za otoćko okruženje morem, za aureolu oko njega prije prepuštanja beskraju. U takvoj zaštićenosti plavetnila i svijetla traju Marijine skulpture. U uvjerljivoj povezanosti s okolnim prostorom, ne samo kao netaktilnim okvirom definirane forme već aktivnim čimbenikom prihvaćanja i širenja silnica volumena. Prostor pulsira i kod primjera dinamične forme i umirene mase jasnih kiparskih koordinata. Stvoren je ambijent neprekidnog obnavljanja vizura, dodira koji se mijenjaju, intenziviraju. Događanja lirskog i dramatskog. Svako djelo mali je izdvojen svijet, s upućenošću na druge sudionike u svečanosti umjetnosti. Izlazi iz svoje zatvorenosti jer ima mnogo zajedničkih točaka s ostalim ostvarenjima. Pojedinačno se isčitava u općem i obrnuto. U umjetničkoj prezentaciji. Pod okriljem i blagoslovom prirode.
Marija Ujević-Galetović
Akademkinja Marija Ujević-Galetović diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1959. godine u klasi profesora Frana Kršinića. Pohađala je i studij u Central School of Arts u Londonu. Na Zagrebačkoj akademiji djelovala je u statusu profesora od 1988. do 2003. Osvojila je 1. nagradu na međunarodnom natječaju za spomenik telekomunikacijama 1964. godine u Ženevi. Dobitnica je velikog broja nagrada za ostvarenja značajnih spomenika hrvatskim velikanima (Šenoi, Krleži, Vladimiru Nazoru, V. Paljetku). Laureat je nagrade Grada Zagreba. Marija Ujević Galetović redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 28.5.1998 godine. Živi i djeluje u Zagrebu u atelieru, Medulićeva 12.
