Edvin Jurin
Aleksandra Mindoljević - Drakulić
Trogirski arhipelag svježine
Piše Edvin JURIN
Tko ne zna što mu je prioritet, ne zna što mu je identitet
Rano je jutro. Izmaglica se lijeno diže iznad dvadesetak otočića i hridi trogirskog arhipelaga dok sjedim na balkonu hotela Viktorija u Segetu Donjem.Volim otoke. Otoci su za, one koji vole i poznaju more, simbol strujanja. Strujanja koje donosi svježinu. Za mene, prepoznatljiv znak Jadrana, koji se diči sa preko 1000 otoka, otočića, grebena i hridi. Razmišljam. Zar je zaista teško spoznati zajedničke točke hrvatskog identiteta? Netom sam naime pročitao nekoliko zanimljivih napisa u tjedniku Globus.
Tako Ines Sabalić iz Bruxellesa, krećući se bruxelleskim kuloarima, upozorava:
Mi ne znamo što nam je prioritet. Mi ne znamo što nam je identitet .
Nešto dalje slijedi izuzetno poučan intervju Roberta Ouldsa, vođe utjecajne skupine Bruges, britanske organizacije konzervativnih intelektualaca pod vodstvom čelične lady i bivše britanske premijerke Margaret Tatcher. Njihov je cilj promicanje ideje necentralizirane Europe kao suprotnosti političko-birokratskoj mreži u Bruxellesu.
Ogovornost struke
Već ranije sam iznio da nisam euroskeptik, ali ni eurooptimist. Već eurorealist. I croatooptimist. Zašto sam ušao u ovo područje ? Prije svega što držim da je na hrvatskim stručnjacima za upravljanje komunikacijama povijesna zadaća i odgovornost da pravilno iskomuniciraju na oba dva pravca ili područja – s unutarnjim i vanjskim javnostima nužnost, ciljeve i moguće dosege malog, ali tim više primoranog naroda, kao što smo mi da čim staloženije, pripremljenije i bezbolnije uđe u europski prostor. Ma kakav on neke daleke godine bio. Struke, koja će se znati uzdići iznad trenutačnih interesa tipa, tko će i zašto osvojiti neki pitch, struke koja će se istodobno znati radovati otvaranju senzacionalne izložbe kao što je Umjetnost uvjeravanja – Povijest oglašavanja u Hrvatskoj ili pokloniti velikanu kao što je bio pokojni Prof.dr.Josip Sudar na promociji njegove knjige Iz Jožine torbe i izvan nje.
Obrana identiteta - nacionalni tržišni iskorak
Što nam je činiti ? Prije svega u vlastitoj zemlji kreirati kritičnu masu pojedinaca, ustanova, institucija, poslovnih sustava. Usput, prisjećam se i odjeka s netom okončane izborne skupštine Matice Hrvatske u Varaždinu i netom reizabranim meni intelektualno dragim osobama kao što su primjerice Igor Zidić ili pak Tonko Maroević.
Da, ta nova lobistička mreža za samosvojnost hrvatskog identiteta upravo bi u jednom svom segmentu trebala poći od institucija kao što je Matica i pojedinaca kao što su Zidić i Maroević. Ali tu ne stati već se projektirano, dakle sustavno i trajno širiti na sve ostale relevantne i noseće sfere hrvatskog prostora. Prije svega, malog i srednjeg poduzetništva, kulture, sporta. Posebice poslovnog miljea, kojeg treba uvjeriti da obrana nacionalnog identiteta predstavlja inicijalan ofenzivni dakle napadački tržišni iskorak na vanjska, posebice europska tržišta. Idejni i konceptualni nukleus treba, dakle, svoju logističku infrastrukturu Zakladu, centar ili pak agenciju, primjerice.
Banka prioriteta - banka identiteta
Drugi je korak hrabro i pametno izabrati prioritete. Ne libeći se što je prije – kokoš ili jaje. Jer, najopasnije je – čekati. Slavonski kulen, drniški pršut, kvarnerski škampi, paški sir, zagrebačke štrukle, creska janjetina. Istarska malvazija, motovunski teran, vrbnička žlahtina, kutjevačka graševina, dingač, plavac. Jadranski otoci,dubrovačke zidine, Dioklecijanova palača, pulska arena. Paška čipka, kravata i – plavetnilo Jadrana. Plavetnilo koje nepobitno ispunjava oko, opaja mirisom, dušu u danima turbulencije – mirom. Nabrajanje može sezati unedogled. Simbola, prioriteta, identiteta - koliko ti srce želi. Svi oni predstavljaju idealnu podlogu za mozaik nacionalne banke prioriteta, argumenata i u konačnici - identiteta, koja će se modelom arhitekture otvorenog tipa trajno, sustavno i kritički nadopunjavati i revitalizirati.
Scenarij
Treći podrazumijeva osmišljavanje i provedbu originalnog, intrigantnog i interaktivnog scenarija, koji mora pokušati odgovoriti na pitanja, kako želimo da budemo percipirani recimo za deset godina odnosno 2016. godine...
