Joel Bakan
ISTINA leži negdje u sredini
Piše Elia Patricia PEKICA PAGON, Fotografije: Nancy BLECK
Hoće li neoliberalna korporativna stvarnost biti kraj povijesti ili ćemo uskoro nakon dugog razdoblja pod vodom izroniti negdje u zemlji snova? Hoće li moralne vrijednosti pojedinaca biti pregažene nametnutim institucionalnim moralom u čijim je okvirima moguće gotovo sve? Odgovore na ova i još neka druga pitanja nedavno sam s velikim oduševljenjem pronalazila čitajući odličnu knjigu The Corporation - The Pathological Pursuit of Profit and Power (Korporacija – patološka težnja za profitom i moći) istaknutog autora Joela Bakana koji je uz knjigu napravio i izvrstan film istog naslova, surađujući na filmu s Markom Achbarom i Jennifer Abbott. Nedugo nakon uživanja u njegovim djelima u kojima sam pronašla potvrdu i nekih mojih osobnih stajališta, poželjela sam bolje upoznati ovoga istaknutog autora i znanstvenika te sam ga zamolila za razgovor za naš časopis Epoha na koji je on odmah pristao s velikom dozom skromnosti koja krasi samo istinski velike ljude. Svojim je fotografijama naš razgovor oplemenila istaknuta fotografkinja Nancy Bleck čije su fotografije već više puta obišle svijet na brojnim izložbama i u brojnim publikacijama.
Budući da se već nekoliko godina bavim temom globalizacije i da sam u tom vremenskom razdoblju vodila čitav niz razgovora s poznatim hrvatskim i svjetskim znanstvenicima, zanimalo bi me, gospo-dine Bakan, kako biste Vi definirali globalizaciju i koji su po Vašem mišljenju pozitivni, a koji negativni aspekti globalizacije?
Ekonomska globalizacija u svom suvremenom obliku, rezultat je tehnoloških, političkih i pravnih promjena koje omoguća-vaju lakši protok i pokretljivost kapitala preko nacionalnih granica i navodi različite nacije i regije na međusobno natjecanje kako bi što bolje privukle poslovna ulaganja. Globalizacija sama po sebi nije loša stvar, sve dok god o njoj govorimo kao o pojavi koja je shvaćena kao proces kreiranja među-sobne suradnje, razumije-vanja, jednakosti, mira i pravde među narodima. No, ekonomska globalizacija u svom neoliberalnom obliku, ima učinak promoviranja izrabljivačke prakse transnacionalnih korpo-racija i vezivanja ruku nacionalnih vlada u njihovim pokušajima da zaštite javne interese i vrijednosti. To je loša strana globalizacije.
Vaša poznata knjiga i film Korporacija - patološka težnja za profitom i moći poglavito govori upravo o rastućoj moći multina-cionalnih kompanija na kraju 20. i na početku 21. stoljeća. Do koje mjere su korporacije uistinu društveno odgovorne? Neki stručnjaci i analitičari tvrde da je njihova društvena odgovornost samo dio njihova brandinga i odnosa s javnošću?
Korporativna društvena odgovornost je ideja koja seže unatrag sve do prvih početaka moderne korporacije kao takve. Kroz cijelu povijest korporacije ljudi su apelirali na upravitelje korporacija da počnu sebe doživljavati kao upravitelje u koje se možemo pouzdati i kao ljude odgovorne za širi spektar interesa, a ne samo za interese njihovih kompanija i dioničara. Ljudi su ukazivali korporacijama da moraju početi donositi odluke i poduzeti razne akcije koje će poslužiti mnogim interesima – interesima njihovih zaposlenika, društava u kojima djeluju, okolišu, itd. – a ne samo interesima njihovih dioničara. Unatoč svemu tome, i unatoč trenutačnom korporativnom običaju da vrlo glasno izražava vrijednost svoje korporativne društvene odgovornosti, i da se uključuje u razne aktivnosti od društvene koristi radi javnog dokazivanja svoje društvene odgovornosti, korporacija još uvijek u pravnom smislu ostaje zakonski određena i ustrojena kao pravni subjekt koji isključivo služi vlastitim interesima i interesima svojih vlasnika: korporaciji nedostaje autoritet i inicijativa za bavljenje širim društvenim interesima. U takvim uvjetima, u kojima korporacija može opravdati svoju društvenu odgovornost u smislu svoga vlastitog interesa – kao strategiju, naprimjer, da promovira rasprodaju, ili izbjegava vladine propise, ona će to učiniti, ali samo u tom ograničenom kontekstu. I, na kraju, mogli bismo iz svega toga zaključiti da je korporativna društvena odgovornost u konačnici vrlo ograničen koncept.
Odnosi s javnošću i brandiranje velikih korporacija sve češće podsjećaju na pripovjedačke sposobnosti tih korporacija koje im pomažu da nastave širiti svoja carstva. Kako to da nitko ne vidi niti postavlja pitanja o stvarnim interesima korporacija osim rijetkih stručnjaka kao što ste Vi?
