Mirko Valentić
Ponte Rosso je za mnoge od nas
bio prozor u svijet…
Hrvatski narod je drugi narod u svijetu, ovo mislim na staru damu, dakle Europu, po broju napisanih knjiga i drugih tekstova napisanih na latinskom jeziku. Ako nismo drugi (po strožijem kriteriju) onda smo vodeći narod u svijetu po broju napisanih knjiga na latinskom jeziku. To je fantastično. Taj naš latinitet iz matematike, fizike, filozofije, teologije, priro-dnih znanosti, humanističkih znanosti je jedna ogromna biblioteka, jedno veliko bogatstvo. Nažalost, danas je to škrinja koju nitko ne može otvoriti. U Zagrebu možda tek deset ljudi. Na dvije ruke mogu nabrojati one koji bez poteškoća mogu čitati te tekstove, prevodeći ih odmah. Zato je potrebno oživjeti te studije latinskog jezika ili hrvatskog latiniteta kako bismo to povijesno blago mogli približiti široj javnosti, kao što je to Hrvatski institut za povijest učinio s dvojezičnim izdanjem knjige zagrebačkog kanonika Jurja Rattkaya «Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae»(Spomen na kraljeve i banove Kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije), jedinstvenim djelom hrvatske barokne historiografije koje je prvi put objavljeno u Beču na latinskom jeziku 1652. godine. U ovom novom izdanju u prvom smo svesku objavili faksimil prvog bečkog izdanja na latinskom jeziku, a u drugom prvi hrvatski cjeloviti prijevod djela s uvodnom studijom Šandora Bene.
Koliko se sjećam, za tu ste knjigu dobili prestižnu nagradu – Povelju Josip Juraj Strossmayer 2002 za najuspješniji izdavački pothvat u 2001. godini?
Točno. Drago mi je da se toga sjećate. Bila je to nagrada u kategoriji društvenih znanosti. Meni je ta nagrada posebno draga i zbog toga jer je to Rattkayevo djelo prva sustavna i kritički pisana povijest hrvatskih Kraljevstava.
Kako biste, gospodine Valentiću, Vi kao povjesničar odredili početak globalizacije i što Vi mislite o globalizaciji?
Ja bih vam mogao reći kad ona počinje, a s tim se, dakako, bojim se nećete složiti. Mi smo vam povjesničari malo opterećeni nekim kronologijama. One godine kada je Kristofor Kolumbo iz Europe krenuo put Amerike i otkrio taj novi svijet 1492. godine, tada bi trebalo negdje tražiti korijen globalizacije. Dakako tokom stoljeća, bio je tu i protestantizam u kojem također možete vidjeti stvaranje jednoga plodnoga tla za globalizaciju koja je oduvijek povezivala ljude. A u svakom povezivanju ili vezanju netko mora gubiti. Pitanje koje se ovdje postavlja je: Tko je gubitnik tog procesa? Gubitnik je uvijek onaj koji je slabiji. Tko dobiva? Onaj koji već ima. Slabijeg nemojte žaliti, on mora nešto naučiti. On mora platiti cijenu. On mora kupiti ulaznicu. Nema amnestije. Zaboravite. To je nemilosrdno. Svi od toga bježe, bježim možda i ja, ali to je jedan proces koji teče i Vi ga ne možete i nemate ga snage zaustaviti. On nema takve zle forme kakve bi mogao imati.
Ako pogledamo što se danas događa s mladim ljudima diljem svijeta, uviđamo da svi oni vrlo aktivno promišljaju o globalizaciji.
Kad god je nekakva međunarodna konferencija, vidjet ćete da su danas ti mladi ljudi, mlade generacije studenata i ne-studenata, jedini koji čine nekakve istupe i demonstrativno se okupljaju protiv globalizacije. Sve je to počelo negdje oko Davosa pa do svih ovih drugih konferencija velikih moćnih sila svijeta. Uzmimo za primjer prljave tehnologije, jer problem je zapravo u tome, i vidjet ćemo da su danas jedino mladi ljudi protiv toga. Za mene je to fascinantno. Nema danas Josche Fishera koji je bio ministar vanjskih poslova i koji se proslavio s Mladim brigadama, s nasrtajima te studentske akademske mladeži. On je danas postao nosilac globalizacije. Sada nastaju novi ljudi koji će morati biti za pedeset godina upravo ono što je on danas. Neka bude globalizacija, ni suzu nemojte pustiti. Možete samo kleknuti i moliti da nema one najgore forme, ali to je nešto od čega ne možemo pobjeći.
Kada je počela globalizacija u Hrvatskoj?
Globalizacija Hrvatske je počela onda kada je počela u našim najbližim, najsusjednijim zemljama oko nas. Nikad ne mislim tu na zemlje balkanskoga jugoistoka. Nisu ni oni amnestirani od tog procesa, jedino imaju veliko zakašnjenje. Njihov vlak jako kasni, ali kada je počela globalizacija u Mađarskoj, u Austriji, u Italiji, mi nismo nimalo zaostali. Ja sam na Ponte Rossu prije 30 godina doživljavao globalizaciju sa svojom kćerkom kada sam tamo kupovao što nisam mogao u Zagrebu, ženske majice, bluzice, itd. Tada sam naučio bolje što je donji veš. Dakle, to je pitanje Ponte Rossa, to je pitanje tržišta. Kod nas nije bilo traperica, a bilo ih je zgodno imati, ali ih nisi mogao u Hrvatskoj kupiti. Išao sam ja zato, draga kolegice njima. Razlika je što danas oni dolaze meni. Prije nam je bilo zanimljivo sve to što nam je bilo nedostupno i sve ono što nismo imali. Danas je stvar drugačija, danas ima svega kod nas, ali ljudi nemaju novaca. Nekada ste s takve dvije bluze iz Trsta mogli cijelu sezonu biti glavni. Danas ako žena nema četiri, pet bluza za promijeniti, nesretna je. Dečki su tu bolji kad je riječ o odjeći jer oni se lakše snađu, bolje prolaze. Ja imam vrlo pozitivno mišljenje o Hrvatskoj u procesima globalizacije.
Vaša projekcija hrvatske budućnosti?
Mi ne možemo Hrvatsku zatvoriti, mi ju moramo otvoriti. Ja doživljavam tu globalizaciju svaki tjedan najmanje jednom, i to za vrijeme 4 sata nastave s tim mladim ljudima, studentima. Dakle moji kriteriji su mladi ljudi i ja znam gdje treba spustiti istraživačku sumnju. Ne meni u krilo, nema se tu što naći. Istraživačku sumnju treba dati mladim ljudima u krilo. I što nalazim kod tih mladih ljudi? Svi su na webu, svi su na internetu, sve o meni znaju. Svaki mladi čovjek je vrlo dobro obaviješten o tome što sve on na Sveučilištu ima. On sve što mu treba skine sa svoga Interneta oko ponoći… Danas ljudi žive obdareni mnogo većom pismenošću. Ja sam živio kao momak u potrazi za informacijama, a danas su one svuda oko nas. Kad sam ja bio mlad, 60'ih i 70'ih godina nije bilo Xeroxa, nego su postojali mikrofilmovi, a raditi mikrofilmove je muka. Veliki dio fondova danas je prebačen u medije. Što ja danas vidim u Bolonjskoj deklaraciji - to je pitanje globalizacije. Tebi stara dama (Europa) daje više mogućnosti nego što si do sada imao...
