Milton Glaser
Većina dizajnera je nemoćna…
Gospodine Glaseru, Ame-rika je nekad bila percipi-rana kao “Obećana zemlja”, a Europa je kaskala za njom. Danas, mnogi Europljani zadrža-vaju svoje pozicije u Europi, a oni koji su nekada odlazili u Ame-riku, danas se vraćaju u Europu. Koji je tome razlog i što po Vašem mišljenju najviše utječe na današnji image Ame-rike u postmodernom svijetu?
Tužan je ovo trenutak za Ameriku, jer je izgubila svoju premoć u obrazovnom i znanstvenom razvoju, posvetivši se drugim stva-rima. U najvećoj mjeri posvetila se profitabilnosti, moći i širenju njenih tržišta. Europljani, čini se, prolaze kroz vrlo afirmativan trenu-tak u svojoj povijesti, a mi smo se na neki način izgubili. Naš obrazovni sustav ključni je razlog ovoj promjeni. Ali do te promjene došlo je i zbog toga što su društvene vrijednosti kulture koja štuje zabavu iznad svega ostalog oslabile esencijalnu demokratsku ideju koju je Amerika nekada predstavljala. Amerika pati ne samo od oslabljenog imagea, već i od oslabljenog osjećaja za smisao.
Često iskazujete svoje divljenje prema afričkoj kulturi. Koju bi lekciju, po Vašem mišljenju, ostatak svijeta trebao naučiti od Afrike?
Često govorim da Afrikanci nemaju u svom rječniku riječ za umjetnost u svojoj kulturi. Ali ideja o nečem lijepo izrađenom, ideja o nečem lijepom i ideja o nečem dobrom su sve međusobno povezane. Smatram da je odnos između kreiranja dobrih ideja i dobrih djela vrlo bitna ideja za kulturnu povijest svijeta. Balinežani imaju odličnu izreku, koja glasi: “Mi nemamo riječ za umjetnost, mi samo činimo sve na najbolji mogući način.”
U svim mas medijima sve više se progovara o ekologiji. Ljudi su sve više zabrinuti za budućnost našeg planeta. Moguće posljedice zagađenja mogle bi biti fatalne po sve nas. Koliko pažnje suvremeni dizajneri poklanjaju očuvanju našeg planeta?
Neki dizajneri poklanjaju tome pažnju, neki ne. No, pri tom trebamo imati na umu činjenicu da je većina dizajnera zapravo nemoćna u tom smislu, osim, normalno, onih koji se žele do neke mjere komunikacijski odvojiti od svojih klijenata i ostvariti svoju komunikaciju s javnošću. Takav je slučaj s militantnim dizajnerima, ali to je uistinu frakcija postojeće profesije. U općenitom smislu, porasla je razina svijesti o tome da je svijet u pitanju i čini mi se da sve više dizajnera iskazuje brigu u tom smjeru. Jako je teško podići razinu svijesti, jer se tu radi o ulaženju u ljudsku savjest što je jako teško, posebno pred licem goleme i moćne kontrole koju velike korporacije kao institucije imaju nad našom komunikacijom.
Ali, bez obzira na sve to, društvena svijest polagano raste. A kako situacija postaje sve gora, čovjek se samo može nadati da će ljudi početi reagirati na takvu situaciju.