Korporacije su oduvijek bile vrlo uspješne u privlačenju naših emocija i naše mašte, uvjeravajući nas na sve moguće načine da su korporacije u svojoj biti vrlo humane, brižne i prijateljski naklonjene. Kako bi postigle spomenuti učinak, korporacije godišnje troše milijarde dolara na oglašavanje, marketing, odnose s javnošću i strategije brandiranja. Akademici i stručnjaci proveli su brojna istraživanja koja otkrivaju manipulativnu prirodu ovih taktika. Ta znanstvena istraživanja čitaju se isključivo u akademskim krugovima; čitaju ih drugi akademici i studenti, a istraživanja na kraju ostaju pohranjena u sveučilišnim knjižnicama, daleko od šire javnosti te se kao takva ne mogu natjecati, u smislu privlačenja mašte šire javnosti, s multimilijarderskom dolarskom industrijom koja neumorno radi na kreiranju sretnog društvenog lica korporacije. Jedna od mojih ambicija s knjigom i filmom Korporacija bila je upravo prenijeti gore spomenute ideje široj javnosti – kako bi široj javnosti prosvijetlio bar dio smisla korporacije s one druge strane, suprotne ovoj lijepoj slici koju korporacija o sebi želi prikazati.
Kad biste Vi morali usporediti države (koje svakodnevno sve više gube moć koju su nekada imale) sa sve moćnijim korporacijama, koja je po Vašem mišljenju bolja strana upravljanja? Što biste naglasili kao dobar primjer državnog, a što kao dobar primjer korporativnog upravljanja?
Nacionalne države ne gube nužno moć u korist korporacija – one preusmjeravaju svoju moć kako bi podržavale interese kapitala, a odmiču se od podržavanja interesa od šireg društvenog značaja. Kapital je bespomoćan bez snažnih državnih intervencija. Upravo je država ta koja, putem vladajućeg i pravnog oružja, kreira korporacije, vlasnička i ugovorna prava. Država je ta koja će u slučaju potrebe angažirati svoje policijske i vojne snage kako bi zaštitila ta prava, upotrijebit će svoje sudove kako bi objašnjavala i primjenjivala svoje zakone te svoje zatvore kako bi kaznila sve one koji se ne pridržavaju njezinih zakona. Unatoč mitologiji o slobodnim tržištima, korporativni kapitalizam je nemoguć bez golemog utjecaja i prisutnosti država. Globalizacija nije smanjila utjecajnu moć država, nego njihovu sposobnost da upotrijebe tu svoju moć na načine koji će štititi društvene interese, na štetu korporativnih interesa. Država je još uvijek moćna i prisutna, ali ono što iritira je činjenica da ona sve manje svoje moći stavlja u službu interesa naroda, a sve više u službu interesa kapitala. Do te mjere su pozitivne mogućnosti državnog upravljanja žrtvovane zbog potreba kapitala.
S obzirom da je u upravljanju našeg vremena teško izdvojiti nešto pozitivno, što biste Vi kao stručnjak naglasili kao izrazito negativno u smislu državnog i korporativnog upravljanja?
Što se upravljanja tiče, smatram da je to općenito vrlo negativan razvoj. Ravnoteža državne moći se toliko slijeva na stranu kapitala, daleko od svoje prvotne uloge, mogućeg štićenja okoliša i drugih društvenih interesa, da je to upravo žalosno.
Najveće države na svijetu, međunarodne organizacije i korporacije glavni su akteri globalizacije. Kako će siromašni i slabije ekonomski razvijeni dijelovi svijeta reagirati na odluke koje su donijele moćne vodeće grupe ljudi? Kako civilno društvo može kontrolirati tajne putove globalnog upravljanja i koliki uspjeh prognozirate antiglobalističkom pokretu koji se često osvrće na sve negativnosti globalizacije? Na koji će to način nevladine organizacije koje zastupaju zaštitu ljudskih prava, mir i međusobnu toleranciju napokon postići da ih čuje globalna vladajuća klasa?
Odgovoriti na pitanje o tome kako ćemo ići ususret budućnosti, prema naprijed, vrlo je teško. Osjećamo se nemoćnima, neorganiziranima i neučinkovitima kada mi, kao civilno društvo, usporedimo naše mogućnosti da se aktiviramo u promoviranju ljudskih vrijednosti nasuprot moćnim, organiziranim, globalnim i nehumanim opsezima velikog businessa. Ovaj osjećaj nemoći i bespomoćnosti potpuno je razumljiv, ali i opasan. Korporacija, tržište, vlade koje ih podržavaju naše su kreacije – ljudska tvorevina – a ne sastavni dijelovi prirode. Moramo ponovno otkriti našu građansku ulogu i smisao civilnog društva te djelovati na načine koji će tu našu ulogu učinkovito koristiti. Među ciljevima liberalnih pokreta do sada je bilo pokušaja odustajanja od države kao takve. Neki pokreti vide državu kao uzrok problema, a ne kao rješenje problema...
