Hrvatske razglednice
Hrvatska u svjetlotisku
Joško Paro, veleposlanik RH u Velikoj Britaniji i Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, otvorio je 11.07.2006. godine u Umjetničkoj galeriji Veleposlanstva RH u Londonu (21 Conway Street) izložbu "Hrvatska u svjetlopisu / razglednice iz Hrvatske od 1898. do 1921. / iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt (Croatia in light and colour / Postcards from Croatia 1898-1921 / From the Museum of Arts and Crafts, Zagreb)". Riječ je o projektu koji je pobudio iznimnu pozornost kao popratni dio izložbe "Secesija u Hrvatskoj" koja je 2004. godine proglašena kulturnim događajem godine. Razglednice iz fundusa MUO prvotno su prikazane u zagrebačkoj Galeriji Badrov, specijaliziranoj za postav fotografskih izložbi te u Opatiji (Villa Angiolina). I u Londonu je postav bio realiziran na način da je u svakom od 60 okvira (50 x 70 cm), opremljenih povećalom za razgled originala, uz razglednicu pridruženo i odgovarajuće kvalitetno fotografsko povećanje. Razglednice prikazuju turistička odredišta poput Opatije, Hvara i Dubrovnika, središta zdravstvenog turizma Lipik, Daruvar i Topusko, ali i urbana obilježja koja svjedoče o načinu života u Zagrebu, Osijeku, Splitu, Šibeniku, Rijeci, Varaždinu... Marija Tonković, muzejska savjetnica, voditeljica zbirke starije fotografije u Muzeju za umjetnost i obrt, bila je autorica odabira izložaka i sažetog, ali za promišljanje izložbe inspirativnog popratnog teksta u katalogu. Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija RH (Odjel za međunarodnu kulturnu suradnju) i MUO suizdavači su te opsegom ne velike, ali atraktivne edicije kojom će izložba biti popraćena i u drugim metropolama i kulturnim središtima u kojima djeluju hrvatska veleposlanstva i konzulati. Tekst u katalogu prevela je Flora Turner, savjetnica za kulturu u Veleposlanstvu RH u Londonu.
Izložba ostaje otvorena do 11. rujna, a očekuje se da će potom biti otvorena u izložbenom prostoru Veleposlanstva RH u Dublinu.
Piše
Marija TONKOVIĆ
Ova izložba iz fundusa muzeja predstavlja mali karusel razglednicom po Hrvatskoj, po rubovima dvaju stoljeća. U trenutku odašiljanja one su bile zamišljene isključivo za osobnu uporabu i da bi ih čuvali samo oni koje otkriva adresa i potpis. Iako izdvojene iz konteksta vremena u kojem su nastale, one zadobivaju novi život. Zanimljive su, kako iz perspektive zajedničke europske kulturne baštine, tako i kao oblik upoznavanja jednog živopisnog segmenta života na našim stranama. Govore o životu “lijepom poput razglednice”. Pružaju nam njegovane slike grada i spomenika, kupališta i marina, ljupkih krajolika mediteranskog raslinja i blage klime, kao turističkih atrakcija svilenoplavih horizonata. Poslane s naših čarobnih brjegova, lječilišta poput Daruvara, Topuskog, Varaždinskih i Krapinskih Toplica potiho šapću o nekim davnim nadanjima kad su ljudi osjećali i vjerovali u nebo nad sobom. One su i materijalni dokaz nekog davnog užitka. Razglednica uglavnom nosi lijepu misao obogaćenu emocionalnim nabojem, jednostavnu jednoznačnu poruku koja nam danas, s obzirom na osobni karakter, zvuči kao kriptogram. U otporu zaboravu spremnica je i prijenos dobre energije od ljudi kojih odavno nema među nama. O vitalnosti razglednice svjedoči njena svevremenost - pripadnost prošlom, netragom nestalom i sadašnjem, postojećem vremenu. Pisanje svjetlom sastavni je dio naziva za fotografiju u svim jezicima i izvedenicama iz grčkog korijena (fos, 2. fotós - svjetlo + gráfo – pišem). Grafički otisnuti i umnožiti taj svjetlosni zapis postalo je moguće upravo u vremenu pojave „novog stila“ - secesije. Mogućnosti nove tehnike najširu primjenu našle su upravo u razglednici koja u svojoj biti objedinjava značenje obiju riječi iz fotografske složenice: slike i pisma. Razglednica uskoro postaje više od sredstva komunikacije; kao i marka, ona je predmet sakupljanja. Velika zbirka Muzeja za umjetnost i obrt nastala je upravo zahvaljujući nekolicini strastvenih sakupljača poput Franje Bučara ili pripadnika obitelji Tkalčić i Burgstaller. Relativno mlada disciplina proučavanja i muzeološke obrade razglednica tek u novije vrijeme dobila je naziv deltiologija po grčkom nazivu deltos koji je označavao malu glinenu pločicu za pisanje. Razdoblje secesije tako je ujedno i zlatno doba kartofilije, odnosno kolekcioniranja razglednica, koje su tehnikom umnažanja fotografije svjetlotiskom postale veoma popularnim masovnim medijem koji je idealno odgovarao zahtjevima vremena, osobito počecima razvoja turizma. Putnicima je razglednica sredstvo obavještavanja prijatelja i obitelji kako im se razvija putovanje i mogućnost da podijele s njima vizualni užitak s odredišta. Ona je također imala važan učinak na način komuniciranja među ljudima. Ograničeni prostor za pisanje promovirao je kratku i direktnu metodu, oprečnu opširnom obliku pisma. Kao i čestitka, drugi oblik kratke korespondencije, bila je u suglasju s ritmom prijeloma stoljeća, s novim naglaskom na ubrzavanju svih aspekata života. Naši već etablirani turistički centri poput Dubrovnika ili Opatije, kao i sve popularniji lječilišni turizam po raznim toplicama na sjeveru ili “Thalasotherapiama” po obali žude za dobrom razglednicom, što su vrlo dobro iskoristili inozemni izdavači - Stengel & Co. iz Dresdena, Alois Beer iz Klagenfurta i još mnogi drugi, poglavito bečki tiskari na zahtjev domaćih naručitelja...
