Slavko Antunović
Najvažniji su etički izazovi globalizacije
Što za Vas znači globalizacija?
Mora se biti vrlo, vrlo, vrlo optimističan pa da se vide humani vidici globalizacije, poglavito na ekonomskom području. Govoriti o globalizaciji vrlo je teška i nezahvalna zadaća. Jer globalizacija obuhvaća najrazličitije aspekte i predstavlja pravi šaroliki mozaik čiju je cjelinu gotovo nemoguće sagledati. Globa-lizacijski procesi naime izazivaju prave “tektonske poremećaje” u strukturama društava, odnosima snaga na svjetskoj gospodarskoj i političkoj sceni. Uslijed tih procesa suverenitet država biva izvrgnut novim izazovima i opasnostima, pa čak i nestajanju, jer postoje ozbiljne pretpostavke da će zapravo države i nacije u budućnosti nestati. Globa-lizacijski procesi pored toga dovode do kriza pa čak i nestajanja drevnih tradicija i sa sobom nose mnogobrojna pitanja s kojima se čovjek nikada ranije nije susreo. I samo je kršćanstvo izazvano tim procesima. Zato je pozvano "zbiti redove" i ustrajno promicati vlastite stavove i načela, što se temelje na evanđelju, kako bi i dalje moglo biti kvasac i sol svijeta i dati razlog svoje nade. Nekako mi se pluridisciplinarni pristup čini najzgodniji za tu krajnje složenu temu. Zato valja govoriti o ekonomskim, povijesnim i društvenim vidicima globalizacije. Kao teolog uvijek posebno naglašavam najvažnije etičke izazove i pitanja koja globalizacija stavlja pred čovječanstvo i Crkvu. Niz pitanja koji se u posljednje vrijeme javlja na temu globalizacije, implicira otvorenost i nedorečenost same te teme. Naime budući da je globalizacijski proces još uvijek u tijeku, u “vrenju”, nemoguće je u cijelosti sagledati sve njegove posljedice i dosege. Bilo bi naivno i iluzorno misliti da se već sve zna o onomu što nas trenutno okružuje. Još bi pogrešnije bilo pokrenuti “križarske ratove” protiv globalizacije .
Kako u svemu tome vidite Hrvatsku?
To je kompleksan problem. Hrvatsku treba sagledati u njenom trenutnom globalnom procesu koji se odnosi na tranzicijski proces u užim globalizacijskim okvirima koji su vezani za EU. Hrvatska se teško probija na ekonomskoj sceni, upravo iz razloga što je 50 godina vladala planska privreda. Taj je planski sustav gospodarenja unazadio Hrvatsku u gospodarskom smislu, a istovremeno su međunarodne institucije (EU) vršile pritisak da se promjene iz te planske ekonomije ubrzaju, ne vodeći pri tome računa da za to treba dosta vremena. Hrvatskoj je trebao neki prijelazni model, trebalo joj je dati vremena.
Koji su po Vašem mišljenju pozitivni, a koji negativni aspekti globalizacije u svjetskim razmjerima?
Papa Ivan Pavao II. u enciklici "Centesimus annus" iz 1991. godine donosi dvostruki sud o kapitalizmu kao jedinom preživjelom društvenom i gospodarskom sustavu, nakon pada komunizma. Papa tako s jedne strane ističe kako je kapitalizam pozitivan ukoliko predstavlja gospodarski sustav koji prepoznaje temeljnu i pozitivnu ulogu poduzeća, tržišta, privatnog vlasništva i odgovornost za proizvodna sredstva, slobodno ljudsko stvaralaštvo na gospodarskom polju. Kapitalizam je pak negativan, tvrdio je Papa Ivan Pavao II, ako predstavlja gospodarski sustav u kojem ekonomska sloboda nije uklopljena u čvrsti pravni kontekst koji je stavlja u službu ljudskih sloboda i smatra je osobitim dijelom te slobode. Globalizacija ima brojne pozitivne strane kao što su gospodarsko blagostanje, društveno povezivanje, politička sloboda. Ona stoga donosi mnoge prednosti, kojih se ljudi nisu skloni tako lako odreći. Jedna od posljedica globalizacije je stvaranje obilja dobara uz manju cijenu, što je nekako predznak doba u kojem više neće u svijetu biti oskudice. Ali globalizacija je dvojaka pojava i može se lako dogoditi da se ta novina okrene protiv čovjeka. Naime, gotovo isključiva važnost što se pridaje silama tržišta te financijsko i tehničko nadmetanje dovode proces globalizacije u opasnost na političkom, gospodarskom i socijalnom području. Stoga globalizacija sa sobom donosi nekoliko izazova budući da to kretanje nije u svim točkama u suglasju s etičkim pa samim tim ni s evanđeoskim vrijednostima. Stoga se treba zapitati o vrijednosti filozofije u ime koje se provodi globalizacija. Glavni protagonisti gospodarskog života smatraju da će neprestano povećanje materijalnih bogatstava u određeno vrijeme uroditi zadovoljenjem osnovnih potreba svih ljudi i da ono nosi u sebi jamstvo mira. Međutim, ujedinjavanje ljudskoga roda, koje kao jedinu perspektivu nudi posjedovanje materijalnih dobara, nužno dovodi do borbe za stjecanje tih dobara. Stoga je potrebno pronaći drugi oslonac. Crkva je uvjerena da su to duhovne snage putem kojih će ljudi različitih kultura prevladati suprotnosti što se rađaju iz njihova gospodarskog nadmetanja…
